Prosvjednici mašu palestinskim, libanonskim i zastavama Hezbollaha i drže sliku vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha tijekom palestinskog skupa solidarnosti u Libanonu. Zasluge: GETTY IMAGES
Napisali Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND War, Studeni 29, 2023
Dok se državni tajnik Anthony Blinken bjesomučno motao po Bliskom istoku pokušavajući spriječiti da izraelski sukob u Gazi eksplodira u regionalni rat, Sjedinjene Države je također poslao dvije udarne skupine nosača zrakoplova, ekspedicijska jedinica marinaca i 1,200 dodatnih vojnika na Bliski istok kao "sredstvo odvraćanja". Jednostavnim jezikom, Sjedinjene Države prijete da će napasti sve snage koje stanu braniti Palestince iz drugih zemalja u regiji, uvjeravajući Izrael da može nastaviti nekažnjeno ubijati u Gazi.
Ali ako Izrael ustraje u ovom genocidnom ratu, američke prijetnje mogle bi biti nemoćne da spriječe druge da interveniraju. Od Libanona do Sirije, Jemena, Iraka i Irana, mogućnosti širenja sukoba su ogromne. Čak Alžir kaže da je spreman boriti se za slobodnu Palestinu, na temelju jednoglasnog glasanja u svom parlamentu 1. studenog.
Bliskoistočne vlade i njihovi ljudi već vide Sjedinjene Države kao stranu u izraelskom masakru u Gazi. Stoga će se svaka izravna američka vojna akcija smatrati eskalacijom na strani Izraela i vjerojatnije je da će izazvati daljnju eskalaciju nego odvratiti.
Sjedinjene Države već se suočavaju s ovom nevoljom u Iraku. Unatoč godinama iračkih zahtjeva za uklanjanjem američkih snaga, najmanje 2,500 američkih vojnika i dalje je u Zračna baza Al-Asad u zapadnoj provinciji Anbar, Zračna baza Al-Harir, sjeverno od Erbila u iračkom Kurdistanu, te još jednu malu bazu u zračnoj luci u Erbilu. Tu su i "nekoliko stotina” NATO trupe, uključujući Amerikance, savjetuju iračke snage NATO misija Irak (NMI), sa sjedištem u blizini Bagdada.
Dugi niz godina američke snage u Iraku bile su zaglavljene u nižerazrednom ratu protiv Snaga narodne mobilizacije (PMF) koje je Irak formirao za borbu protiv ISIS-a, uglavnom od šiitskih milicija. Unatoč svojim vezama s Iranom, naoružane skupine Kata'ib Hezbollah, Asa'ib Ahl al-Haq i druge PMF-ove često su ignorirale iranske pozive na deeskalaciju napada na američke snage. Ove iračke skupine ne poštuju vođu iranskih snaga Quds generala Esmaila Qaanija tako visoko kao generala Soleimanija, pa je Soleimanijevo ubojstvo od strane Sjedinjenih Država 2020. smanjen Sposobnost Irana da obuzda milicije u Iraku.
Nakon jednogodišnjeg primirja između američkih i iračkih snaga, izraelski rat protiv Gaze izazvao je novu eskalaciju ovog sukoba i u Iraku i u Siriji. Neke su se milicije preimenovale u Islamski otpor u Iraku i počele napadati američke baze 17. listopada. Nakon 32 napada na američke baze u Iraku, još 34 u Siriji i 3 američka zračna napada u Siriji, američke su snage provele Zračni napadi protiv dvije baze Kata'ib Hezbollaha u Iraku, jedne u pokrajini Anbar i jedne u Jurf Al-Nasru, južno od Bagdada, 21. studenoga, ubivši najmanje devet pripadnika milicije.
Američki zračni napadi potaknuli su a bijesan odgovor od glasnogovornika iračke vlade Bassama al-Awadija. “Najoštrije osuđujemo napad na Jurf Al-Nasr, pogubljen bez znanja vladinih agencija”, rekao je al-Awadi. “Ova akcija je očito kršenje suvereniteta i pokušaj destabilizacije sigurnosne situacije... Nedavni incident predstavlja jasno kršenje misije koalicije u borbi protiv Daesha (ISIS) na iračkom tlu. Pozivamo sve strane da izbjegavaju jednostrane akcije i da poštuju suverenitet Iraka...”
Kao što se iračka vlada bojala, Islamski otpor u Iraku odgovorio je na američke zračne napade s dva napada na zračnu bazu Al-Harir 22. studenog i još nekoliko 23. studenoga. Napali su zračnu bazu Al-Asad s nekoliko dronova, pokrenuli još jedan napad dronom na američku bazu u zračnoj luci Erbil, a njihovi saveznici u Siriji napali su dvije američke baze preko granice u sjeveroistočnoj Siriji.
Osim prekida vatre u Gazi ili potpunog povlačenja SAD-a iz Iraka i Sirije, SAD ne može poduzeti nikakvu odlučnu akciju koja bi zaustavila ove napade. Stoga će razina nasilja u Iraku i Siriji vjerojatno nastaviti rasti sve dok traje rat u Gazi.
Još jedna zastrašujuća i iskusna vojna sila koja se suprotstavlja Izraelu i Sjedinjenim Državama je Houthi vojska u Jemenu. Dana 14. studenog, Abdul-Malek al-Houthi, čelnik Houthi vlade u Jemenu, zatražio je od susjednih zemalja da otvoriti hodnik preko njihovog teritorija da njegova vojska ide i bori se protiv Izraela u Gazi.
Zamjenik tajnika za informiranje Huta Nasreddin Amer rekao je Newsweek da ako bi imali način da uđu u Palestinu, ne bi oklijevali pridružiti se borbi protiv Izraela, ”Imamo borce koji broje stotine tisuća koji su hrabri, čvrsti, obučeni i iskusni u borbi,” rekao je Amer. “Oni imaju vrlo snažno uvjerenje i njihov životni san je boriti se protiv cionista i Amerikanaca.”
Prijevoz stotina tisuća jemenskih vojnika za borbu u Gazi bio bi gotovo nemoguć ako Saudijska Arabija ne otvori put. To se čini malo vjerojatnim, ali Iran ili neki drugi saveznik mogao bi pomoći u transportu manjeg broja zračnim ili morskim putem kako bi se pridružili borbi.
Hutiji već godinama vode asimetrični rat protiv osvajača predvođenih Saudijskom Arabijom i razvili su oružje i taktike koje bi mogli primijeniti protiv Izraela. Ubrzo nakon al-Houthijeve izjave, jemenske snage u Crvenom moru ukrcali brod u vlasništvu, preko fiktivnih tvrtki, izraelskog milijardera Abrahama Ungara. Brod, koji je bio na putu iz Istanbula za Indiju, zadržan je u jemenskoj luci.
Huti su također lansirali niz dronova i projektila prema Izraelu. Iako mnogi članovi Kongresa pokušavaju prikazati Hutije kao marionete Irana, Hutiji su zapravo neovisna, nepredvidiva sila koju drugi akteri u regiji ne mogu kontrolirati.
Čak je i NATO savezniku Turskoj teško ostati promatrač s obzirom na široku javnu podršku Palestini. Turski predsjednik Erdogan bio je među prvim međunarodnim čelnicima koji su oštro istupili protiv izraelskog rata protiv Gaze, izričito ga nazivajući masakr i rekavši da je iznosio genocid.
Grupe turskog civilnog društva predvode a kampanja poslati humanitarnu pomoć u Gazu na teretnim brodovima, hrabro se suprotstavljajući mogućem sukobu poput onog koji se dogodio 2010. kada su Izraelci napali Flotilu slobode, ubivši 10 ljudi na brodu Mavi Marmara.
Na libanonskoj granici, Izrael i Hezbolah imaju provedena svakodnevne razmjene vatre od 7. listopada, ubivši 97 boraca i 15 civila u Libanonu i 9 vojnika i 3 civila u Izraelu. Oko 46,000 libanonskih civila i 65,000 Izraelaca raseljeno je iz pograničnog područja. Izraelski ministar obrane Yoav Gallant Upozorio 11. studenoga, “Ono što radimo u Gazi, možemo raditi i u Bejrutu.”
Kako će Hezbollah reagirati ako Izrael nastavi s brutalnim masakrom u Gazi nakon kratke pauze ili ako Izrael proširi masakr na Zapadnu obalu, gdje je već ubijen još najmanje 237 Palestinaca od 7. listopada?
U govoru 3. studenog, vođa Hezbollaha Hassan Nasrallah suzdržao se od objave novog rata Izraelu, ali je upozorio da su "sve opcije na stolu" ako Izrael ne prekine svoj rat protiv Gaze.
Dok se Izrael pripremao pauzirati svoje bombardiranje 23. studenog, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian održao je sastanke u Kataru, prvo s Nasrallahom i libanonskim dužnosnicima, a potom i s vođom Hamasa Ismailom Haniyehom.
U javna izjava, rekao je Amirabdollahian, “nastavak prekida vatre može spriječiti daljnje širenje opsega rata. U susretu s vođama otpora doznao sam da će se, ako se izraelski ratni zločini i genocid nastave, provesti tvrđi i kompliciraniji scenarij otpora.”
Amirabdollahian već Upozorio 16. listopada da, “Vođe otpora neće dopustiti cionističkom režimu da radi što god želi u Gazi, a zatim ode na druge fronte otpora.”
Drugim riječima, ako Iran i njegovi saveznici vjeruju da Izrael doista namjerava nastaviti svoj rat protiv Gaze dok ne ukloni Hamas s vlasti, a zatim okrenuti svoju ratnu mašineriju na Libanon ili njegove druge susjede, radije bi se borili šire rat sada, prisiljavajući Izrael da se bori protiv Palestinaca, Hezbollaha i njihovih saveznika u isto vrijeme, umjesto da čeka da ih Izrael napadne jednog po jednog.
Nažalost, Bijela kuća ne sluša. Sljedeći dan, predsjednik Biden nastavio je podržavati obećanje Izraela da će nastaviti uništavanje Gaze nakon njegove "humanitarne pauze", rekavši to pokušaj eliminacije Hamasa je "legitiman cilj".
Američka bezuvjetna potpora Izraelu i beskrajna opskrba oružjem uspjeli su samo pretvoriti Izrael u genocidnu, destabilizirajuću silu izvan kontrole u srcu krhke regije već razbijene i traumatizirane desetljećima američkog zagrijavanja. Rezultat je zemlja koja odbija priznati vlastite granice ili granice svojih susjeda, te odbija bilo kakva ograničenja svojih teritorijalnih ambicija i ratnih zločina.
Ako akcije Izraela dovedu do šireg rata, SAD će se naći s nekoliko saveznika spremnih uskočiti u bitku. Čak i ako se izbjegne regionalni sukob, američka potpora Izraelu već je stvorila ogromnu štetu američkom ugledu u regiji i izvan nje, a izravna umiješanost SAD-a u rat učinila bi ga izoliranijim i nemoćnijim od prethodnih nezgoda u Vijetnamu, Afganistanu i Iraku.
Sjedinjene Države još uvijek mogu izbjeći ovu sudbinu inzistirajući na trenutnom i trajnom prekidu vatre i povlačenju izraelskih snaga iz Gaze. Ako Izrael na to ne pristane, SAD mora potkrijepiti ovaj stav trenutnom obustavom isporuka oružja, vojne pomoći, Izraelski pristup američkim zalihama oružja u Izraelu i diplomatskoj potpori izraelskom ratu protiv Palestine.
Prioritet američkih dužnosnika mora biti zaustaviti izraelski masakr, izbjeći regionalni rat i maknuti se s puta kako bi druge nacije mogle pomoći u pregovorima o stvarnom rješenju za okupaciju Palestine.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, objavio OR Books u studenom 2022.
Medea Benjamin je suosnivačica CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies neovisni je novinar, istraživač za CODEPINK i autor Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
