Mirovni pregovori u Turskoj, ožujak 2022. Autor fotografije: Murat Cetin Muhurdar / Tiskovna služba turskog predsjednika / AFP
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarRujna 6, 2022
Prije šest mjeseci Rusija je napala Ukrajinu. Sjedinjene Američke Države, NATO i Europska unija (EU) omotali su se ukrajinskom zastavom, izdvojili milijarde za isporuku oružja i uveli drakonske sankcije kojima su željeli oštro kazniti Rusiju za agresiju.
Od tada, narod Ukrajine plaća cijenu za ovaj rat koju malo tko od njegovih pristaša na Zapadu može zamisliti. Ratovi se ne odvijaju po scenarijima, a Rusija, Ukrajina, Sjedinjene Države, NATO i Europska unija naišle su na neočekivane neuspjehe.
Zapadne sankcije imale su mješovite rezultate, nanijevši ozbiljnu ekonomsku štetu Europi, kao i Rusiji, dok su invazija i odgovor Zapada na nju zajedno pokrenuli krizu s hranom na globalnom jugu. Kako se približava zima, izgledi za još šest mjeseci rata i sankcija prijete gurnuti Europu u ozbiljnu energetsku krizu, a siromašnije zemlje u glad. Stoga je u interesu svih uključenih da hitno preispitaju mogućnosti okončanja ovog dugotrajnog sukoba.
Za one koji kažu da su pregovori nemogući, moramo samo pogledati razgovore koji su se vodili tijekom prvog mjeseca nakon ruske invazije, kada su se Rusija i Ukrajina provizorno dogovorile mirovni plan u petnaest točaka u razgovorima uz posredovanje Turske. Trebalo je još doraditi detalje, ali okvir i politička volja su postojali.
Rusija je bila spremna povući se iz cijele Ukrajine, osim Krima i samoproglašenih republika u Donbasu. Ukrajina je bila spremna odreći se budućeg članstva u NATO-u i zauzeti poziciju neutralnosti između Rusije i NATO-a.
Dogovoreni okvir predviđao je političke tranzicije na Krimu i Donbasu koje bi obje strane prihvatile i priznale, na temelju samoodređenja naroda tih regija. Buduću sigurnost Ukrajine trebala je jamčiti skupina drugih zemalja, ali Ukrajina neće ugostiti strane vojne baze na svom teritoriju.
Dana 27. ožujka, predsjednik Zelenskyy rekao je nacionalnoj TV publika, “Naš cilj je očigledan – mir i što skorija uspostava normalnog života u našoj matičnoj državi.” Na TV-u je iznio svoje “crvene linije” za pregovore kako bi uvjerio svoje ljude da neće previše popuštati te im je obećao referendum o sporazumu o neutralnosti prije nego što on stupi na snagu.
Takav rani uspjeh za mirovnu inicijativu bio je nema iznenađenja stručnjacima za rješavanje sukoba. Najbolja prilika za mirovno rješenje pregovorima općenito je tijekom prvih mjeseci rata. Svaki mjesec u kojem bjesni rat nudi manje šanse za mir, jer obje strane ističu zločine one druge, neprijateljstvo postaje ukorijenjeno, a pozicije čvršće.
Odustajanje od te rane mirovne inicijative jedna je od najvećih tragedija ovog sukoba, a puni razmjeri te tragedije postat će jasni tek s vremenom kako rat bude bjesnio i njegove strašne posljedice se budu gomilale.
Ukrajinski i turski izvori otkrili su da su vlade Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a igrale odlučujuću ulogu u uništavanju tih ranih izgleda za mir. Tijekom “iznenadnog posjeta” britanskog premijera Borisa Johnsona Kijevu 9. travnja, navodno je rekao Premijer Zelenskyy rekao je da je UK "dugoročno u tome", da neće biti stranka u bilo kakvom sporazumu između Rusije i Ukrajine, te da je "kolektivni Zapad" vidio priliku "pritisnuti" Rusiju i odlučan je učiniti najviše od toga.
Istu poruku ponovio je američki ministar obrane Austin, koji je pratio Johnsona u Kijev 25. travnja i jasno dao do znanja da SAD i NATO više ne samo pokušavaju pomoći Ukrajini da se obrani, već su sada posvećeni korištenju rata za "oslabljenje" Rusija. turski diplomati rekao je umirovljenom britanskom diplomatu Craigu Murrayu da su ove poruke iz SAD-a i UK-a ubile njihove inače obećavajuće napore da posreduju u prekidu vatre i diplomatskom razrješenju.
Kao odgovor na invaziju, veliki dio javnosti u zapadnim zemljama prihvatio je moralni imperativ podrške Ukrajini kao žrtvi ruske agresije. No, odluka američke i britanske vlade da prekinu mirovne pregovore i produže rat, sa svim užasom, boli i jadom koji sa sobom nosi narod Ukrajine, niti je objašnjena javnosti, niti je potvrđena konsenzusom zemalja NATO-a . Johnson je tvrdio da govori u ime “kolektivnog Zapada”, ali u svibnju su čelnici Francuske, Njemačke i Italije dali javne izjave koje su bile u suprotnosti s njegovom tvrdnjom.
Obraćajući se Europskom parlamentu 9. svibnja, francuski predsjednik Emmanuel Macron izjavio, "Mi nismo u ratu s Rusijom", te da je dužnost Europe bila "stati uz Ukrajinu kako bi se postigao prekid vatre, a zatim izgraditi mir".
Sastanak s predsjednikom Bidenom u Bijeloj kući 10. svibnja, talijanski premijer Mario Draghi rekao je novinarima, “Ljudi... žele razmišljati o mogućnosti prekida vatre i ponovnog pokretanja nekih vjerodostojnih pregovora. Takva je situacija trenutno. Mislim da moramo dobro razmisliti o tome kako to riješiti.”
Nakon telefonskog razgovora s predsjednikom Putinom 13. svibnja, njemački kancelar Olaf Scholz objavio je na Twitteru da je rekao je Putin, “U Ukrajini mora doći do prekida vatre što je prije moguće.”
Ali američki i britanski dužnosnici nastavili su zalijevati hladnom vodom razgovore o obnovi mirovnih pregovora. Čini se da je promjena politike u travnju uključivala obvezu Zelenskog da je Ukrajina, poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, "dugoročno u tome" i da će se boriti, vjerojatno mnogo godina, u zamjenu za obećanje desetaka milijardi dolara vrijedne pošiljke oružja, vojnu obuku, satelitske obavještajne podatke i zapadne tajne operacije.
Kako su implikacije ovog sudbonosnog sporazuma postajale jasnije, počelo se pojavljivati neslaganje, čak i unutar američkog poslovnog i medijskog establišmenta. 19. svibnja, na isti dan kada je Kongres dodijelio 40 milijardi dolara za Ukrajinu, uključujući 19 milijardi dolara za nove isporuke oružja, bez ijednog glasa protiv demokrata, Korištenje električnih romobila ističe New York Times uredništvo napisalo a vodeće uredništvo pod naslovom “Rat u Ukrajini se komplicira, a Amerika nije spremna”.
Korištenje električnih romobila ističe Times postavljao ozbiljna pitanja bez odgovora o američkim ciljevima u Ukrajini i pokušao povratiti nerealna očekivanja izgrađena nakon tri mjeseca jednostrane zapadne propagande, ne samo na vlastitim stranicama. Odbor je priznao: “Odlučna vojna pobjeda Ukrajine nad Rusijom, u kojoj Ukrajina vraća sav teritorij koji je Rusija zauzela od 2014., nije realan cilj.… Nerealna očekivanja mogla bi [Sjedinjene Države i NATO] uvući još dublje u skupo , dugotrajni rat.”
U novije vrijeme, ratni jastreb Henry Kissinger, od svih ljudi, javno je doveo u pitanje cjelokupnu američku politiku oživljavanja Hladnog rata s Rusijom i Kinom i nepostojanje jasne svrhe ili kraja igre osim Trećeg svjetskog rata. “Mi smo na rubu rata s Rusijom i Kinom oko pitanja koja smo djelomično stvorili, bez ikakvog koncepta kako će to završiti ili čemu bi trebalo dovesti.” rekao je Kissinger Korištenje električnih romobila ističe Vol Strit novine.
Američki čelnici napuhali su opasnost koju Rusija predstavlja za svoje susjede i Zapad, namjerno je tretirajući kao neprijatelja s kojim bi diplomacija ili suradnja bili uzaludni, a ne kao susjeda koji izaziva razumljivu obrambenu zabrinutost zbog širenja NATO-a i njegovog postupnog okruživanja od strane SAD-a i savezničke vojne snage.
Daleko od cilja odvratiti Rusiju od opasnih ili destabilizirajućih akcija, uzastopne administracije obiju strana tražile su sva raspoloživa sredstva “pretjerano istezanje i neravnoteža” Rusija cijelo vrijeme obmanjuje američku javnost da podržava sve eskalirajući i nezamislivo opasni sukob između naše dvije zemlje, koje zajedno posjeduju više od 90% svjetskog nuklearnog oružja.
Nakon šest mjeseci posredničkog rata SAD-a i NATO-a s Rusijom u Ukrajini, nalazimo se na raskrižju. Daljnja eskalacija trebala bi biti nezamisliva, ali bi trebao biti nezamisliv i dugi rat beskrajnih razarajućih topničkih baraža i brutalnog urbanog i rovovskog rata koji polako i mučno uništava Ukrajinu, ubijajući stotine Ukrajinaca svakog dana koji prođe.
Jedina realna alternativa ovom beskrajnom pokolju je povratak na mirovne pregovore kako bi se borbe privele kraju, pronašla razumna politička rješenja za političke podjele Ukrajine i tražio miran okvir za temeljno geopolitičko natjecanje između Sjedinjenih Država, Rusije i Kine.
Kampanje za demoniziranje, prijetnje i pritisak na naše neprijatelje mogu samo zacementirati neprijateljstvo i pripremiti pozornicu za rat. Ljudi dobre volje mogu premostiti i najukorijenjenije podjele i nadvladati egzistencijalne opasnosti, sve dok su voljni razgovarati – i slušati – svoje protivnike.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, koji će biti dostupan u OR Booksu u listopadu/studenom 2022.
Medea Benjamin je suosnivačica CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies neovisni je novinar, istraživač s CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
