Pentagon i State Department, ili narod Sirije?

 

-    Članak 52. Povelje Ujedinjenih naroda

 

I ne treba biti samo “antiimperijalist” da bi se zalagao za načela Povelje Ujedinjenih naroda.

* * *

 

Tužna je ironija da je značajan segment američkog mirovnog i antiratnog pokreta sada postao žrtvom izobličenja i lažnih prikaza koje promovira američki State Department, slijepo ponavljajući, pa čak i inzistirajući na iskrivljanjima i lažima kojima je javnost hranjena od strane ratnih huškača i njihovih korporativnih medija.

 

Živopisan primjer te činjenice bili su opaki napadi koji su počeli ubrzo nakon povratka izaslanstva američkog mirovnog vijeća u Siriju 30. srpnja^th. Neposredno nakon Tiskovne konferencije izaslanstva u Ujedinjenim narodima 9. kolovoza^th, članak pod naslovom “Sirija služi kao pomoć za simpatizere” pojavio se na takozvanoj web stranici “Talk Media News”, koja je, umjesto da se bavi suštinskim pitanjima koja su pokrenuli članovi delegacije, razbuktala salvu neutemeljenih optužbe i klevete ne samo protiv članova delegacije, već i samog Vijeća mira SAD-a, nazivajući ga, u makartističkom stilu, “vijećem koje je ranije podržavao Sovjetski Savez”, u nadi da će oživljavanje straha od hladnog rata u glavama mogućih slušatelja zadržati čuvši čvrste činjenice koje je iznijela naša delegacija.

 

Ali biti meta takvih napada od strane “novinskih” grupa poput “Talk Media News” je jedna stvar, čuti slične optužbe od naših prijatelja u mirovnom pokretu, poput pisaca i suradnika U ovim vremenima, sasvim je drugo.

 

Kolovoz 15^th izdanje U ovim vremenima sadržavao je članak Terryja Burkea pod naslovom “Američki mirovni aktivisti trebali bi početi slušati progresivne sirijske glasove”, opisanog u fusnoti kao “dugogodišnji mirovni aktivist”. Nadali smo se da će je njezin "dugogodišnji" aktivizam i iskustvo dovesti do toga da uvidi pravu prirodu onoga što se događa ne samo u Siriji, već iu svim drugim zemljama koje su bile, i još uvijek su, žrtve Agresivni ratovi Sjedinjenih Država. Bilo je vrlo razočaravajuće vidjeti suprotno.

Implicitno tvrdeći da ona poznaje Siriju puno bolje od ostatka mirovnog pokreta, Terry Burke počinje izjavom da "mnogi mirovni aktivisti malo znaju o mirnom ustanku u Siriji", a kao rezultat toga, "glavne organizacije u mirovnom pokretu" sada su podržavajući “diktatora optuženog za monstruozne ratne zločine”. Zatim nastavlja okupljati čitav niz različitih organizacija s različitim pogledima i političkim orijentacijama u svoj novoizmišljeni tabor "prodiktatora". Koji su dokazi? Njezinim vlastitim riječima: „The ožujak 13 … UNAC-ov antiratni prosvjed” (jasno ne i “pro-Assadov prosvjed”) u kojem su sudjelovale mnoge “lijeve” organizacije, uključujući “pro-Asadov sirijsko-američki forum”. A kolika je naplata? Neki “ljudi” su “nosili zastavu brutalnog Assadovog režima”, a “neki su čak nosili i majice s Assadovim likom….”!

 

Prvo, ironično je da ljudi poput Terryja Burkea, koji tvrde da se "bore za demokraciju" u Siriji, nemaju želudac za to u Sjedinjenim Državama. Imaju li neki Sirijci (koji su inače većina) pravo podržati svoju vladu i imati lik predsjednika na majicama? Ili, s njezine točke gledišta, oni uopće ne bi trebali postojati? Nije li to ono što ISIS pokušava učiniti?

 

Drugo, je krivotvorenje (ili nedostatak znanja) činjenica unatoč autorovoj tvrdnji da poznaje Siriju bolje od drugih u mirovnom pokretu: gospođo Burke, sirijska zastava nije “zastava brutalnog Assadovog režima”. Ova zastava je usvojena kao zastava Sirije kada je Sirija postala dio Ujedinjenih Arapskih Republika 1958. godine, 13 godina prije nego što je Hafiz Al-Assad prvi put postao predsjednik Sirije. Ne predstavlja “brutalni Assadov režim”, već službeno predstavlja “predanost Sirije arapskom jedinstvu”! Zašto gazite nacionalnu čast Sirije samo da biste osvojili nevažeći bod?

 

Treće, i još važnije, je združivanje svih organizacija koje su sudjelovale u projektu ožujak 13 antiratni prosvjed i korištenje “krivnje po udruživanju” kao sredstva za optuživanje “glavnih mirovnih organizacija” za “zločin” da su “pro-Assadove”. Čineći to, Terry Burke prebacuje raspravu s one o tome jesu li ljudi za ili protiv agresije na Siriju na raspravu o tome jesu li za ili protiv Assada. A to je upravo ono što State Department i korporativni mediji pokušavaju učiniti: "ili ste s nama ili s Asadom." I unutar mirovnog pokreta: “Vi niste prava mirovna organizacija ako se ne pridružite taboru protiv Assada”!

 

Ali ovaj pro- ili anti-Assadov dualizam je lažan koji služi samo State Departmentu i njegovoj politici rata i promjene režima. Namjera mu je podijeliti, zbuniti i razoružati mirovni pokret: ako se protivite politici promjene režima, morate biti za Assada, i to je to! I čini se da je to dosad bila uspješna strategija u zbunjivanju i cijepanju mirovnog pokreta. S ovim dualizmom na djelu, jedini izbor koji je preostao mirovnom pokretu je ili pridružiti se State Departmentu ili Assadovoj vladi – ništa drugo.

 

U kontekstu ovog lažnog dualizma Terry Burke govori o “progresivnim sirijskim glasovima” i postavlja ih protiv onih u mirovnom pokretu koje podrugljivo naziva “antiimperijalistima”. Međutim, ona sama postaje žrtvom istog dualizma koji je stvorila i neizbježno završava na strani State Departmenta. Pogledajmo:

 

Prvo, kroz cijeli članak, sve o čemu stalno čitate su "zločini" "Assadovog režima", a ni riječi o divljim zločinima plaćenika i terorista poput ISIS-a, ili o nedužnim civilima koje su ubile SAD bombe i saudijsko oružje. Ovo je samo prirodan ishod njezine argumentacije: što se tiče Sirije, možete biti samo na jednoj ili drugoj strani. A za nju je sigurna strana strana State Departmenta. Dakle, apsolutna šutnja o zločinima koje američka vlada i njeni saveznici čine u Siriji.

 

Još jedna činjenica koja otkriva njezin pravi stav je terminologija koju koristi i “progresivna sirijska oporba” s kojom se identificira. Prvo, ona (vjerojatno nehotice) naziva teritorij Sirije okupiran od ISIS-a kao “oslobođena područja”! Zanimljiv. Sada je ISIS postao "oslobodilačka" snaga za Sirijce. Zatim nastavlja govoriti o “izvanrednim tekućim uspjesima i organizacijskim naporima osnovnih grupa” u tim “oslobođenim područjima”. Pa, scenarij postaje potpun: ISIS je “oslobodio” dijelove sirijskog teritorija i ovlastio “progresivne Sirijce” da se “organiziraju” u tim “oslobođenim područjima”. Nije li George Bush tvrdio da je “oslobodio” žene Afganistana i slobodoljubivi narod Iraka? Nije li Obama “oslobodio” libijski narod od “zločinačkog diktatora” Gadafija? Tražimo li istu vrstu “oslobođenja” u Siriji uz pomoć ISIS-a i “progresivnih Sirijaca” koje skriva u “oslobođenim područjima”? Mogu li ti “progresivni Sirijci” preživjeti bijes ISIS-a ako zahtijevaju bilo što drugo osim rušenja Assadove vlade? Nismo li svjedoci odrubljivanja glava koja se odvijaju na tim “oslobođenim područjima”? Samo "bačvaste bombe" ubijaju sirijski narod?

 

Predviđajući prigovore mirovnog pokreta da ista sudbina čeka sav sirijski narod, ona jednostavno tvrdi da je slučaj Sirije drugačiji: “Analiza da su Sjedinjene Države promicale promjenu režima bila je točna u Iranu (1953.), Gvatemali ( 1954.), Kuba (1960.-2015.), Afganistan (2001.), Irak (2003.). Ali Sirija nije Irak. To nije Afganistan. Sirija je Sirija. Ima svoju jedinstvenu povijest i kulturu – i vlastito arapsko proljeće istinskog narodnog ustanka protiv gotovo pet desetljeća brutalne obiteljske diktature Assad. Ova revolucija je stvarna i izvan kontrole SAD-a.”

 

Doista, "prava revolucija" uz pomoć američkog oružja, saudijskih i katarskih fondova, turske logističke potpore i izraelske obavještajne službe je u tijeku. Ali to sigurno nije sirijska narodna revolucija. Zapravo, takve je revolucije planirala Busheva administracija za 7 zemalja uključujući Irak, Libiju, Siriju i Iran, o čemu svjedoči general Wesley Clark, bivši vrhovni zapovjednik NATO-a. I jedan po jedan se provode.

 

Svakako se protivimo ovoj vrsti “revolucije” i “oslobođenja”. Za nas je izbor puno više od onoga što je Terry Burke stavio pred nas. Situacija u Siriji je složenija od toga. Imamo posla s dvije razine stvarnosti koje se ne smiju sažimati u jednu. Jedna razina je rat koji je američka vlada i njeni saveznici nametnuli protiv neovisne države Sirije. U ovom ratu mi smo na strani sirijske vlade i Povelje UN-a. Druga razina je odnos između sirijske vlade i sirijskog naroda. Na ovoj razini uvijek smo na strani sirijskog naroda. Sirijski narod ima pravo promijeniti vladu ako to želi. Ali to je isključivo njihova odluka. A jedini način na koji mogu izraziti svoju volju je kada su slobodni od bilo kakve strane intervencije.

 

Terry Burke ide toliko daleko da optužuje sve nezavisne novinare i druge u mirovnom pokretu - sve one koje ona stalno ismijava kao "antiimperijaliste" - kao rasiste koji se "ponašaju kao imperijalisti", ne slušajući "progresivne sirijske glasove" i “nametanje svog gledišta glasovima siromašnijih zemalja”. Ali ona se stavlja u isti “imperijalistički” čamac zauzimajući anti-Assadov stav kao Amerikanka – nijedan Amerikanac nema pravo odlučivati ​​o budućnosti Sirije – i zanemarujući glas većine sirijskog naroda. Prave progresivne oporbene snage su unutar Sirije, a ne u ISIS-ovim “oslobođenim područjima”, a naša se delegacija susrela s mnogima od njih. Imaju mnoga neslaganja s Assadovom vladom, ali čvrsto vjeruju da bi se trebali pridružiti njihovoj vladi u borbi protiv stranih napada i invazije, kao što bi to činio svaki domoljub. “Progresivni sirijski glasovi” s kojima se poistovjećuje Terry Burke nemaju monopol na istinu. Bilo bi joj dobro kad bi poslušala i druge oporbene snage unutar Sirije.

 

Jedna je stvar da se sirijski narod suprotstavi svojoj vladi ako to želi. Druga je stvar da stranci zauzmu stav “Asad mora otići!” Potonje je jasan imperijalistički zahtjev koji krši međunarodno pravo. Naša podrška u ovom slučaju, kao iu svakom drugom slučaju, je međunarodnom pravu, Povelji UN-a i pravu naroda na samoopredjeljenje — a ne za ili protiv bilo koje određene vlade ili vođe.

 

Nadamo se da je to jednom zauvijek postalo jasno.