Nema vojnog rješenja protiv nasilnog ekstremizma

Od UPP (Italija), NOVACT (Španjolska), PATRIR (Rumunjska) i PAX (Nizozemska)

Dok žalimo za Parizom, sve naše misli i sućut su sa svim žrtvama rata, terora i nasilja. Naša je solidarnost i prijateljstvo sa svima onima koji žive i trpe nasilje: u Libanonu, Siriji, Libiji, Iraku, Palestini, Kongu, Burmi, Turskoj, Nigeriji i drugdje. Nasilni ekstremizam je pošast našeg vremena. Ubija nadu; sigurnost; razumijevanje među ljudima; dostojanstvo; sigurnost. Mora prestati.

Moramo se suprotstaviti nasilnom ekstremizmu. Kao koalicija nevladinih organizacija iz Europe, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka koje služe najranjivijim zajednicama svijeta i rade na sprječavanju zločina i nasilnih sukoba, zabrinuti smo da bi ovaj val solidarnosti prema žrtvama nasilnog ekstremizma mogao kanalizirati na način koji će dovesti do ponavljanja starih pogrešaka: davanje prioriteta vojnim i sekuritiziranim odgovorima nad ulaganjima za rješavanje strukturnih uzroka nestabilnosti. Sigurnost samo reagira na prijetnju, ne sprječava je u njenom izvoru. Borba protiv nejednakosti, u svim smislovima, i promicanje međukulturalnih odnosa i razumijevanja stvaraju održivije rješenje koje omogućuje svim uključenim akterima da budu aktivni dio promjene.

Proteklih desetljeća naše su vlade bile u središtu niza katastrofalnih ratova koji su razorili velike dijelove Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Pridonijeli su povećanju, a ne smanjenju, prijetnji našoj nacionalnoj sigurnosti u tom procesu. Pretjerano oslanjanje na vojne ili agresivne sigurnosne odgovore na prijetnje kada su potrebna društvena i politička rješenja može potaknuti nezadovoljstvo, potaknuti nasilje i potkopati cilj suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu. Vojni kapaciteti nisu prikladni za rješavanje pokretača ili poduzetnika nasilja. Sve skupa dokaza koji se pojavljuju tvrdi da je poboljšanje kapaciteta domaćeg upravljanja učinkovitije od povećanih vojnih kapaciteta u održivom rješavanju nasilnog ekstremizma.

Unatoč ovim dokazima, primjećujemo da pred nama postoji ozbiljan i stvaran rizik. Uzimajući u obzir sadašnje događaje; slutimo da će opet prevladati vojni pristup. Milijarde potrošene na sigurnosne operacije povezane su s relativno malim ulaganjima u razvoj, upravljanje, humanitarne aktivnosti ili aktivnosti vezane za ljudska prava. Civilne agencije vide kako se njihovi mandati retorički šire kako bi uključili napore za rješavanje izvora nestabilnosti i nasilja prije izbijanja krize, ali nisu u stanju podmiriti osnovne operativne troškove potrebne za rješavanje rastućih humanitarnih potreba, a kamoli potreba za razvojem i upravljanjem. To pridonosi stvaranju društvenog narativa u kojem se aktivnosti civilnog društva doživljavaju kao palijativni kratkoročni zakrpa dok moramo dobiti vojnu snagu kako bismo postigli održive ili čak trajne promjene protiv ovih rizika i prijetnji.

Mi, potpisnici ove izjave, želimo podići novi pristup prevenciji i borbi protiv nasilnog ekstremizma. Hitno je. Moramo započeti zajednički napor kako bismo stali na kraj stvarnosti koja uzrokuje toliko boli i razaranja. Pozivamo vođe i građane posvuda da djeluju za:

1. Promicati poštivanje vjere i ideologije: Religija je rijetko jedini čimbenik koji objašnjava porast nasilnog ekstremizma. Niti jedna religija nije monolitan entitet. Religijske motivacije obično su isprepletene s onima koje su društveno-ekonomske, političke, etničke i povezane s identitetima. Religija može pojačati sukobe ili biti snaga dobra. Razliku čini način na koji se drže uvjerenja i provode ideologije.
2. Promicati kvalitetno i javno obrazovanje i pristup kulturi: obrazovanje i kultura ključni su za ljudski razvoj. Vlade moraju razumjeti vezu između obrazovanja, kulture, zapošljavanja i mogućnosti te ukloniti prepreke i olakšati društvenu mobilnost i povezanost. Vjerski edukatori trebaju ljudima ponuditi čvrsto utemeljenje ne samo u njihovoj vlastitoj vjeri nego iu univerzalnim vrijednostima i toleranciji.
3. Promicanje stvarne demokracije i ljudskih prava: Znamo da nasilni ekstremizam može napredovati tamo gdje vlada loša ili slaba, ili tamo gdje se vlada smatra nelegitimnom. Tamo gdje ovi uvjeti potraju, pritužbe se često ne rješavaju, a frustracije se lako mogu kanalizirati u nasilje. Sprječavanje i suzbijanje nasilnog ekstremizma zahtijeva od naših vlada otvorenost i odgovornost, poštovanje prava manjina i promicanje istinske predanosti prakticiranju demokratskih vrijednosti i ljudskih prava.
4. Borba protiv siromaštva: tamo gdje sustavno isključivanje stvara nepravdu, poniženje i nepravedno postupanje, može proizvesti otrovnu mješavinu koja omogućuje bujanje nasilnog ekstremizma. Moramo posvetiti resurse za rješavanje pokretača pritužbi, kao što su nepravda, marginalizacija, društvena i ekonomska nejednakost, uključujući rodnu nejednakost ​kroz programiranje i reforme usmjerene na sudjelovanje građana u upravljanju, vladavinu prava, mogućnosti za žene i djevojčice, mogućnosti obrazovanja , sloboda izražavanja i transformacija sukoba.
5. Ojačati alate za izgradnju mira za rješavanje nasilnog ekstremizma: Potrebna nam je stvarna akcija za okončanje ratova u Siriji, Iraku i Libiji, za podršku stabilnosti u Libanonu, za okončanje okupacije Palestine. Nema značajnih napora da se smisleno, autentično okončaju ovi ratovi koji su u tijeku ili da se podrže herojski napori građanskih mirovnih pokreta. Građani u svakoj od naših zemalja trebaju se ujediniti kako bi zahtijevali i potaknuli naše vlade da usvoje predane politike izgradnje mira i angažman kako bi se došlo do diplomatskog rješenja i okončanja ratova u regiji. Moramo osigurati stvarnu i značajnu potporu svim lokalnim mirovnim pokretima koji se mobiliziraju za ukidanje ratova i nasilja, sprječavanje novačenja i olakšavanje odvajanja od nasilnih skupina, promicanje mirovnog obrazovanja, suočavanje s ekstremističkim narativima i poticanje 'kontragovora'. Danas znamo da izgradnja mira nudi realniji, pragmatičniji, učinkovitiji i odgovorniji odgovor na borbu protiv terorizma i nasilja.
6. Suočavanje s globalnom nepravdom: Velika većina nasilnog ekstremizma nalazi se u kontekstu ukorijenjenih i neriješenih sukoba, gdje nasilje rađa nasilje. Brojne su studije dokumentirale začarane i samodestruktivne krugove osvete, ratne ekonomije i 'kulture smrti' u kojima nasilje postaje način života. Vlade i međunarodne organizacije moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da razbiju političke i institucionalne mrtve točke koje sprječavaju rješavanje sukoba. Moramo prestati podržavati vojne okupacije, moramo zaustaviti naše sporazume sa zemljama koje sustavno krše ljudska prava, moramo biti sposobni ponuditi odgovor na krizu i pokazati odgovarajuću solidarnost: reakcija naših vlada pred sirijskom izbjegličkom krizom je nemoralna i neprihvatljivo.
7. Bilateralni odnosi temeljeni na pravima: Podržavati obveze upravljanja temeljenog na pravima u svim bilateralnim odnosima. Sva pomoć koju naše vlade nude drugim državama u borbi protiv ili sprječavanju nasilnog ekstremizma mora naglašavati i osigurati zaštitu ljudskih prava, sigurnost građana i jednaku pravdu pred zakonom.

Mi smo početak globalnog pokreta građana diljem svijeta koji su posvećeni prevladavanju terorizma i terora rata i državnih ubojstava – i nećemo stati dok oni ne budu zaustavljeni. Molimo vas – građane, vlade, organizacije, ljudi na svijetu – da nam se pridružite. Mi potpisnici ove izjave, mi pozivaju na novi odgovor – odgovor koji se temelji na poštivanju dostojanstva i sigurnosti svakog ljudskog bića; odgovor koji se temelji na inteligentnim i učinkovitim načinima rješavanja sukoba i njihovih pokretača; odgovor temeljen na solidarnosti, dostojanstvu i ljudskosti. Obvezujemo se organizirati odgovor, poziv na akciju. Izazov je hitan.