By Lebenshaus Schwäbische Alb, Svibnja 5, 2022
Dana 17. travnja 2022. (uskrsna nedjelja u zapadnoj Europi), ukrajinski pacifisti usvojili su izjavu koja je ovdje reproducirana, zajedno s intervjuom s Jurijem Šeljaženkom, izvršnim tajnikom pokreta.
“Ukrajinski pacifistički pokret ozbiljno je zabrinut zbog aktivnog paljenja mostova za mirno rješavanje sukoba između Rusije i Ukrajine s obje strane i signala namjere da se krvoproliće nastavi na neodređeno vrijeme kako bi se postigle neke suverene ambicije.
Osuđujemo rusku odluku da izvrši invaziju na Ukrajinu 24. veljače 2022., koja je dovela do fatalne eskalacije i tisuća mrtvih, ponavljajući našu osudu recipročnog kršenja primirja predviđenog sporazumima iz Minska od strane ruskih i ukrajinskih boraca u Donbasu prije eskalacije ruska agresija.
Osuđujemo međusobno etiketiranje strana u sukobu kao nacističkih neprijatelja i ratnih zločinaca, ugurano u zakonodavstvo, pojačano službenom propagandom ekstremnog i nepomirljivog neprijateljstva. Vjerujemo da zakon treba graditi mir, a ne poticati rat; a povijest bi nam trebala dati primjere kako se ljudi mogu vratiti mirnom životu, a ne isprike za nastavak rata. Inzistiramo na tome da odgovornost za zločine mora utvrditi neovisno i nadležno sudsko tijelo u zakonskom postupku, kao rezultat nepristrane i nepristrane istrage, posebno za najteže zločine, kao što je genocid. Ističemo da se tragične posljedice vojne brutalnosti ne smiju koristiti za raspirivanje mržnje i opravdavanje novih zvjerstava, naprotiv, takve tragedije trebaju ohladiti borbeni duh i potaknuti ustrajno traženje najbeskrvnijih načina okončanja rata.
Osuđujemo vojne akcije s obje strane, neprijateljstva koja štete civilima. Inzistiramo na tome da se sva pucnjava zaustavi, da sve strane odaju počast uspomenama na poginule ljude i da se nakon dužne žalosti mirno i pošteno posvete mirovnim pregovorima.
Osuđujemo izjave ruske strane o namjeri da se vojnim sredstvima postignu određeni ciljevi ako se ne mogu postići pregovorima.
Osuđujemo izjave ukrajinske strane da nastavak mirovnih pregovora ovisi o osvajanju najboljih pregovaračkih pozicija na bojištu.
Osuđujemo nespremnost obiju strana na prekid vatre tijekom mirovnih pregovora.
Osuđujemo praksu prisiljavanja civila na služenje vojnog roka, obavljanje vojnih zadataka i potporu vojsci protiv volje miroljubivih ljudi u Rusiji i Ukrajini. Inzistiramo da takva praksa, osobito tijekom neprijateljstava, grubo krši načelo razlikovanja između vojske i civila u međunarodnom humanitarnom pravu. Neprihvatljivi su bilo kakvi oblici prijezira prema ljudskom pravu na prigovor savjesti služenju vojnog roka.
Osuđujemo svu vojnu potporu koju Rusija i zemlje NATO-a pružaju militantnim radikalima u Ukrajini koji izazivaju daljnju eskalaciju vojnog sukoba.
Pozivamo sve miroljubive ljude u Ukrajini i širom svijeta da ostanu miroljubivi ljudi u svim okolnostima i da pomognu drugima da budu ljudi koji vole mir, da prikupljaju i šire znanje o mirnom i nenasilnom načinu života, da govore istine koja ujedinjuje miroljubive ljude, da se bez nasilja odupru zlu i nepravdi i razotkriju mitove o nužnom, korisnom, neizbježnom i pravednom ratu. Ne pozivamo sada na nikakvu posebnu akciju kako bismo osigurali da mirovni planovi ne budu meta mržnje i napada militarista, ali smo uvjereni da pacifisti svijeta imaju dobru maštu i iskustvo u praktičnom ostvarenju svojih najboljih snova. Naše djelovanje treba voditi nadom u mirnu i sretnu budućnost, a ne strahovima. Neka naš mirovni rad približi budućnost iz snova.
Rat je zločin protiv čovječnosti. Stoga smo odlučni ne podržavati bilo kakvu vrstu rata i težiti uklanjanju svih uzroka rata.”
Intervju s dr. Yurii Sheliazhenko, izvršni tajnik, ukrajinski pacifistički pokret
Odabrali ste put radikalnog, principijelnog nenasilja. Međutim, neki ljudi kažu da je to plemenit stav, ali pred agresorom to više ne funkcionira. Što im odgovarate?
Naš stav nije “radikalan”, on je racionalan i otvoren za raspravu i preispitivanje u svim praktičnim implikacijama. Ali to je doista dosljedan pacifizam, da upotrijebimo tradicionalni izraz. Ne mogu se složiti da dosljedni pacifizam “ne funkcionira”; naprotiv, vrlo je djelotvoran, ali doista jedva da je koristan za bilo kakve ratne napore. Dosljedni pacifizam ne može se podrediti vojnim strategijama, ne može se njime manipulirati i naoružavati u borbi militarista. To je zato što se temelji na razumijevanju onoga što se događa: ovo je bitka agresora sa svih strana, njihove žrtve su miroljubivi ljudi podijeljeni i kojima vladaju nasilni akteri, ljudi koji su prisilom uvučeni u rat protiv svoje volje i obmana, zavedena propagandom rata, regrutovana da postane topovsko meso, opljačkana da financira ratni stroj. Dosljedni pacifizam pomaže miroljubivim ljudima da se oslobode ugnjetavanja ratnog stroja i nenasilno održe ljudsko pravo na mir, kao i sve druge vrijednosti i dostignuća univerzalne kulture mira i nenasilja.
Nenasilje je način života koji je učinkovit i uvijek treba biti učinkovit, a ne samo kao taktika. Smiješno je ako neki misle da smo danas ljudi, a sutra bi trebali postati zvijeri jer nas napadaju zvijeri...
Ipak, većina vaših ukrajinskih sunarodnjaka odlučila se za oružani otpor. Ne mislite li da je njihovo pravo da sami donose odluke?
Totalna posvećenost ratu je ono što vam mediji pokazuju, ali to odražava želje militarista, a oni su uložili mnogo truda da stvore ovu sliku obmanjujući sebe i cijeli svijet. Doista, posljednje ispitivanje javnog mnijenja Rating sociološke grupe pokazuje da je oko 80% ispitanika uključeno u obranu Ukrajine na ovaj ili onaj način, ali samo 6% je pružilo oružani otpor služeći u vojsci ili teritorijalnoj obrani, uglavnom ljudi samo "podržavaju" vojska materijalno ili informativno. Sumnjam da je to prava podrška. Nedavno je New York Times ispričao priču o mladom fotografu iz Kijeva koji je “postao intenzivno domoljub i pomalo internetski nasilnik” kada se rat približio, ali onda je iznenadio svoje prijatelje kada je plaćen krijumčarima da pređu državnu granicu kršeći ilegalnu zabranu da gotovo svi muškarci napuste Ukrajinu koju je nametnula granična straža da provede vojnu mobilizaciju bez odgovarajuće usklađenosti s ustavom i zakonom o ljudskim pravima. A iz Londona je napisao: “Nasilje nije moje oružje.” Prema izvješću o humanitarnoj situaciji OCHA-e od 21. travnja, gotovo 12.8 milijuna ljudi pobjeglo je iz rata, uključujući 5.1 milijun preko granica.
Kripsa, uz bijeg i smrzavanje, spada u najjednostavnije oblike adaptacije i ponašanja protiv grabežljivaca koje možete pronaći u prirodi. A ekološki mir, uistinu nekontradiktorno postojanje svih prirodnih pojava, egzistencijalna je osnova za progresivni razvoj političkog i ekonomskog mira, dinamiku života bez nasilja. Mnogi miroljubivi ljudi pribjegavaju takvim jednostavnim odlukama budući da je kultura mira u Ukrajini, Rusiji i drugim post-sovjetskim zemljama, za razliku od Zapada, vrlo nerazvijena, a primitivni i vladajući militaristički autokrati korišteni su da brutalno ušutkaju mnoge glasove neslaganja. Dakle, ne možete uzeti kao iskren bilo kakav izraz podrške Putinovom ili Zelenskom ratnim naporima kada ljudi javno i masovno demonstriraju takvu podršku, kada ljudi razgovaraju sa strancima, novinarima i anketarima, pa čak i kada kažu što misle nasamo, to može biti neka vrsta dvostrukog razmišljanja, miroljubivo neslaganje može biti skriveno ispod slojeva lojalnog jezika. Konačno, možete pronaći što ljudi stvarno misle iz svojih postupaka, kao što su tijekom Prvog svjetskog rata zapovjednici shvatili da ljudi ne vjeruju u egzistencijalne neprijateljske besmislice ratne propagande kada su vojnici namjerno promašili tijekom pucanja i slavili Božić s "neprijateljima" u sredini između rovova.
Također, odbacujem pojam demokratskog izbora u korist nasilja i rata iz dva razloga. Prvo, neodgojen, dezinformiran izbor pod utjecajem ratne propagande i „vojno-domoljubnog odgoja“ nije izbor dovoljno slobodan da ga se poštuje. Drugo, ne vjerujem da su militarizam i demokracija kompatibilni (zato za mene nije Ukrajina žrtva Rusije, nego su miroljubivi ljudi u Ukrajini i Rusiji žrtve njihovih postsovjetskih militarističkih ratnohuškačkih vlada), ne mislim da je nasilje većine prema manjinama (uključujući pojedince) u provođenju većinske vladavine „demokratsko“. Prava demokracija je svakodnevno univerzalno uključivanje u iskrenu, kritičku raspravu o javnim pitanjima i univerzalno sudjelovanje u donošenju odluka. Svaka demokratska odluka treba biti konsenzualna u smislu da je podržava većina i dovoljno promišljena da ne bude štetna za manjine (uključujući samce) i prirodu; ako odluka onemogućuje pristanak onih koji se ne slažu, šteteći im, isključujući ih iz „naroda“, to nije demokratska odluka. Iz tih razloga ne mogu prihvatiti „demokratsku odluku o vođenju pravednog rata i kažnjavanju pacifista“ – ona po definiciji ne može biti demokratska, a ako netko misli da je demokratska, sumnjam da takva „demokracija“ ima ikakvu vrijednost ili samo smisla.
Naučio sam da, unatoč svim ovim nedavnim razvojima, nenasilje ima dugu tradiciju u Ukrajini.
To je istina. Možete pronaći mnogo publikacija o miru i nenasilju u Ukrajini, osobno sam snimio kratki film “Mirna povijest Ukrajine”, a želim napisati knjigu o povijesti mira u Ukrajini i svijetu. Međutim, ono što me brine je to što se nenasilje češće koristi za otpor nego za transformaciju i napredak. Ponekad se nenasilje čak koristi za podržavanje arhaičnih identiteta kulturnog nasilja, a mi smo u Ukrajini imali (i još uvijek imamo) antirusku kampanju mržnje koja se pretvarala da je nenasilna (Građanski pokret “Vidsich”), ali je sada postala otvoreno militaristička, pozivajući na podršku vojska. A nenasilne akcije bile su naoružane tijekom proruskih nasilnih osvajanja vlasti na Krimu i Donbasu 2014., kada je Putin neslavno rekao da će civili, posebno žene i djeca, doći kao živi štit pred vojskom.
Što mislite kako zapadno civilno društvo može podržati ukrajinske pacifiste?
Postoje tri načina kako pomoći cilju mira u takvim okolnostima. Prvo, trebamo reći istinu, da nema nasilnog puta do mira, da trenutna kriza ima dugu povijest lošeg ponašanja na svim stranama i daljnjeg stava kao da mi anđeli možemo činiti što god želimo, a oni demoni trebaju patiti zbog svoje ružnoće će dovesti do daljnje eskalacije, ne isključujući nuklearnu apokalipsu, a govorenje istine trebalo bi pomoći svim stranama da se smire i pregovaraju o miru. Istina i ljubav spojit će Istok i Zapad. Istina općenito ujedinjuje ljude zbog svoje nekontradiktornosti, dok laž proturječe sebi i zdravom razumu koji nas pokušava podijeliti i zavladati.
Drugi način doprinosa cilju mira: treba pomoći potrebitima, žrtvama rata, izbjeglicama i prognanim osobama, kao i onima koji prigovaraju savjesti na služenje vojnog roka. Osigurati evakuaciju svih civila s gradskih bojišta bez diskriminacije na temelju spola, rase, dobi, na svim zaštićenim osnovama. Donirajte UN-ovim agencijama ili drugim organizacijama koje pomažu ljudima, poput Crvenog križa, ili volonterima koji rade na terenu, postoji puno malih dobrotvornih organizacija, možete ih pronaći u lokalnim društvenim mrežama online na popularnim platformama, ali pazite da je većina njih pomaže oružanim snagama, stoga provjerite njihove aktivnosti i uvjerite se da ne donirate za oružje i još krvoprolića i eskalacije.
I treće, na kraju, ali ne i najmanje važno, ljudi trebaju mirovni odgoj i nadu kako bi prevladali strah i mržnju i prihvatili nenasilna rješenja. Nerazvijena kultura mira, militarizirano obrazovanje koje proizvodi više poslušne ročnike nego kreativne građane i odgovorne birače čest je problem u Ukrajini, Rusiji i svim postsovjetskim zemljama. Bez ulaganja u razvoj kulture mira i mirovnog odgoja za građanstvo nećemo postići pravi mir.
Koja je vaša vizija za budućnost?
Znate, primam puno pisama podrške, a nekoliko talijanskih učenika iz srednje škole Augusto Righi u Tarantu mi je pisalo da želim budućnost bez rata. Napisao sam u odgovoru: “Sviđa mi se i dijelim vašu nadu u budućnost bez rata. To je ono što ljudi Zemlje, mnoge generacije ljudi planiraju i grade. Česta pogreška je, naravno, pokušaj pobjede umjesto win-win. Budući nenasilni način života čovječanstva trebao bi se temeljiti na kulturi mira, znanju i praksi ljudskog razvoja i postizanju socio-ekonomske i ekološke pravde bez nasilja, ili uz njegovo minimiziranje na marginalnu razinu. Progresivna kultura mira i nenasilja postupno će zamijeniti arhaičnu kulturu nasilja i rata. Prigovor savjesti na služenje vojnog roka jedan je od načina da se ostvari budućnost.”
Nadam se da bismo uz pomoć svih ljudi na svijetu koji govore istinu vlastima, tražeći da prestanu pucati i početi pričati, pomoći onima kojima je to potrebno i ulažući u kulturu mira i obrazovanje za nenasilno građanstvo, mogli zajedno izgraditi bolje svijet bez vojski i granica. Svijet u kojem su Istina i Ljubav velike sile, koje obuhvaćaju Istok i Zapad.
Yurii Sheliazhenko, dr. sc. (pravo), LL.M., B. Math, magistar medijacije i upravljanja sukobima, predavač je i znanstveni suradnik na Sveučilištu KROK (Kijev), najboljem privatnom sveučilištu u Ukrajini, prema Konsolidiranoj ljestvici ukrajinskih sveučilišta, TOP-200 Ukrajina (2015., 2016., 2017.). Nadalje, član je odbora Europskog ureda za prigovor savjesti (Bruxelles, Belgija) i član Upravnog odbora World BEYOND War (Charlottesville, VA, Sjedinjene Države) i izvršni tajnik ukrajinskog pacifističkog pokreta.
Intervju je vodio Werner Wintersteiner, profesor emeritus sa Sveučilišta u Klagenfurtu (AAU), Austrija, osnivač i bivši direktor Centra za istraživanje mira i mirovno obrazovanje pri AAU.
-
