Crveni strah

Alice Slater, U Dubinama vijestiTravnja 3, 2022

NEW YORK (IDN) - Godine 1954. pohađao sam Queens College tijekom godina prije nego što se senator Joseph McCarthy konačno susreo s odgovornošću na saslušanjima Army-McCarthy nakon što je godinama terorizirao Amerikance optužbama za nelojalne komuniste, mašući popisima građana s crne liste, prijeteći njihovim životima, njihovu zaposlenost, njihovu sposobnost funkcioniranja u društvu zbog svojih političkih opredjeljenja.

U kafeteriji na fakultetu raspravljali smo o politici kad mi je jedan student gurnuo žuti pamflet u ruke. “Ovdje bi trebao pročitati ovo.” Bacio sam pogled na naslov. Srce mi je poskočilo kad sam ugledao riječi “Komunistička partija Amerike”. Užurbano sam ga neotvorenog strpao u svoju torbu s knjigama, otišao autobusom kući, odvezao se dizalom do 8. kata, otišao direktno do spalionice i bacio brošuru niz padobran, nepročitanu, prije nego što sam ušao u svoj stan. Ja sigurno nisam namjeravao biti uhvaćen na djelu. Crveni me strah zahvatio.

Prvi bljesak “druge strane priče” o komunizmu imao sam 1968. godine, živeći u Massapequau na Long Islandu, kao domaćica u predgrađu, gledajući Waltera Cronkitea kako izvještava o Vijetnamskom ratu. Vodio je stari film vijesti o vitkom, dječačkom susretu Ho Chi Minha s Woodrowom Wilsonom 1919., na kraju Prvog svjetskog rata, tražeći pomoć SAD-a da okonča brutalnu francusku kolonijalnu okupaciju Vijetnama. Cronkite je izvijestio kako je Ho čak modelirao vijetnamski ustav prema našem. Wilson ga je odbio i Sovjeti su bili više nego sretni što su mogli pomoći. Tako je Vijetnam postao komunistički. Godinama kasnije, vidio sam film Indo-Kina, dramatizirajući okrutno francusko porobljavanje vijetnamskih radnika na plantažama kaučuka.

Kasnije tog dana, večernje vijesti prikazale su gomilu studenata na Columbiji kako se pobuni na kampusu, zabarikadira sveučilišnog dekana u njegovu uredu, uzvikujući antiratne slogane i psujući Columbijine poslovne i akademske veze s Pentagonom. Nisu htjeli biti pozvani u nemoralni rat u Vijetnamu! bio sam prestravljen. Kako se ovaj potpuni kaos i nered događa upravo ovdje na Sveučilištu Columbia u New Yorku?

Ovo je bio kraj mog svijeta kakvog sam ga poznavao! Upravo sam napunio tridesetu i studenti su imali slogan: “Ne vjeruj nikome starijem od trideset”. Okrenula sam se svom mužu: “Što je stvar s ovom djecom? Zar ne znaju da je ovo Amerika? Zar ne znaju da imamo a politički proces? Bolje da učinim nešto po tom pitanju!” Već sljedeće večeri, Demokratski klub vodio je debatu u srednjoj školi Massapequa između jastrebova i golubova o Vijetnamskom ratu. Otišao sam na sastanak, prepun pravedne sigurnosti u nemoralni stav koji smo zauzeli i pridružio se golubovima gdje smo organizirali kampanju Eugenea McCarthyja na Long Islandu za demokratsku predsjedničku nominaciju za okončanje rata.

McCarthy je izgubio svoju kandidaturu 1968. u Chicagu i formirali smo Novu demokratsku koaliciju diljem zemlje – išli smo od vrata do vrata bez ikakvog interneta i zapravo pobijedili u demokratskoj nominaciji za Georgea McGoverna 1972. u kampanji koja je šokirala establišment! Ovo je bila moja prva bolna lekcija o tome koliko su mainstream mediji pristrani protiv antiratnog pokreta. Nikada nisu napisali ništa pozitivno o McGovernovu programu za okončanje rata, pravima žena, pravima homoseksualaca, građanskim pravima. Progonili su ga zbog nominacije senatora Thomasa Eagletona za potpredsjednika, koji je godinama ranije bio hospitaliziran zbog manične depresije. Napokon ga je na ulaznici morao zamijeniti Sargentom Shriverom. Osvojio je samo Massachusetts i Washington, DC. Nakon toga, šefovi Demokratske stranke stvorili su čitav niz “superdelegata” kako bi kontrolirali tko će pobijediti u nominaciji i spriječiti da se takva izvanredna pobjeda više ne ponovi!

Godine 1989., nakon što sam postao odvjetnik nakon što su moja djeca odrasla, volontirao sam u Savezu pravnika za kontrolu nuklearnog oružja i posjetio Sovjetski Savez, s delegacijom profesionalnog okruglog stola u New Yorku. Bilo je to potresno vrijeme za posjet Rusiji. Gorbačov je tek počeo provoditi svoju novu politiku peristrojke i volumen—rekonstrukcija i otvorenost. Ruski narod je komunistička država usmjeravala da eksperimentira s demokracijom. Plakati visjeli su po trgovinama i vratima uz i niz moskovske ulice proglašavajući demokraciju...demokratija— pozivajući ljude da glasaju.

Naša njujorška delegacija posjetila je časopis Novasty—Istina-gdje su književnici objasnili da pod perestrojke, nedavno su glasali za odabir svojih urednika. U tvornici traktora u Sversku, 40 milja od Moskve, našu delegaciju u tvorničkoj konferencijskoj sali pitali smo da li radije počinjemo s pitanjima ili slušamo govor. Dok smo digli ruke da glasamo, nazočni lokalni građani počeli su šaputati i cvrkutati “Demokracija! Demokracija"! Oči su mi se napunile suzama zbog iznenađenja i čuđenja koje je naše neobavezno podizanje ruku izazvalo kod naših ruskih domaćina.

Bolna, goruća vizija groblja masovnih, neobilježenih grobova u Lenjingradu još me proganja. Hitlerova opsada Lenjingrada rezultirala je s gotovo milijun mrtvih Rusa. Činilo se da su na svakom uglu ulice spomen statuti odavali počast nekom dijelu od 27 milijuna Rusa koji su poginuli u nacističkom napadu. Toliko muškaraca starijih od šezdeset. pored kojih sam prolazio ulicama Moskve i Lenjingrada, grudi su im bile ukrašene vojnim medaljama iz onoga što su Rusi zvali Veliki rat. Kakve su batine odnijeli od nacista - i koliko istaknutu ulogu to još uvijek igra u njihovoj kulturi danas dok se tragični ukrajinski kaos razvija.

U jednom trenutku moj vodič je upitao: "Zašto nam vi Amerikanci ne vjerujete?" "Zašto ti ne vjerujemo?" Uzviknuo sam: “Što je s Mađarska? Što o tome Čehoslovačka?” Pogledao me s bolnim izrazom lica: "Ali morali smo zaštititi naše granice od Njemačke!" Pogledala sam u njegove vodene plave oči i čula žarku iskrenost u njegovom glasu. U tom sam se trenutku osjećao izdanim od strane moje vlade i godina neprestanog straha od komunističke prijetnje. Rusi su bili u obrambenom položaju dok su gradili svoju vojnu moć. Koristili su istočnu Europu kao tampon protiv bilo kakvog ponavljanja ratnih razaranja koje su doživjeli od strane Njemačke. Čak je i Napoleon u prošlom stoljeću izvršio invaziju ravno na Moskvu!

Jasno je da nepristojnim širenjem NATO-a ponovno stvaramo lošu volju i mržnju, unatoč Reganovim obećanjima Gorbačovu da se neće širiti “jedan inč na istok” Njemačke, dok će zadržati nuklearno oružje u pet zemalja NATO-a, stavljajući projektila u Rumunjskoj i Poljskoj, te igranje ratnih igara, uključujući nuklearne ratne igre, na ruskim granicama. Nije ni čudo što je naše odbijanje da Ukrajini uskratimo članstvo u NATO-u naišlo na trenutni strašni nasilni napad i invazija Rusije.

Nikada se u neumoljivom medijskom napadu na Putina i Rusiju ne spominje da je u jednom trenutku Putin, očajavajući što će ikada moći zaustaviti širenje NATO-a na istok, pitao Clintona može li Rusija pristupiti NATO-u. Ali odbijen je kao i drugi ruski prijedlozi SAD-u da pregovara o eliminaciji nuklearnog oružja u zamjenu za odustajanje od projektila u Rumunjskoj, da se vrati Ugovoru o ABM i INF Ugovoru, da zabrani kiber-rat i pregovara o sporazumu zabraniti oružje u svemiru.

U crtanom filmu Matta Wuerkera, ujak Sam je na psihijatarskom kauču i uplašeno drži projektil i kaže: “Ne razumijem – imam 1800 nuklearnih projektila, 283 bojna broda, 940 aviona. Trošim više na svoju vojsku nego sljedećih 12 nacija zajedno. Zašto se osjećam tako nesigurno!” Psihijatar odgovara: “To je jednostavno. Imate vojno-industrijski kompleks!”

Koje je rješenje? Svijet bi trebao uputiti poziv na zdrav razum!! 

Poziv na Globalni mirovni moratorij

POZIV NA GLOBALNI PRESTANAK VATRE I MORATORIJ na bilo kakvu novu proizvodnju oružja – ni na jedan metak više – uključujući i posebno nuklearno oružje, neka hrđa u miru!

ZAMRZNUTI svu proizvodnju oružja i proizvodnju fosilnih, nuklearnih i biomasnih goriva, na način na koji su se nacije pripremile za Drugi svjetski rat i zaustavile većinu domaće proizvodnje za proizvodnju oružja i korištenje tih resursa za spašavanje planeta od katastrofalnog klimatskog uništenja;

USPOSTAVITI globalni trogodišnji crash program vjetrenjača, solarnih panela, hidroturbina, geotermalne, učinkovite, zelene vodikove energije, sa stotinama milijuna radnih mjesta diljem svijeta, i pokrijte svijet solarnim panelima, vjetrenjačama, vodenim turbinama, geotermalnom proizvodnjom bilje;

ZAPOČNITE GLOBALNI PROGRAM održive poljoprivrede – posadite još desetke milijuna stabala, postavite krovne vrtove na svaku zgradu i gradske površine s povrćem na svakoj ulici;

SVI ZAJEDNO RADE ŠIROM GLOBUSA kako bismo spasili Majku Zemlju od nuklearnog rata i katastrofalnog klimatskog razaranja!

Pisac služi u odborima World Beyond War, Globalna mreža protiv oružja i nuklearne energije u svemiru. Ona je također predstavnica UN-ovih nevladinih organizacija za Mirovna fondacija za nuklearno doba.