Izumljeni jezik koji je pronašao drugi život na internetu

Jose Luis Penarredonda, Siječanj 10, 2018, BBC-Budućnost.

U maloj kući u sjevernom Londonu, šest entuzijastičnih mladića ima tjedni sat jezika. Sudjeluju u 130-godišnjoj tradiciji koja je preživjela rat i prezir, haos i zaborav, Hitler i Staljin.

Ne dobivaju nikakvu praksu prije putovanja u stranu zemlju. Jezici koje uče vjerojatno im nikada neće pomoći da nađu posao ili kupuju namirnice u gradskom odmoru u inozemstvu - većina njih to zapravo govori jednom tjedno, u tim lekcijama.

Ipak, to je punopravni jezik, kompletan s poezijom i psovkama. Budući da je prvi put predložena u maloj knjižici koju je napisao Ludwik L Zamenhof u 1887-u, ona se razvila u suštinski izumljeni jezik, najživlji i najpopularniji ikad stvoren.

Ali, mnogi će vam reći, esperanto je neuspjeh. Više od stoljeća nakon što je stvoren, njegova trenutna baza zvučnika je samo oko dva milijuna ljudi - geeky niša, za razliku od navijača bilo kojeg drugog nepoznatog hobija.

Zašto je onda više ljudi nego ikad pokušalo to naučiti?

Od Lige naroda do ugla govornika

Esperanto je zamišljen da bude drugi jezik cijelog svijeta, jedina osoba koju bi učili osim svoje vlastite. Zbog toga je vrlo lako naučiti: sve riječi i rečenice izgrađene su od osnovnih pravila 16-a koja se mogu smjestiti unutar lista ili dva papira. Ona nema sve zbunjujuće iznimke i načine drugih jezika, a njen leksikon je posuđen iz riječi na engleskom, njemačkom i nekim romskim jezicima, kao što su francuski, španjolski ili talijanski.

Nekada se smatralo jezikom budućnosti. Uvršten je na izložbu Universelle 1900, u Parizu, a ubrzo je uhvaćen i vjetar među francuskom inteligencijom, koji ga je vidio kao izraz modernističkog ideala poboljšanja svijeta kroz racionalnost i znanost. Njegova pravilnost i nemilosrdna logika uklapali su ovaj pogled na svijet - smatrali su ih optimalnijim sredstvom za komunikaciju nego "prirodni" jezici, svi naborani neobičnostima.

Ali esperanto je bio dio većeg projekta. U temeljnom pamfletu jezika Zamenhof je zaključio da ako bi svi govorili istim jezikom, „obrazovanje, ideali, uvjerenja, ciljevi bili bi isti, a svi bi narodi bili ujedinjeni u zajedničkom bratstvu“. Jezik je trebao biti imenovan jednostavno lingvo internacia, međunarodni jezik. Ali Zamenhof nom de plume "Doktor Esperanto", nadajući se liječnik, bio je prikladnije ime. Njegova službena zastava je zelena i bijela, boje nade i mira. Njegov amblem je zvijezda u pet točaka koja predstavlja pet kontinenata.

Ideja je izgradila vuču u Europi. Neki su govornici počeli držati važne javne urede u nekoliko zemalja, a Zamenhof sam nominiran je za 14 puta za Nobelovu nagradu za mir, Čak je bio pokušaj da se uspostavi zemlja na kojoj se govori esperanto: Amikejo, teritorij 3.5 kvadratnih kilometara između Nizozemske, Njemačke i Francuske. Prema lingvistici Ariki Okrent, autor knjige U zemlji izmišljenih jezika, 3% stanovništva 4,000-a je govorilo jezikom - udio koji nikada prije nije postignut, ni na jednom drugom mjestu.

Uskoro, mršavi i bradati očni liječnik postao je nešto poput zaštitnika Esperantia, 'nacije' esperantskih govornika. Proslavljaju njegov rođendan, 15 prosinac, posebnim događanjima širom svijeta. U kasnijim kongresima održavale su se procesije koje su vodili jumbo plakat njegovog lica, a ne slične onima koje su napravili katolici na Veliki petak. Postoje statue, ulice i plakete koje ga se sjećaju po cijelom svijetu, kao i asteroid i rod lišaja nazvana po njemu. Postoji čak i japanska sekta, Oomoto, koja potiče uporabu esperanta i smatra ga jednim od mnogih božanstava.

Čak i nakon Prvog svjetskog rata poništio je ideju Amikejoa i potisnuo pacifističke snove u pozadinu, esperanto je bio uspješan. Ona je predložena kao službeni jezik početne Lige naroda, ali je Francuska blokirala tu ideju. Međutim, Drugi svjetski rat je okončao sve to. I Staljin i Hitler su ga gonili. Prvo, jer ga je vidio kao oruđe cionizma, drugo zato što mu se nisu sviđali njegovi antinacionalistički ideali. U nacističkim koncentracijskim logorima govorio je esperanto - u Treblinki su ubijena djeca Zamenhofa - i sovjetski esperantisti su poslani u Gulag.

Preživjeli su se ponovno počeli organizirati, ali pokret je bio slab i nije se ozbiljno shvaćao. U 1947-u, ubrzo nakon konvencije za mlade u Engleskoj, tinejdžer George Soros trebao je pronaći propovijedanje esperantskog evanđelja u londonskom poznatom kutku govornika, mjestu sastanka u Hyde Parku koji je obično rezerviran za teoretičare zavjera i aktiviste. Možda je odlazak tamo bio jednostavno ludost mladosti, ali nije pronašao bolju platformu. Budući milijarder uskoro će napustiti pokret.

Zajednica je rođena

Učenje esperanta je nekad bilo usamljeno traganje. Možete ga vježbati tako što ćete tjednima sjediti s knjigom i rječnikom, utvrditi pravila i pamtiti riječi. Ali obično nije bilo profesora koji bi ispravio vaše pogreške ili ispolirao svoj izgovor.

Tako je Anna Lowenstein sama naučila esperanto u svojim tinejdžerskim godinama, nakon što je postala frustrirana neobičnostima francuskog, učila je u školi. Na posljednjoj stranici udžbenika postojala je adresa britanskog udruženja esperanta. Poslala je pismo, a kasnije je pozvana na sastanak mladih govornika u St. Albans.

Bila je uzbuđena: to je bilo njezino prvo putovanje izvan Londona. "Mogla sam razumjeti što su svi govorili, ali bio sam previše stidljiv da bih govorio sam", sjeća se ona. Većina ostalih govornika bili su muškarci u svojim 20-ovima. Iskustvo je bilo moćno: esperanto je bila zagonetka koju je sama riješila, a sada ga je mogla podijeliti sa svijetom. Polako je izgradila svoje povjerenje i ubrzo se pridružila skupini na sjeveru Londona; dovoljno zainteresirani da podnesu tri različita autobusa da odu na svaki sastanak.

Globalna zajednica kojoj se pridružio Lowenstein sastavljena je putem pošte, papirnih časopisa i godišnjih sastanaka. Daleko od velike politike i globalnih ambicija starih vremena, izgradili su kulturu temeljenu na samom iskustvu zajedničkog stajališta, na tome što su "samo ljudi razgovaraju s ljudima", kaže Angela Teller, esperantski govornik i istraživač. Susreli su se na konferencijama i postali prijatelji. Neki su tamo sreli svoje partnere, kao i ona. Njihova djeca postala su izvorni govornici esperanta.

Novije generacije nisu strpljive i ne moraju biti. Za razliku od većine njihovih starješina, koji su rijetko imali priliku govoriti esperanto, današnji govornici mogu koristiti jezik svaki dan online. Čak i stare računalne komunikacijske usluge kao što je Usenet imale su čvorišta koji govore esperanto, a mnogo stranica i chat soba proklijalo je u ranim danima Weba. Danas je mlađi segment Esperantia zainteresiran za korištenje društvenih medija: okupljaju se oko nekoliko grupa na Facebooku i Telegramu, chat servisu.

Esperanto i internet su se dobro uklopili. Pokret je vrlo kompatibilan s kooperativnim etosom ranih dana Mreže. Esperantski govornici obično su posvećeni cilju i vide svoj rad kao doprinos tome. Također, internet je bio prirodno mjesto susreta za tu geografski raspršenu gomilu.

„O tome se radi na internetskim prostorima: ponovno prilagođavanje oblika i projekata u novom okruženju“, objašnjava Sara Marino, predavačica u komunikaciji na Sveučilištu Bournemouth. „Način na koji se ono koordinira je drugačiji: on je izravniji, jeftiniji je i inovativniji. Ali ideja iza nje nije nova. "

Sve je to učinilo Esperanto jednim od najzastupljenijih jezika na internetu. Do danas, stranica Wikipedije sadrži neke članke 240,000-a, što je gotovo jednako turskom (jeziku s oko 71 govornika) ili korejskim (77 milijuna zvučnika) verzijama. Google i Facebook već godinama imaju verziju svojih najpopularnijih proizvoda na esperantu, a neke usluge učenja jezika pojavile su se tu i tamo. Postoji čak i besplatna usluga za gostoprimstvo ekskluzivno za esperantiste pod nazivom Pasporta Servo (usluga putovnica).

No, prava revolucija se pivala na najnevjerojatnijem mjestu.

Nova platforma

U 2011-u je Luis Von Ahn imao ideju. On je bio čovjek koji je na internetu besplatno digitalizirao milijune knjiga pisanjem dosadnih captchasatako su ga ljudi slušali. Davanje TEDx razgovor, rekao je da će prevesti web učenjem novih jezika korisnicima. Alat kojim bi to učinio nazivat će se Duolingo.

Chuck Smith se uzbudio. Na esperantu je učio dok je istraživao rad na faksu. Predložio je da ga se koristi kao 'most' između dva jezika koji nemaju dvojezični rječnik. To je bolje rješenje od engleskog, kaže on, zbog njegove pravilnosti i nedostatka iznimaka. Ipak, njegovo je zanimanje bilo čisto tehničko: "Mislio sam da će to biti zanimljiv jezik za računala, ali mislio sam da je to glupa ideja za ljude."

Uskoro je otkrio Pasporta Servo i odjednom je shvatio da ima više smisla. Bilo je samo pitanje vremena kada će postati utemeljitelj esperantske verzije Wikipedije i oduševljeni zagovornik jezika na internetu. Za njega je Duolingo "bio spreman eksplodirati u nešto veliko", a Esperanto je morao biti tamo.

Poslao je poruku Vonu Ahnu, glasovitom poduzetniku koji je prodao dvije tvrtke Googleu i odbio ponudu za posao od samog Billa Gatesa. Istog dana odgovorio je na poruku e-pošte. Izumljeni jezik bio je na radaru, tvrdio je, ali nije bio prioritet.

Online članovi Esperantia su se uključili. Pravili su buku, a ljudi koji su stajali iza aplikacije Duolingo primijetili su to. "Uvjerili su nas da postoji potreba za tim tečajem", kaže Michaela Kron, glasnogovornica Duolinga. U 2014, objavljena je prva verzija, Kasnije je objavljena španjolska verzija, razvija se portugalska verzija, a sada se radi na ažuriranju tečaja na engleskom jeziku.

Smith je vodio tim ljudi 10-a koji su ga razvili, posvećujući nekoliko 10 sati tjedno osam mjeseci. Nitko od njih nije bio plaćen, ali nije ih bilo briga. Sudjelovanje u internetskim aktivnostima često „daje ljudima osjećaj da im je to samo potrebno, osjećaj učinkovitosti, osjećaj važnosti i pomoć“, kaže Marino.

Jedna od njih bila je Ruth Kevess-Cohen, liječnica koja je bila toliko oduševljena jezikom da je u roku od godine dana prešla s učenja na nastavu. "Platforma je iznimno vrijedna, a esperantska zajednica je dobila besplatno", kaže ona.

Esperanto se lijepo uklapa u Duolingo platformu. Tečajevi se odvijaju logično, uvodeći novu riječ ili koncept sa svakim korakom. Korisnici mogu primijeniti ono što su upravo naučili kako bi otkrili nove stvari, a sve slijedi logičan i deduktivan tempo. Ovaj dizajn olakšava napredak, ali otežava mijenjanje kursa kako bi se razumjele stvari kao što su nepravilni glagoli ili čudna deklinacija. Esperanto nema ništa od toga.

Korištenje aplikacije je jednostavno i zabavno. Možete napraviti brzu lekciju na petominutnu stanku, ili na putovanje na posao is posla. Ako ga stalno koristite, rezultat se poboljšava i mala značka ukrašava vaš avatar. A ako ga niste otvorili u neko vrijeme, na telefonu će se pojaviti zelena sova Duo koja će vam dati blagi poticaj. To ne zahtijeva mnogo truda, a to je možda bio poticaj za ljude koji su imali samo blago zanimanje za esperanto.

To je najučinkovitiji alat za regrutiranje koji je ovaj jezik ikada imao. Aplikacija kaže da su se neki korisnici 1.1 milijuna prijavili na jedan od esperantskih tečajeva - polovica ljudi koji to zapravo govore. Neki 25% ljudi koji započnu tečaj u Duolingu završe ga, kaže Kron.

To ne znači da su savladali jezik. Oni ih još uvijek trebaju koristiti u stvarnom životu da bi zaista umotali svoj um oko njega; što nas vraća u ovu kuću u sjevernom Londonu. Većina učenika ovdje je počela učiti esperanto pomoću aplikacije. Sada ih Lowenstein uči malim trikovima koje možete naučiti samo s praksom.

Na vratima je zelena zvijezda; posjetitelje dočekuje bič repa iz kućnog psa i lijepa šalica vrućeg čaja. Topao i udoban studio uokviren je ispunjenim policama lijevog idealista: Marx, Engels, Rosa Luxembourg, Lenjin. Postoje i neke knjige na esperantu i narančasta kopija utopije Thomasa Morea. - To je divna ideja. Ljudska solidarnost i svjetski mir “, kaže naš domaćin Eric Lee.

Naravno, drugim studentima je svejedno - u ovoj prostoriji možete vidjeti tragove stare rasprave. Postoje ljudi kao što je James Draper, "vrlo znanstveno orijentirana osoba", s malo talenta za jezike, koja je odlučila dati esperantu "iz čistog pragmatizma". Činilo se da je najlakši strani jezik za učenje. Ostali učenici su samo posvećeni poligloti, koji smatraju esperanto zanimljivim, korisnim alatom za razumijevanje zanimljivosti drugih jezika.

Ne moraju se složiti - ljudi se uključuju u online prostore tražeći mnogo različitih stvari. Može biti "neka vrsta individualnog ili društvenog zadovoljenja, ili osjećaj socijalne uključenosti, ili osjećaj građanskog angažmana, ili osjećaj članstva", objašnjava Marino. Trebamo se oduprijeti iskušenju izrade crtanog filma o prosječnom učeniku esperanta, kaže ona. "Individualne i društvene motivacije i koristi razlikuju se od osobe do osobe."

No, većina njih ima nešto zajedničko: znatiželjan, otvoren i dobronamjeran pogled na svijet, gdje nitko nije stranac. Teller je to znala prije nekoliko godina, kad su se njezina djeca vratila iz esperantskog logora. Pitala ih je uobičajena pitanja: što ste radili, s kim ste se družili, odakle su vam bili prijatelji. "Ne znamo", rekoše.

"Nacionalnosti su nekako nestale u pozadini", kaže ona. "Baš kao što bi trebalo biti."