NATO i Rusija imaju za cilj neuspjeh

David Swanson, World BEYOND WarLipnja 29, 2022

Nemoguće je ni jednoj strani vidjeti, ali Rusija i NATO ovise jedni o drugima.

Na kojoj god strani da si, ti

• slažu se s propagandom proizvođača oružja da su raspoložive akcije u svijetu (1) rat i (2) nečinjenje ništa;
• ignoriraš povijesno zapis da nenasilna akcija češće uspijeva nego rat;
• i zamišljate da je militarizam potreban potpuno neovisno o razmatranju kakvi će biti rezultati.

Moguće je da neki ljudi uvide glupost i kontraproduktivnu prirodu rata sve dok gledaju stare ratove, a ne primjenjuju naučene lekcije na sadašnje ratove. Autor u Njemačkoj knjige o gluposti Prvog svjetskog rata upravo je zauzet govori ljudi da prestanu učiti lekcije od njega i primjenjivati ​​ih na Ukrajinu.

Mnogi mogu donekle pošteno sagledati fazu američkog rata protiv Iraka započetu 2003. godine. Tobožnje "oružje za masovno uništenje" prema predviđanjima CIA-e bilo je vjerojatno korišteno samo ako bi Irak bio napadnut. Dakle, Irak je napadnut. Veliki dio problema navodno je bio koliko su nas "ti ljudi" mrzili, pa, iako je najsigurniji način da vas ljudi mrze bio da ih napadnete, oni su bili napadnuti.

NATO je proveo desetljeća naklapajući, pretjerujući i lažući o ruskoj prijetnji i jednostavno slineći nad mogućnošću ruskog napada. Neizbježno znajući da će napadom radikalno povećati članstvo u NATO-u, baze, oružje i podršku javnosti - čak i ako napad zapravo pokaže njezinu vojnu slabost - Rusija je objavila da zbog prijetnje NATO-a mora napasti i povećati prijetnju NATO-a.

Naravno, ja sam luđak što tvrdim da je Rusija trebala upotrijebiti nenaoružanu civilnu obranu u Donbasu, ali postoji li itko živ tko misli da bi NATO mogao dodati sve te nove članice i baze i oružje i američke trupe bez radikalne eskalacije rata u Ukrajini od strane Rusije? Hoće li se netko pretvarati da je najveći dobročinitelj NATO-a Biden ili Trump ili bilo tko drugi osim Rusije?

Nažalost, ima puno ljudi koji zamišljaju, jednako smiješno, da širenje NATO-a nije bilo potrebno da bi se pokrenula ruska invazija, da bi je zapravo dodatno širenje NATO-a spriječilo. Trebali bismo zamisliti da je članstvo u NATO-u zaštitilo brojne nacije od ruskih prijetnji koje Rusija nikada nije ni nagovijestila, te potpuno izbrisati iz sve ljudske svijesti nenasilne akcijske kampanje — pjevajuće revolucije — koje su neke od tih nacija običavale poraziti Sovjetske invazije i izbaciti Sovjetski Savez.

Širenje NATO-a omogućilo je sadašnji rat, a daljnje širenje NATO-a kao odgovor na to je suludo. Rusko zagrijavanje pokreće širenje NATO-a, a daljnje rusko zagrijavanje odgovor je luđaka na NATO. Ipak, ovdje smo, s Litvom koja blokira Kalinjingrad. Ovdje smo s Rusijom koja postavlja nuklearno oružje u Bjelorusiju. Ovdje smo sa SAD-om koji nije rekao nijednu riječ o kršenju Ugovora o neširenju nuklearnog naoružanja od strane Rusije, jer već dugo ima nuklearno oružje u 5 drugih zemalja (Njemačka, Nizozemska, Belgija, Italija, Turska) i upravo ih je stavila u šestu (UK ) i postavio je baze sposobne za lansiranje nuklearki u Poljsku i Rumunjsku kao ključni korak u stabilnoj i predvidljivoj izgradnji ovog nereda.

Ruski snovi o brzom osvajanju Ukrajine i diktiranju rezultata bili su obična ludost ako se u njih doista vjerovalo. Američki snovi o osvajanju Rusije sankcijama su čisto ludilo ako se u njih stvarno vjeruje. Ali što ako poanta nije toliko vjerovati u te stvari koliko neprijateljstvo suprotstaviti neprijateljstvom, zauzevši načelan stav u vlastitoj glavi protiv priznavanja bilo kakve alternative?

Nije važno hoće li napad na Ukrajinu uspjeti! NATO nastavlja svoje nemilosrdno napredovanje, odbija pregovore i cilja na kraju napasti Rusiju, tako da su naši izbori napasti Ukrajinu ili ne učiniti ništa! (Ovo usprkos NATO-ovoj potrebi za Rusijom kao neprijateljem, usprkos želji iznesenoj u studiji RAND-a i USAID-a da se isprovocira Rusija na rat u Ukrajini, a ne da se napadne Rusija, to usprkos činjenici da bi se to sigurno obrušilo.)

Nije važno hoće li sankcije djelovati. Nisu uspjeli desetke puta, ali to je pitanje principa. Ne smije se poslovati s neprijateljem, čak i ako sankcije jačaju neprijatelja, čak i ako stvaraju još neprijatelja, čak i ako izoliraju tebe i tvoj klub više od cilja. Nema veze. Izbor je eskalacija ili ne činiti ništa. Čak i ako bi stvarno ne činiti ništa bilo bolje, "ne činiti ništa" jednostavno znači neprihvatljiv izbor.

Obje strane stoga bezumno eskaliraju prema nuklearnom ratu, uvjerene da nema izlaza, a ipak polijevaju crnom bojom vjetrobransko staklo iz straha da vide što je pred njima.

Otišao sam na a Ruska američka radio emisija u srijedu i pokušao objasniti domaćinima da je rusko zagrijavanje jednako zlo kao i svačije. Oni tu tvrdnju, naravno, ne bi podnijeli, iako su je sami iznijeli. Jedan od domaćina osudio je zlo NATO napada na bivšu Jugoslaviju i zatražio da se zna zašto Rusija ne bi imala pravo koristiti slične izgovore da učini istu stvar Ukrajini. Suvišno je reći da sam odgovorio da NATO treba osuditi zbog svojih ratova i Rusiju treba osuditi zbog svojih ratova. Kad zarate jedan s drugim, treba osuditi i jedne i druge.

Budući da je ovo stvarni stvarni svijet, naravno ne postoji ništa jednako u bilo koja dva rata ili bilo koje dvije vojske ili bilo koje dvije ratne laži. Stoga ću eliminirati e-poruke koje odgovaraju na ovaj članak koji vrište na mene zbog izjednačavanja svega. Ali biti antirat (kao što su ti radijski voditelji opetovano tvrdili da jesu, između svojih komentara koji podržavaju rat) zapravo zahtijeva suprotstavljanje ratovima. Čini mi se da bi najmanje što bi pobornici rata mogli učiniti bilo prestati tvrditi da su antiratni. Ali to neće biti dovoljno da nas spasi. Potrebno je više.