Autor Matt Robson, StvariTravnja 12, 2022
Kao ministar razoružanja u koaliciji Laburističkog saveza 1999.-2002., imao sam ovlasti vlade izjaviti da Novi Zeland neće biti dio nijednog nuklearnog naoružanog vojnog bloka.
Nadalje, bio sam ovlašten izjaviti da ćemo voditi neovisnu vanjsku politiku i da nećemo marširati u gotovo svaki rat koji pokreću Velika Britanija, a potom i Sjedinjene Države – naši “tradicionalni” saveznici.
Kao ministar odgovoran za inozemnu razvojnu pomoć, odbio sam se pridružiti galami kojom se osuđuju kineski programi pomoći na Pacifiku.
Kao što sam ponavljao na česte medijske upite bez daha o kineskom ekspanzionizmu, Kina je imala pravo stvarati veze sa suverenim zemljama Pacifika, a ako im je utjecaj bio cilj, raniji europski kolonizatori, uključujući Novi Zeland, učinili su je teškim tržištem za njih. Nisam smatrao, kao što to čini sadašnji premijer, da je Pacifik naše “dvorište”.
Navodim ova dva primjera jer nas je, bez javne rasprave, laburistička vlada, kao i National prije nje, uvukla u najveći nuklearno naoružani vojni savez na svijetu, NATO, i potpisala strategiju okruženja Rusije i Kine.
Sumnjam da je većina članova kabineta pročitala, ili je uopće svjesna, sporazume o partnerstvu potpisane s NATO-om.
U 2010 Individualni program partnerstva i suradnje, otkrit će da je Novi Zeland predan "pojačanju interoperabilnosti i omogućavanju potpore/logističke suradnje, što bi dodatno pomoglo angažmanu novozelandskih obrambenih snaga u svim budućim misijama pod vodstvom NATO-a".
Nadajmo se da će biti zaprepašteni ovom naizgled neograničenom predanošću sudjelovanju u ratovima pod vodstvom NATO-a.
U sporazumima se mnogo govori o vojnoj suradnji s NATO-om diljem svijeta u mnogim vojnim misijama.
To je isti onaj NATO koji je započeo život 1949., podržavajući suzbijanje kolonijalnih oslobodilačkih pokreta, rasparčavajući Jugoslaviju i provodeći kampanja ilegalnog bombardiranja od 78 dana, a mnogi njegovi članovi pridružili su se ilegalnoj invaziji na Irak.
U svom Saopćenje iz 2021, što ne vidim dokaz da su članovi kabineta pročitali, NATO se hvali da se njegov nuklearni arsenal sve više širi, da je predan obuzdavanju Rusije i Kine, i hvali Novi Zeland što se pridružio strategiji okruživanja Kine.
U istom dokumentu otkazuje se Ugovor o zabrani nuklearnog oružja, ključna obveza za Novi Zeland.
Korištenje električnih romobila ističe Procjena obrane NZ 2021 je ravno iz NATO Communiquea.
Unatoč prizivanju Māori whakatauki za mir, poziva vladu da postane aktivni sudionik u strategijama obuzdavanja Rusije i Kine pod vodstvom SAD-a te da značajno unaprijedi vojnu sposobnost.
Pojam Indo-Pacifik zamijenio je Azijsko-pacifik. Novi Zeland je bez napora stavljen u američku strategiju zaokruživanja Kine, od Indije do Japana, s Novim Zelandom kao mlađim partnerom. Rat mami.
I to nas dovodi do rata u Ukrajini. Pozvao bih članove Vlade da pročitaju Randovu studiju iz 2019. pod nazivom “Pretjerana i neuravnotežena Rusija”. To će pomoći da se da kontekst sadašnjem ratu.
Kabinet bi, prije nego što se izgradi na vojsci koja je već raspoređena u NATO-u i priznala molbu ministra obrane Peeni Henare za slanje projektila, trebao shvatiti da je ovaj rat počeo mnogo prije nego što su ruske snage potisnut pokraj Donbasa u Ukrajinu.
Kabinet treba razmotriti obećanja iz 1991. da se NATO neće širiti na istok i zasigurno da neće prijetiti Rusiji.
Trinaest država članica sada ima 30, a još tri su spremne pridružiti se. The Minski 1 i 2 sporazumi 2014. i 2015., koje su iskovale Rusija, Ukrajina, Njemačka i Francuska, koje su priznale Donbasske regije Ukrajine kao autonomne regije, temeljne su za razumijevanje aktualnog rata.
Oni su prekršeni prije nego što se tinta osušila kontinuiranim teškim borbama između ukrajinskih oružanih snaga, nacionalističkih i neofašističkih milicija i oružanih snaga autonomnih republika na ruskom govornom području.
Više od 14,000 života izgubljeno je u ovom međuukrajinskom ratu.
Minski sporazumi, unutarnje ukrajinske podjele, rušenje demokratski izabrane vlade predsjednik Janukovič 2014. te uloga SAD-a i dobro financiranih neonacističkih skupina u tom događaju; odbijanje SAD-a da obnovi sporazum o nuklearnom oružju srednjeg dometa s Rusijom; stacioniranje tog oružja u Rumunjskoj, Sloveniji i sada Poljskoj (poput Kube koja je tako blizu velikoj velesili) – o svemu tome treba raspraviti Vlada kako bismo razvili našu politiku prema Ukrajini razumijevanjem složenosti.
Kabinet se mora povući u onome što se čini kao nalet na rat pod nuklearnim kišobranom.
Treba proučiti mnoštvo strateških dokumenata SAD-a i NATO-a, koji su javno dostupni, a ne dio neke pametne ruske dezinformacijske kampanje kako bi to neki htjeli, a koja je planirala da Rusija bude upletena u rat s dobro naoružanim i dobro- obučavala ukrajinsku vojsku sa svojim šok trupama neonacista.
A onda, Kabinet mora shvatiti da je Kina još veća meta za NATO.
Novi Zeland je uvučen u taj plan igre kao dio kruga zemalja, bilo nuklearno naoružanih ili pod zaštitom nuklearno naoružanih zemalja, koje Sjedinjene Države guraju u lice Kini.
Ako se želimo pridržavati načela sadržanih u teško postignutom Zakonu o kontroli naoružanja i razoružanju u slobodnim nuklearnim zonama iz 1987., trebali bismo se povući iz partnerstva s NATO-om s nuklearnim oružjem i njegovim agresivnim ratnim planovima, i pridružiti se čistim rukama i vratiti se neovisnu vanjsku politiku koju sam kao ministar s ponosom promovirao.
Matt Robson je odvjetnik iz Aucklanda, bivši ministar razoružanja i kontrole naoružanja te pomoćnik ministra vanjskih poslova. Član je Laburističke stranke.
