Andy Piascik
Već dva desetljeća zapadne su elite ispričale priču o tome kako je ruandski diktator Paul Kagame herojski okončao genocid 1994 u toj zemlji. Ta pripovijest je i dalje prisutna unatoč činjenici da velik broj dokaza pokazuje da je Kagameov ruandski patriotski front (RPF) učinio veći dio ubojstava i počinio izvanredne razine nasilja u susjednom Kongu, od trenutka napada na tu zemlju nedugo nakon preuzimanja vlasti.
Nedavna BBC-ova emisija "Ruanda: neispričana priča" pokazuje da istina o Kagameu konačno može prodrijeti u mainstream. "Ruanda: neispričana priča" predstavlja mnogo informacija koje su u suprotnosti s službenom pričom, posebno da se dramatična eskalacija nasilja nije počela u travnju 1994, nego u listopadu 1990 kada je RPF napao svoje ispostave u Ugandi; da su snage RPF-a ubile desetke tisuća ljudi u razdoblju od 42 mjeseca od invazije do travnja 1994; i da je RPF odgovoran za smrt nekoliko stotina tisuća više Ruandi tijekom tromjesečnog razdoblja krvoprolića u 1994-u.
Nasuprot tome, prevrtači priče o "Kagame heroju" stavili su svu odgovornost na vladu koju su nadzirali Hutu i naoružane Hutu mobove. U međuvremenu, invazija 1990-a na RPF u potpunosti je ispisana iz povijesti u službenoj priči, kao i odgovornost RPF-a za pucanje aviona koji je nosio predsjednika Ruande Juvenala Habyarimana. Odmah nakon ubojstva Habyarimane počelo je ono što je poznato od kada je počeo genocid u Ruandi.
Drugi dio službene naracije koji su davno izložili Edward Herman, Robin Philpot i drugi je da SAD nisu učinile dovoljno da zaustave ubijanje. Zapravo, Kagame je bio carski operativac još u 1980-ima koji su trenirali u Fort Leavenworthu, a SAD je bio blisko povezan s RPF-om još prije invazije 1990-a. Tijekom proljeća 1994-a, Clintonova administracija bila je proaktivna u blokiranju UN-a od poduzimanja mjera koje su mogle spriječiti veći dio ubijanja. Bivši generalni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros-Ghali, kao prvo, svu je krivicu za ono što se dogodilo u Ruandi stavio u 1990 na Sjedinjene Države.
Osim toga, dok su ruandska vlada i Francuska, njezin primarni saveznik, podržavale međunarodnu akciju za zaustavljanje ubijanja, Kagame je bio toliko odlučan preuzeti potpunu kontrolu nad zemljom da se izbjegava prekid vatre i pregovori. Neizbježan je zaključak da su sve veće smrti na obje strane bile prihvatljive za Kagame, a time i za SAD, sve dok je krajnji rezultat bila potpuna pobjeda i uzdizanje RPF-a na vlast.
Od samog početka, preživjeli Hutu i Tutsi, dužnosnici UN-a i brojni istražitelji predstavili su potpuno drugačiju verziju događaja. Te priče, koje su utvrđene studijama stanovništva i drugim sredstvima, otkrivaju da su obje strane odgovorne za stotine tisuća ubojstava. Ti disidentski glasovi su ignorirani i, u slučaju nekoliko studija skupina za ljudska prava i UN-a, potisnute - barem do emitiranja "Ruande: Neispričana priča".
Počinitelji i pristaše carstva, koji nikada nisu vidjeli ratni zločin u SAD-u koji im se nije svidio, napali su kritičare službene naracije i pomutili tko stvarno ima koristi od tekućeg ratovanja. To je uredan trik koji se redovito provodi: lažno optužuje disidente za poricanje zločina i poricanje imperijalnih zločina, sve dok zamračuje milijarde američkih poslovnih dobitaka koje su omogućile Kagameove invazije u Kongo.
Zapadna pljačka regije datira iz ubojite vladavine belgijskog kralja Leopolda II. Tek što je kongoanski pokret za neovisnost uspio 1960. godine, kongoanski reakcionari i njihovi pomoćnici iz Belgije i CIA-e svrgnuli su i na kraju ubili Patricea Lumumbu, prvog izabranog premijera u zemlji. Na kraju je na mjesto Lumumbe postavljena američka marioneta Mobutu Sese Seko, koja je 30 godina tako revno služila američkim poslovnim interesima kao i Kagame. Sukcesija američkih administracija pozdravila je Mobutua kao velikog čovjeka. Clintoni, Madeline Albright, George W. Bush, Samantha Power i Susan Rice pozdravljaju Kagamea kao "čovjeka koji je okončao genocid u Ruandi". Nema veze s milijunima Kongoanaca koji su ubijeni ili umrli od gladi, bolesti i drugih uzroka koji su izravno povezani s Kagameovim invazijama.
Raspuštanje službene ruandske priče ima globalne implikacije, kao što su se u SAD-u pozivale na "sprečavanje druge Ruande" da opravda invazije na bivšu Jugoslaviju, Libiju i velike prostore Bliskog istoka. S populacijom koja je sve više uznemirena beskrajnim agresivnim ratovima, činjenica da je temelj tih djela velika laž, približava nas danu kada možemo zauvijek okončati imperijalne ambicije i rat.
Andy Piascik je nagrađivani autor i sindikat je PeaceVoice.
