O čemu govore aktualni prosvjedi u Iranu i kamo vode, razgovarali smo s Mostafom Afzalzadehom iz Teherana. Mostafa je već 15 godina neovisni novinar u Iranu i snimatelj dokumentarnih filmova. Jedan od njegovih dokumentaraca je Proizvodnja neslaganja, o SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i njihovim zapadnim saveznicima i saveznicima iz Zaljevskih država koji su pokrenuli tajni rat u Siriji početkom 2011., koji su mediji maskirali kao "revoluciju", kako bi uklonili Assada s vlasti i ulozi zapadnih medija u stvaranju podrške za Rat.
Mostafa je rekao da SAD pokušavaju promijeniti iransku vladu od iranske revolucije 1979. godine. Opisao je kako su Bushova administracija i bivša državna tajnica Condoleezza Rice stvorile Ured za iranske poslove (OIA) koja je imala urede ne samo u Teheranu već iu mnogim europskim gradovima. Iranski tvrdolinijaši imenovani su da vode ured koji je odgovarao Elizabeth Cheney, kćeri potpredsjednika Dicka Cheneyja. Ured je povezan s drugim američkim agencijama za promjenu režima, npr. Nacionalni republikanski institut, Nacionalna zaklada za demokraciju, Freedom House. Vezano za OIA bio je Iranski fond za demokraciju iz Bushove ere, a slijedio ga je Bliskoistočni fond za regionalnu demokraciju u Obaminoj eri i Američka agencija za međunarodni razvoj. U tim programima nema transparentnosti, pa ne možemo izvijestiti kamo ide američko financiranje oporbenih skupina.
OIA je korištena za organiziranje i izgradnju iranske opozicije vladi, taktiku koju su SAD koristile u mnogim zemljama. Jedna od uloga ureda, navodno je trebao biti “dio pokušaja usmjeravanja sredstava skupinama koje bi mogle pomoći oporbi frakcije unutar Irana.” Rice je u veljači 2006. svjedočila o proračunu State Departmenta za Iran pred Odborom za vanjske poslove Senata, govoreći:
“Želim zahvaliti Kongresu što nam je ove godine dao 10 milijuna dolara za potporu borbi za slobodu i ljudska prava u Iranu. Iskoristit ćemo ovaj novac za razvoj mreža podrške iranskim reformatorima, političkim disidentima i aktivistima za ljudska prava. Također planiramo zatražiti 75 milijuna dolara dodatnih sredstava za 2006. godinu za potporu demokraciji u Iranu. Taj bi nam novac omogućio povećanje naše potpore demokraciji i poboljšanje našeg radijskog emitiranja, početak satelitskog televizijskog emitiranja, povećanje kontakata između naših naroda putem proširenih stipendija i stipendija za iranske studente, te jačanje naših napora u javnoj diplomaciji.
"Osim toga, obavijestit ću vas da planiramo reprogramirati sredstva u 2007. kako bismo podržali demokratske težnje iranskog naroda."
Mostafa nam je rekao da je OIA također bila uključena u masovne prosvjede 2009. godine, takozvanu “Zelenu revoluciju”, koja se dogodila nakon izbora. SAD se nadao da će zamijeniti tvrdokornog konzervativca Mahmouda Ahmadinejada liderom koji je više naklonjen SAD-u. Prosvjedi su bili protiv ponovnog izbora Ahmadinejada, za koji su prosvjednici tvrdili da se temelji na prijevari.
Mostafa je objasnio zašto su trenutni prosvjedi započeli izvan Teherana u manjim gradovima blizu granice, rekavši nam da je to olakšalo krijumčarenje oružja i ljudi u Iran kako bi se infiltrirali u prosvjede. Grupe koje koriste društvene medije za promoviranje prosvjeda, poput MEK-a, sada poznatih kao Narodni mudžahedini Irana, nemaju podršku u Iranu i prvenstveno postoje na društvenim medijima. Nakon revolucije 1979. MEK je bio umiješan u ubojstva iranskih dužnosnika, označen je kao teroristička organizacija i izgubio je političku podršku. Dok su zapadni mediji prosvjede 2018. prikazivali mnogo većim nego što jesu, realnost je da su prosvjedi imali mali broj od 50, 100 ili 200 ljudi.
Prosvjedi su počeli oko ekonomskih pitanja zbog rasta cijena i visoke nezaposlenosti. Mostafa je govorio o utjecaju sankcija na iransko gospodarstvo jer je otežalo prodaju nafte i ulaganje u gospodarski razvoj. Kao istaknuli su drugi komentatori “. . . Washington je blokirao međunarodni kliring za svaku iransku banku, zamrznuo 100 milijardi dolara iranske imovine u inozemstvu i ograničio potencijal Teherana za izvoz nafte. Posljedica je bila jaka inflacija u Iranu koja je oslabila valutu.” Mostafa je rekao da su u ovoj novoj eri "tenkovi zamijenjeni bankama" u američkoj vanjskoj politici. Predvidio je da će sankcije izgraditi neovisnost i samodostatnost u Iranu, kao i stvoriti nove saveze s drugim zemljama, čineći SAD manje relevantnim.
Mostafa je bio zabrinut da infiltratori u savezu s vanjskim silama mijenjaju poruke prosvjeda kako bi odgovarale njihovom planu. Nakon nekoliko dana, poruke prosvjeda bile su protiv iranske podrške Palestincima, kao i ljudima u Jemenu, Libanonu i Siriji, koje nisu u skladu sa stavovima iranskog naroda. Mostafa kaže da su ljudi u Iranu ponosni što njihova zemlja podržava revolucionarne pokrete protiv imperijalizma i ponosni što su bili dio poraza SAD-a i njegovih saveznika u Siriji.
Činilo se da su prosvjedi zamrli i bili su zasjenjeni u odnosu na mnogo veće prosvjede organizirane u znak podrške iranskoj revoluciji. Iako su prosvjedi završili, Mostafa ne misli da će Sjedinjene Države i njihovi saveznici prestati pokušavati potkopati vladu. Ovi su prosvjedi možda poslužili svrsi davanja izgovora Sjedinjenim Državama za uvođenje novih sankcija. SAD zna da bi rat s Iranom bio nemoguć i da je promjena režima iznutra bolja strategija za promjenu vlade, ali je to još uvijek malo vjerojatno. Mostafa vidi značajne razlike između Irana i Sirije i ne očekuje da će se u Iranu dogoditi sirijski scenarij. Jedna velika razlika je u tome što je od revolucije 1979. iranski narod bio obrazovan i organiziran protiv imperijalizma.
Upozorio je da treba paziti koga ljudi u SAD-u slušaju kao glasnogovornike iranskog naroda. Posebno je spomenuo Nacionalno iransko-američko vijeće (NIAC), najveću iransko-američku skupinu. Tvrdio je da je NIAC pokrenut financiranjem iz Kongresa i da su neki njegovi članovi imali veze s vladom ili organizacijama za promjenu režima. Kad smo rekli da ne znamo da je NIAC dobio financiranje američke vlade i da je Trita Parsi, izvršni direktor NIAC-a, vrlo cijenjen iranski komentator (dapače, nedavno se pojavio na Democracy Now i Real News Network), rekao je, " Trebali biste to sami istražiti. Samo vas upozoravam.”
Istražili smo NIAC i na web stranici NIAC-a otkrili da su dobili novac od Nacionalne zaklade za demokraciju (NED). NED je privatna organizacija primarno financiran godišnjom dodjelom američke vlade i Interesi Wall Streeta i jest uključen u američke operacije promjene režima na Bliskom istoku i širom svijeta. U njihovom Više mitova i činjenica odjeljak NIAC priznaje primanje sredstava od NED-a, ali tvrdi da se to razlikovalo od demokratskog programa Bushove administracije, Fonda za demokraciju, osmišljenog za promjenu režima. NIAC također kaže da na svojoj stranici ne prima sredstva od američke ili iranske vlade.
Direktor istraživanja NIAC-a, Reza Marashi, kojeg spominje Mostafa, radio je u Uredu za iranska pitanja State Departmenta četiri godine prije nego što se pridružio NIAC-u. A terenski organizator Dornaz Memarzia radio je u Freedom Houseu prije nego što se pridružio NIAC-u, organizaciji koja je također uključena u američke operacije promjene režima, vezan za CIA-u i State Department. Trita Parsa napisao je nagrađivane knjige o Iranu i vanjskoj politici te doktorirao. na Johns Hopkins School for Advanced Economic Studies pod vodstvom Francisa Fukuyame, dobro poznatog neokonzervativaca i zagovornika kapitalizma "slobodnog tržišta" (slobodno tržište stavljamo pod navodnike jer nije bilo slobodnog tržišta otkad su se razvile moderne ekonomije i jer je ovo marketing termin koji opisuje transnacionalni korporativni kapitalizam).
Mostafa je imao dva prijedloga za američke pokrete za mir i pravdu. Prvo, pozvao je američke pokrete da rade zajedno jer moraju biti koordinirani i ujedinjeni kako bi bili učinkoviti. Mi u Narodnom otporu to nazivamo stvaranjem "pokreta pokreta". Drugo, pozvao je aktiviste da potraže informacije o Iranu i podijele ih jer Iranci nemaju jak glas u medijima i većina izvješća dolazi iz američkih i zapadnih medijskih izvora.
Nadamo se da ćemo vam donijeti različite glasove iz Irana kako bismo bolje razumjeli što se događa u ovoj ključnoj zemlji.
