Autor Nicolas JS Davies, 7. srpnja 2020
Kad je predsjednik Clinton odustao 23,000 bombe o onome što je ostalo od Jugoslavije 1999. godine, a NATO je napao i zauzeo jugoslavensku pokrajinu Kosovo, američki dužnosnici američkom su javnosti predstavili rat kao "humanitarnu intervenciju" kako bi zaštitili kosovsko većinsko etničko albansko stanovništvo od genocida u rukama jugoslavenskog predsjednika Slobodana Milošević. Ta se pripovijest otada razvlači pojedinačno.
2008. godine međunarodna tužiteljica Carla Del Ponte optužila je kosovskog premijera Hashima Thacija da je koristio američku kampanju bombardiranja kao pokriće za ubojstvo stotina ljudi radi prodaje njihovih unutarnji organi na međunarodnom tržištu transplantacija. Optužbe Del Ponte činile su se gotovo previše groznim da bi bile istinite. No, 24. lipnja Thaci, sadašnji predsjednik Kosova, i još devet bivših čelnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), koju podržava CIA, konačno je optužen za ove dvadeset godina stare zločine od strane posebnog suda za ratne zločine u Haagu.
Od 1996. godine CIA i druge zapadne obavještajne agencije tajno su surađivale s Oslobodilačkom vojskom Kosova (OVK) na poticanju i poticanju nasilja i haosa na Kosovu. CIA je nagnala glavne kosovske nacionalističke vođe u korist gangstera i krijumčara heroina poput Thacija i njegovih prijatelja, regrutirajući ih kao teroriste i odrede smrti za atentat na jugoslavensku policiju i sve one koji im se suprotstavljaju, etničke Srbe i Albance.
Kao što je i učinio u zemlji za zemljom od pedesetih godina prošlog stoljeća, CIA je pokrenula prljavi građanski rat za koji su zapadni političari i mediji poslušno krivili jugoslavenske vlasti. No početkom 1950. čak je i američki izaslanik Robert Gelbard nazvao OVK "terorističkom skupinom", a Vijeće sigurnosti UN-a osudilo je "teroristička djela" OVK i "svu vanjsku potporu terorističkim aktivnostima na Kosovu, uključujući financije, oružje i obuku. " Kad je rat završio i Kosovo i SAD uspješno okupirale snage SAD-a, otvoreno su govorili izvori CIA-e uloga agencije u proizvodnji građanskog rata kako bi se postavila osnova za intervenciju NATO-a.
Do rujna 1998. UN je izvijestio da je 230,000 civila pobjeglo iz građanskog rata, uglavnom preko granice prema Albaniji, a Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezolucija 1199, pozivajući na primirje, međunarodnu nadzornu misiju, povratak izbjeglica i političku rezoluciju. Novi američki izaslanik Richard Holbrooke uvjerio je jugoslavenskog predsjednika Miloševića da pristaje na jednostrano primirje i uvođenje 2,000 članova "provjere" misije od Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Ali SAD i NATO odmah su započeli s izradom planova za bombardijsku kampanju kojom će se "provesti" rezolucija UN-a i jednostrano primirje Jugoslavije.
Holbrooke je uvjerio predsjedavajućeg OESS-a, poljskog ministra vanjskih poslova Bronislaw Geremeka William Walker, bivši američki veleposlanik u El Salvadoru za vrijeme građanskog rata, koji će voditi Kosovsku verifikacijsku misiju (KVM). SAD su se brzo zaposlile 150 Dyncorp plaćenika kako bi formirali jezgru Walker-ovog tima, čiji je 1,380 članova koristilo GPS opremu za mapiranje jugoslavenske vojne i civilne infrastrukture za planiranu kampanju NATO bombardiranja. Walkerov zamjenik, Gabriel Keller, bivši francuski veleposlanik u Jugoslaviji, optužio je Walker za sabotažu KVM-a, i Izvori iz CIA-e kasnije je priznao da je KVM bio "CIA-in front" koji je trebao koordinirati s OVK-om i špijunirati Jugoslaviju.
Klimaktični incident koji je izazvao CIA, a koje je postavilo političku pozornicu za NATO bombardiranje i invaziju, bila je vatra u selu zvanom Račak, koje je OVK utvrdila kao bazu iz koje će zasjedati policijske patrole i slati odrede smrti da ubiju lokalne “ suradnici.” U siječnju 1999. jugoslavenska policija napala je bazu OVK u Račku, usmrtivši 43 muškarca, ženu i tinejdžera.
Nakon vatre, jugoslavenska policija povukla se iz sela, a OVK ga je ponovno okupirala i priredila mjesto događaja kako bi vatrena vatra izgledala kao masakr nad civilima. Kada su William Walker i tim KVM-a sljedeći dan posjetili Račak, prihvatili su priču o masakru OVK-a i prenijeli je svijetu, a ona je postala standardni dio naracije kako bi opravdala bombardiranje Jugoslavije i vojnu okupaciju Kosova.
Obdukcije međunarodnog tima medicinski ispitivači pronašli su tragove baruta na rukama gotovo svih tijela, što pokazuje da su ispalili oružje. Gotovo svi su bili ubijeni iz više hitaca kao u vatri, a ne preciznim hicima kao u kratkom pogubljenju, a samo je jedna žrtva upucana iz neposredne blizine. Ali puni rezultati obdukcije objavljeni su tek mnogo kasnije, a finski glavni liječnik ispitivao je Walker-a pritiskajući je da ih izmijenimo.
Dvojica iskusnih francuskih novinara i posada AP kamere na mjestu događaja doveli su u pitanje OVK i Walkerovu verziju onoga što se dogodilo u Račku. Christophe Chatelet članak u Le Monde bio naslovljen: "Jesu li mrtvi u Račku stvarno masakrirani hladnom krvlju?" i zaključio dopisnik veterana Jugoslavije Renaud Girard njegova priča in Le Figaro s još jednim kritičkim pitanjem: "Je li OVK nastojala pretvoriti vojni poraz u političku pobjedu?"
NATO je odmah zaprijetio da će bombardirati Jugoslaviju, a Francuska je pristala biti domaćin razgovora na visokoj razini. Ali umjesto da pozva glavne kosovske nacionalističke vođe na razgovore u Rambouillet, tajnik Albright je doputovao u delegaciju koju je vodio zapovjednik OVK Hashim Thaci, do tada jugoslavenske vlasti poznate samo kao gangster i terorist.
Albright je obema stranama predstavio nacrt sporazuma u dva dijela, civilnom i vojnom. Civilni dio je Kosovu dodijelio neviđenu autonomiju od Jugoslavije, a jugoslavenska delegacija je to prihvatila. Ali vojni sporazum prisilio bi Jugoslaviju da prihvati vojnu okupaciju NATO-a, ne samo Kosova, već bez geografskih ograničenja, na snazi stavljajući čitavu Jugoslaviju pod Okupacija NATO-a.
Kad je Miloševič odbio Albrightove uvjete za bezuvjetnu predaju, SAD i NATO tvrdili su da je odbio mir, a rat je bio jedini odgovor, "zadnje utočište." Nisu se vratili u Vijeće sigurnosti UN-a kako bi pokušali legitimirati svoj plan, znajući u potpunosti da će ga Rusija, Kina i druge zemlje odbiti. Kad je ministar vanjskih poslova Velike Britanije Robin Cook rekao Albrightu da britanska vlada "ima problema s našim pravnicima" zbog NATO-ovog plana za ilegalni agresijski rat protiv Jugoslavije, rekla mu je da "Dobiti nove odvjetnike."
U ožujku 1999. godine ekipe KVM-a povučene su i započelo je bombardiranje. Pascal Neuffer, izvijestio je švicarski promatrač KVM, "Stanje na terenu uoči bombardiranja nije opravdalo vojnu intervenciju. Svakako bismo mogli nastaviti svoj posao. A objašnjenja u tisku, rekavši da je misija ugrožena srpskim prijetnjama, ne odgovaraju onome što sam vidio. Recimo radije da smo evakuirani jer je NATO odlučio bombardirati. "
NATO je ubijen tisuća civila na Kosovu i ostatku Jugoslavije, kao bombardirala se 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 69 škola, 25,000 domova, elektrana, nacionalna TV postajaje Kineska ambasada u Beogradu i drugim diplomatske misije, Nakon što je napala Kosovo, američka vojska postavila je kamp Bondsteel od 955 hektara, jednu od najvećih baza u Europi, na svom najnovijem okupiranom teritoriju. Europski povjerenik za ljudska prava, Alvaro Gil-Robles, posjetio je Camp Bondsteel 2002. godine i nazvao ga "manjom verzijom Guantanama", otkrivajući to kao tajnu Crno mjesto CIA-e zbog ilegalnih, neprimjerenih pritvora i mučenja.
Ali za narod Kosova mučenja nije bilo gotovo kad je bombardiranje prestalo. Daleko više ljudi je izbjeglo bombaške napade od tzv. "Etničkog čišćenja" koje je CIA provocirala da postavi pozornicu za to. Izvijestilo je da se 900,000 izbjeglica, gotovo polovica stanovništva, vratilo u razbijenu, okupiranu provinciju, kojom sada vladaju gangsteri i strani nadmoćnici.
Srbi i druge manjine postali su građani druge klase, nesigurno se držeći domova i zajednica u kojima su stoljećima živjele mnoge njihove obitelji. Više od 200,000 Srba, Roma i drugih manjina pobjeglo je jer je NATO okupacija i vladavina OVK zamijenila proizvedenu iluziju etničkog čišćenja CIA-om pravom. Camp Bondsteel bio je najveći poslodavac u provinciji, a američki vojni izvođači poslali su i Kosovare na posao u okupirani Afganistan i Irak. Godine 2019. iznosio je kosovski BDP po glavi stanovnika samo $ 4,458, manje od bilo koje zemlje u ŠIROM Europe osim Moldavije i ratom razorene Ukrajine.
U njemačkom izvješću vojne službe 2007. godine Kosovo je opisano kao "Mafijaško društvo," zasnovana na "zarobljavanju države" od strane kriminalaca. Izvještaj je Hašima Thacija, tadašnjeg vođe Demokratske stranke, nazvao primjerom "najbližih veza između vodećih političkih donositelja odluka i dominantne zločinačke klase." 2000. god. 80% heroina trgovinu u Europi kontrolirale su kosovske bande, a prisustvo tisuća američkih i NATO trupa podstaklo je eksploziju prostitucije i trgovina seksom, koju također kontrolira nova kosovska vladajuća klasa.
2008. godine Thaci je izabran za premijera, a Kosovo je jednostrano proglasilo neovisnost od Srbije. (Konačni raspad Jugoslavije 2006. godine ostavio je Srbiju i Crnu Goru kao zasebne zemlje.) SAD i 14 saveznika odmah su priznali neovisnost Kosova, i devedeset sedam zemalja, otprilike polovica zemalja svijeta, to su sada učinile. Ali ni Srbija ni UN to nisu priznali, a Kosovo je ostavilo u dugoročnoj diplomatskoj ulozi.
Kad je sud u Haagu 24. lipnja otkrio optužbe protiv Thacija, bio je na putu za Washington na sastanku Bijele kuće s Trumpom i predsjednikom Vučićem Srbije kako bi pokušao razriješiti kosovski diplomatski ćorsokak. Ali kad su najavljene optužbe, Thacijev zrakoplov je krenuo skretanje preko Atlantika vratio se na Kosovo i sastanak je otkazan.
Optužbe za ubojstvo i trgovinu organima protiv Thacija prvi put je izrekao 2008. godine Carla Del Ponte, glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTFY), u knjizi koju je napisala nakon što je odstupila s te pozicije. Del Ponte je kasnije objasnio da je ICTFY spriječen u optužnici za Thacija i njegove suoptuženike zbog nesuradnje NATO-a i Misije UN-a na Kosovu. U intervjuu za dokumentarni film iz 2014. god. Težina lanaca 2, objasnila je, "NATO i OVK kao saveznici u ratu nisu mogli djelovati jedni protiv drugih."
Human Rights Watch i BBC pratili su optužbe Del Pontea i pronašli dokaze da su Thaci i njegovi drugovi ubili do 400 uglavnom sebijskih zarobljenika tijekom NATO bombardiranja 1999. Survivori su opisali logore u Albaniji gdje su zarobljenici mučeni i ubijani, žuta kuća u kojoj su vađeni ljudski organi i neoznačena masovna grobnica u blizini.
Istražitelj Vijeća Europe Dick Marty intervjuirao je svjedoke, prikupio dokaze i objavio izvješće koje je Vijeće Europe potvrđen u siječnju 2011., ali kosovski parlament odobrio je plan za poseban sud u Haagu do 2015. Kosovo Specijalističke komore i neovisno tužiteljstvo konačno su započeli s radom u 2017. Sada suci imaju šest mjeseci da razmotre optužbe tužitelja i odluče treba li suđenje nastaviti.
Središnji dio zapadnjačke pripovijesti o Jugoslaviji bila je demonizacija predsjednika Miloševiča Jugoslavije, koji se tijekom 1990-ih opirao raspadanju koje je podržavao njegov zapad. Zapadni čelnici su Miloševiča ocrnili kao "novog Hitlera" i "mesara Balkana", ali on je i dalje tvrdio svoju nevinost kad je umro u ćeliji u Haagu 2006. godine.
Deset godina kasnije, na suđenju vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, suci su prihvatili dokaze tužiteljstva da se Miloševič oštro protivi Karadžićevom planu da iseli srpsku republiku u Bosni. Osudili su Karadžića da je potpuno odgovoran za nastali građanski rat, na snazi posthumno iskupljenje Miloševićeve odgovornosti za postupke bosanskih Srba, najozbiljnije optužbe protiv njega.
Ali beskrajna kampanja SAD-a da sve svoje neprijatelje naslika kao "nasilni diktatori"I" Novi Hitleri "vrte se poput demonizirajućeg stroja na autoplinom, protiv Putina, Xija, Madura, Khameneija, pokojnog Fidela Castra i bilo kojeg stranog vođe koji stoji u skladu s imperijalnim diktatom američke vlade. Te kampanje razmazivanja služe kao povod za brutalne sankcije i katastrofalne ratove protiv naših međunarodnih susjeda, ali i kao političko oružje za napad i umanjenje bilo koji američki političar koji se zalaže za mir, diplomaciju i razoružanje.
Kako se razotkrila mreža laži koje su izbacili Clinton i Albright, a istina iza njihovih laži proširila se po krvavi dio, rat protiv Jugoslavije stvorio se kao studija slučaja u tome kako nas američki čelnici uvode u rat. Na mnogo načina, Kosovo je uspostavilo predložak koji su američki čelnici otada uvukli u našu zemlju i svijet u beskrajni rat. Ono što su američki čelnici oduzeli njihovom „uspjehu“ na Kosovu jest da zakonitost, humanost i istina ne odgovaraju za haos i laž proizvedene od CIA-e, i udvostručili su strategiju za uranjanje SAD-a i svijeta u beskrajni rat.
Kao što je to učinila na Kosovu, CIA je i dalje divlja, stvarajući pretvore za nove ratove i neograničene vojne izdatke, temeljene na optužbe bez izvora, tajne operacije i manjkava, ispolitizirana inteligencija. Dopustili smo američkim političarima da se tapšu po leđima jer su oštri prema "diktatorima" i "siledžijama", dopuštajući im da se zadovolje jeftinim pucnjem, umjesto da se uhvate u koštac s puno težim poslom suzdržavanja u pravim pokretačima rata i kaosa: Američka vojska i CIA.
Ali ako narod Kosova može držati gangstere potpomognute CIA-om koji su ubijali njihove ljude, prodavali dijelove tijela i oteli njihovu zemlju odgovornom za svoja krivična djela, je li pretjerano nadati se da će Amerikanci to isto učiniti i smatrati naše vođe odgovornim za svoje daleko rašireniji i sustavniji ratni zločin?
Iran u posljednje vrijeme optuženi Donalda Trumpa za atentat na generala Qassema Soleimanija i zatražio od Interpola da mu izda međunarodni nalog za uhićenje. Trump vjerovatno ne gubi san zbog toga, ali optužnica tako ključnog američkog saveznika kao što je Thaci je znak da SAD „Zona bez odgovornosti“ nekažnjavanje za ratne zločine konačno se počinje smanjivati, barem kad je u pitanju zaštita koju pruža saveznicima SAD-a. Da li bi Netanyahu, Bin Salman i Tony Blair trebali početi gledati preko ramena?
