Dragi gospodine. predsjednik,
Prije četrdeset pet godina osuđen sam zbog kršenja Zakona o selektivnoj službi. Nešto kasnije, nakon što sam odslužio uvjetni otpust i diplomirao na pravnom fakultetu, primio sam pismo od predsjednika Cartera u kojem me poziva da podnesem zahtjev za predsjedničko pomilovanje. U to je vrijeme ova prilika bila pružena svima onima koji su bili osuđeni zbog kršenja Zakona o selektivnoj službi.
Ali u mom slučaju, vjerujem da je ponuda bila pogreška. Doista, bio sam osuđen zbog kršenja Zakona o selektivnoj službi, ali ne zbog odbijanja uvođenja u oružane snage ili odbijanja prijave za mobilizaciju. Osuđen sam jer sam pokušao, zajedno s nekolicinom drugih, ukrasti dosjee Selektivne službe iz ureda odbora za novačenje, konkretno, ukrasti sve dosjee 1-A, to jest dosjee onih mladića koji su bili podvrgnuti trenutnom pozivu.
Kao odgovor na poziv da zatražim pomilovanje, napisao sam pismo predsjedniku Carteru, rekavši mu da mislim da je pogriješio. Napisao sam da mislim da je zbunjen - da bi se vlada trebala meni obratiti za pomilovanje, a ne obrnuto. I nisam bio spreman svojoj vladi ponuditi pomilovanje u to vrijeme.
Predsjednik mi se nije javio.
Pa, sada starim i iz nekoliko sam razloga predomislio. Prvo, ne želim umrijeti držeći ovu zamjerku koju gajim gotovo pola stoljeća.
Drugo, u posljednjih nekoliko godina čuo sam mnogo govora, vidio nekoliko filmova i nešto čitao o opraštanju onima koji su odgovorni za genocide, masovne zločine i kršenja ljudskih prava velikih razmjera. Često mi je to davalo mnogo razloga za razmišljanje.
Treće, jako me dirnuo vaš posjet Federalnoj kaznenoj ustanovi El Reno krajem prošle godine. Upravo je to bio zatvor u kojem sam u studenom 1971. počeo služiti petogodišnju kaznu. U to se vrijeme zvao El Reno Federal Reformatory. Bio sam zadivljen što ste vi prvi aktualni predsjednik koji je ikada posjetio federalni zatvor. Vaš posjet mi je pokazao da ste svjesni da bi se naša životna iskustva jednako lako mogla zamijeniti s onima mnogo manje sretnim, da nije bilo slučajnih okolnosti koje su često izvan naše kontrole.
Stoga sam odlučio da bi sada bilo prikladno da ja, kao pojedinac, pozovem vas, kao službenika američke vlade koji je najodgovorniji za našu vanjsku politiku, da mi podnesete zahtjev za pomilovanje koje nisam bio voljan dati u vrijeme ta razmjena pisama s predsjednikom Carterom.
Sada, nikad prije nisam razmatrao zahtjev za pomilovanje, tako da nemam nikakve obrasce koje biste trebali ispuniti. Ali mislim da bi trebala biti dovoljna jednostavna izjava o tome zašto bi američkoj vladi trebalo oprostiti njezine postupke diljem jugoistočne Azije tijekom tih nekoliko desetljeća nakon Drugog svjetskog rata. Pomoglo bi spominjanje konkretnih zločina. Ne namjeravam dati oproštaj poput predsjednika Nixona za sve što je moja vlada učinila ili je mogla učiniti. Zadržimo se na prijestupima za koje znamo.
Također biste trebali znati da bi ovo pomilovanje, ako bi bilo odobreno, došlo samo od mene. Nemam ovlasti govoriti u ime drugih oštećenih djelovanjem SAD-a - bilo da su u američkim oružanim snagama ili u američkim zatvorima, ili u ime milijuna Vijetnamaca, Laošana i Kambodžanaca koji su patili kao rezultat naših zločina.
Ali možda postoji analogija u području oprosta s izrekom da ako spasiš jedan život, spasio si cijeli svijet. Možda ako dobiješ oprost od jedne osobe, od mene, to ti može donijeti utjehu jednaku kao da su te pomilovale sve relevantne strane, ako ne i cijeli svijet.
Također vas obavještavamo da se ovo pomilovanje ne odnosi na novije U.S.
zločina, od kojih neki, npr. neuspjeh u traženju odgovornosti za mučenje počinjeno od strane SAD-a, izravnije vas impliciraju, gospodine predsjedniče.
Nadam se da ćete dobro razmisliti o prihvaćanju ovog poziva da zatražite pomilovanje za zločine naše vlade. Uvjeravamo vas da će, za razliku od bilo kojeg kandidata za Vrhovni sud, vaša prijava biti obrađena brzo i izravno. Od mene svakako možete očekivati odgovor prije isteka vašeg mandata.
Radujem se vašem javljanju i žao mi je što mi je trebalo toliko dugo da vam uputim ovaj poziv.
S poštovanjem,
Chuck Turchick
Minneapolis, Minnesota
BOP #36784-115
