Objavio Emanuel Pastreich dana Kružnice i trgovi.
Wilhelm Foerster, Georg Friedrich Nicolai, Otto Buek i Albert Einstein potpisali su "Manifest Europljanima" na početku Prvog svjetskog rata, u kojem su se postavili pitanje pokretanja vojnih rješenja koja su se tada promovirala u Njemačkoj. Oni su reagirali na takozvani „Manifest devedeset i tri“ koji su izdali ugledni njemački intelektualci i dali punu potporu njemačkim ratnim ciljevima. Ova četvorica bila su jedina koja su se usudila potpisati dokument.
Njezin se sadržaj čini najrelevantnijim u naše doba.
listopada 1914
Manifest Europljanima
Iako nas tehnologija i promet jasno vode prema činjeničnom prepoznavanju međunarodnih odnosa, a time i prema zajedničkoj svjetskoj civilizaciji, istina je također da niti jedan rat nikada nije tako intenzivno prekinuo kulturni komunizam suradničkog rada kao što to čini ovaj sadašnji rat. Možda smo do tako vidljive svijesti došli samo zbog brojnih nekadašnjih zajedničkih veza, čiji prekid sada tako bolno osjećamo.
Čak i ako nas takvo stanje ne bi iznenadilo, oni kojima je srce najmanje zabrinuto za zajedničku civilizaciju svijeta, imali bi dvostruku obvezu boriti se za podržavanje tih načela. Oni, od kojih treba očekivati takva uvjerenja - to su uglavnom znanstvenici i umjetnici - do sada su gotovo isključivo izricali izjave koje bi sugerirale da je njihova želja za održavanjem tih odnosa istodobno ispala s prekidom odnosa. Razgovarali su s objašnjivim borbenim duhom - ali izgovarali su najmanje od mira.
Takvo raspoloženje ne može se oprostiti nijednom nacionalnom strašću; nedostojno je svega onoga što je svijet do danas razumio pod nazivom kulture. Ako bi to raspoloženje postiglo određenu univerzalnost među obrazovanim, to bi bila katastrofa. Ne bi to bila katastrofa samo za civilizaciju, već - i u to smo čvrsto uvjereni - katastrofa za nacionalni opstanak pojedinih država - sam uzrok zbog kojeg je, konačno, sva ova barbarstva oslobođena.
Kroz tehnologiju svijet je postao manji; države velikog poluotoka Europe danas se čine tako blizu jednakoj drugoj koliko su se gradovi svakog malog mediteranskog poluotoka pojavili u davnim vremenima. U potrebama i iskustvima svakog pojedinca, temeljen na svjesnosti mnogobrojnih odnosa, Europa se - gotovo bi mogla reći i svijet - već ocrtava kao element jedinstva.
Prema tome, bila bi obaveza obrazovanih i dobronamjernih Europljana da barem pokušaju spriječiti Europu - zbog njene manjkave organizacije u cjelini - da pretrpi istu tragičnu sudbinu kao nekada. Treba li se Europa previše postupno iscrpiti i tako propasti bratoubilački rat?
Borba koja vodi danas vjerojatno neće donijeti pobjednika; ostavit će vjerojatno samo pobijeđene. Stoga se čini ne samo dobrim, već i gorko potrebnim da obrazovani muškarci svih naroda unište svoj utjecaj tako da - bez obzira na to još uvijek neizvjestan kraj rata - uvjeti mira neće postati izvor budućih ratova. Očiti podatak da su kroz ovaj rat svi europski relacijski uvjeti prešli u nestabilno i plastificirano stanje, radije bi trebao biti korišten za stvaranje organske europske cjeline. Tehnološki i intelektualni uvjeti za to postoje.
Ovdje ne treba razmišljati na koji je način ovo (novo) naređivanje u Europi moguće. Želimo samo naglasiti vrlo temeljno da smo čvrsto uvjereni da je došlo vrijeme kada Europa mora djelovati kao jedna da bi zaštitila svoje tlo, svoje stanovnike i svoju kulturu. U tom smislu, čini se, prije svega, potreba da se svi oni koji imaju svoje srce za europsku kulturu i civilizaciju, drugim riječima, oni koji se mogu nazvati Goetheovim drevnim riječima "dobri Europljani". Jer se na kraju ne smijemo odreći nade da njihovi povišeni i kolektivni glasovi - čak i ispod trunke oružja - neće odjeknuti nečuveno, pogotovo ako među tim „dobrim Europljanima sutrašnjeg dana“ nađemo sve one koji uživaju u poštovanju i autoritet među svojim obrazovanim vršnjacima.
Ali potrebno je da se Europljani najprije okupe i ako se - kao što se nadamo - ipak nađu Europljani u Europi, da to kažemo, za ljude kojima Europa nije samo zemljopisni pojam, već je draga stvar srce, tada ćemo pokušati sazvati zajednicu Europljana. Nakon toga, takav savez govori i odlučuje.
U tu svrhu želimo samo nagon i žalbu; i ako se osjećate kao i mi, ako ste na neki način odlučno pružiti europsku volju najdalji mogući odjek, onda vas molimo da nam pošaljete svoj (prateći) potpis.
