Lampedusa (Italija) i selo Gangjeon, otok Jeju (S. Koreja)
Ženeva, kolovoz 24, 2015. IPB sa zadovoljstvom objavljuje svoju odluku da dodijeli godišnju nagradu za mir Seanu MacBride dvjema otočnim zajednicama koje, u različitim okolnostima, dokazuju duboku predanost miru i socijalnoj pravdi.
LAMPEDUSA je mali otok na Mediteranu i najjužniji je dio Italije. Budući da je najbliži dio teritorija afričkoj obali, od ranih 2000-a to je primarna europska ulazna točka za migrante i izbjeglice. Broj osoba koje stižu brzo se povećavao, a stotine tisuća su bile izložene riziku tijekom putovanja, a više od smrtnih slučajeva 1900-a samo u 2015-u.
Ljudi s otoka Lampedusa dali su svijetu izniman primjer ljudske solidarnosti, nudeći odjeću, sklonište i hranu onima koji su u nevolji stigli na njihove obale. Odgovor Lampedusana ističe se u oštroj suprotnosti s ponašanjem i službenom politikom Europske unije, koja očito namjerava samo ojačati svoje granice u pokušaju da te migrante zadrže van. Ova politika 'Tvrđave Europe' postaje sve više militarizirana.
Svjesni svoje višeslojne kulture, koja utjelovljuje evoluciju mediteranske regije u kojoj su se različite civilizacije stoljećima miješale i gradile na međusobnom razvoju, uz obostrano obogaćivanje, otok Lampedusa također pokazuje svijetu da je kultura gostoprimstva i poštovanje ljudskog dostojanstva najučinkovitiji su protuotrovi nacionalizmu i vjerskom fundamentalizmu.
Da navedemo samo jedan primjer herojskog djelovanja ljudi na Lampedusi, prisjetimo se događaja noći 7-8 May 2011. Brod pun migranata udario je u stjenovitu stijenu, nedaleko od obale. Iako je to bilo usred noći, stanovnici Lampeduse su se u svojim stotinama pojavili u ljudskom lancu između brodoloma i obale. Samo te noći više od 500 ljudi, uključujući mnogo djece, bili su odneseni na sigurno.
U isto vrijeme stanovnici otoka vrlo su jasni da je problem europski, a ne njihov jedini. U studenom 2012, gradonačelnik Nicolini uputio je hitan poziv europskim čelnicima. Izrazila je ogorčenje što Europska unija, koja je upravo dobila Nobelovu nagradu za mir, ignorira tragedije koje se događaju na njezinim mediteranskim granicama.
IPB smatra da dramatična situacija na Mediteranu – koja je stalno vidljiva u masovnim medijima – mora biti na vrhu hitnih europskih prioriteta. Veliki dio problema proizlazi iz društvenih nepravdi i nejednakosti koje su rezultirale sukobima u kojima je Zapad – tijekom stoljeća – igrao agresivnu ulogu. Svjesni smo da nema lakih rješenja, ali kao vodeći princip, Europa bi trebala poštovati ideale ljudske solidarnosti, iznad i iznad ciničnih razmatranja vlada i entiteta koji traže profit/moć/resurse. Kada Europa pridonosi uništavanju sredstava za život ljudi, kao na primjer u Iraku i Libiji, Europa će morati pronaći načine da pomogne u obnovi tih sredstava za život. Trebalo bi biti ispod dostojanstva Europe trošiti milijarde na vojne intervencije, a opet ne imati raspoloživa sredstva za zadovoljenje osnovnih potreba. Najvažnije pitanje je kako razviti suradnju između ljudi dobre volje s obje strane Mediterana u dugoročnom, konstruktivnom, rodno osjetljivom i održivom procesu.
GANGJEON VILLAGE mjesto je kontroverzne mornaričke baze Jeju površine 50 hektara koju je izgradila južnokorejska vlada na južnoj obali otoka Jeju po projiciranoj cijeni od gotovo milijardu dolara. Vode oko otoka zaštićene su međunarodnim pravom jer su unutar UNESCO-vog rezervata biosfere (u listopadu 1. godine devet geoloških lokaliteta na otoku priznato je kao globalni geoparkovi od strane UNESCO-ove Globalne mreže geoparkova). Unatoč tome, izgradnja baze se nastavlja, iako su građevinski radovi više puta zaustavljani masovnim prosvjedima ljudi zabrinutih zbog utjecaja baze na okoliš. Ovi ljudi bazu vide kao projekt koji je pokrenuo SAD s ciljem obuzdavanja Kine, a ne povećanja sigurnosti Južne Koreje. U srpnju 2010., južnokorejski Vrhovni sud potvrdio je izgradnju baze. Očekuje se da će ugostiti do 2012 američka i saveznička vojna plovila, uključujući 24 razarača Aegis i 2 nuklearnih podmornica, plus povremene civilne brodove za krstarenje po završetku (sada planirano za 6.).
Otok Jeju posvećen je miru otkako je tamo masakrirano oko 30,000 ljudi od 1948. do 54., nakon seljačkog ustanka protiv američke okupacije. Južnokorejska vlada ispričala se za masakr 2006. godine, a pokojni predsjednik Roh Moo Hyun službeno je nazvao Jeju "Otokom svjetskog mira". Ova nasilna povijest[1] pomaže objasniti zašto ljudi iz sela Gangjeon (populacija 2000.) već oko 8 godina nenasilno prosvjeduju protiv projekta pomorske baze. Prema Medei Benjamin iz Code Pink, “Oko 700 ljudi je uhićeno i optuženo za velike kazne koje iznose više od 400,000 dolara, kazne koje ne mogu ili neće platiti. Mnogi su proveli dane, tjedne ili mjesece u zatvoru, uključujući i poznatog filmskog kritičara Yoona Mo Yonga koji je proveo 550 dana u zatvoru nakon što je počinio više djela građanske neposlušnosti.” Energija i predanost koju su pokazali seljani privukli su podršku (i sudjelovanje) aktivista iz cijelog svijeta[2]. Podržavamo izgradnju stalnog Centra mira na mjestu koje može poslužiti kao žarište za aktivnosti koje odražavaju alternativne stavove u odnosu na one koje zastupaju militaristi.
IPB dodjeljuje nagradu kako bi povećao vidljivost ove uzorne nenasilne borbe u ključnom trenutku. Potrebna je velika hrabrost da se fizički suprotstavi rastućoj agresivnoj i militarističkoj politici vlade, posebno zato što je podržana od Pentagona i u službi njega. Potrebno je još više hrabrosti da se ta borba održi tijekom dugogodišnjeg razdoblja.
ZAKLJUČAK
Postoji važna veza između te dvije situacije. Ne samo da prepoznajemo zajedničku ljudskost onih koji se bez oružja odupiru silama dominacije na vlastitom otoku. Iznosimo argument da se javna sredstva ne bi trebala trošiti na masivne vojne instalacije koje samo povećavaju napetost među narodima u regiji; nego bi trebali biti posvećeni zadovoljavanju ljudskih potreba. Ako nastavimo davati svjetske resurse u vojne, a ne u humanističke svrhe, neizbježno je da ćemo i dalje svjedočiti ovim neljudskim situacijama s očajnim ljudima, izbjeglicama i migrantima, u opasnosti dok prelaze mora i na plijen beskrupuloznih bandi. Stoga i u ovom kontekstu ponavljamo osnovnu poruku IPB-ove Globalne kampanje o vojnoj potrošnji: Pomakni novac!
-------------
O nagradi MacBride
Nagrada se dodjeljuje svake godine od 1992-a od strane Međunarodnog ureda za mir (IPB), osnovanog u 1892-u. Prethodni pobjednici uključuju: ljude i vladu Republike Maršalovih otoka, u znak priznanja sudskog postupka koji je RMI uputio Međunarodnom sudu pravde, protiv svih država 9-a s nuklearnim oružjem, zbog nepoštivanja svojih obveza u vezi s razoružanjem (2014 ); kao i Lina Ben Mhenni (tuniski bloger) i Nawal El-Sadaawi (egipatski autor) (2012), Jayantha Dhanapala (Šri Lanka, 2007), gradonačelnici Hirošime i Nagasakija (2006). Ime je dobila po Seanu MacBrideu i dodjeljuje se pojedincima ili organizacijama za izvanredan rad za mir, razoružanje i ljudska prava. (pojedinosti na: http://ipb.org/i/about-ipb/II-F-mac-bride-peace-prize.html)
(Nenovčana) nagrada sastoji se od medalje iz Bronze mira, materijala dobivenog iz recikliranih komponenti nuklearnog oružja *. Ona će službeno biti dodijeljena u listopadu 23 u Padovi, ceremoniji koja je dio godišnjeg sastanka Konferencije i Vijeća Međunarodnog ureda za mir. Pojedinosti potražite na: www.ipb.org. Daljnji bilten bit će izdan bliže vremenu, s detaljima ceremonije i informacijama koje se odnose na zahtjeve za intervjue za medije.
O Seanu MacBrideu (1904-88)
Sean MacBride bio je ugledni irski državnik koji je bio predsjednik IPB-a od 1968-74-a i predsjednik 1974-1985-a. MacBride je počeo kao borac protiv britanske kolonijalne vladavine, proučavao je pravo i ustao na visoku dužnost u nezavisnoj Irskoj Republici. Dobio je Lenjinovu nagradu za mir, kao i Nobelovu nagradu za mir (1974) za svoj opsežan rad. Bio je suosnivač Amnesty Internationala, glavnog tajnika Međunarodne komisije pravnika i povjerenika UN-a za Namibiju. Tijekom IPB-a pokrenuo je MacBrideov prigovor protiv nuklearnog oružja, koji je okupio imena vrhunskih međunarodnih odvjetnika 11,000-a. Ovaj je prigovor otvorio put projektu Svjetskog suda o nuklearnom oružju, u kojem je IPB odigrao važnu ulogu. To je rezultiralo povijesnim 1996 savjetodavnim mišljenjem Međunarodnog suda pravde o uporabi i prijetnji nuklearnim oružjem.
O IPB-u
Međunarodni ured za mir posvećen je viziji svijeta bez rata. Mi smo dobitnici Nobelove nagrade za mir (1910), a tijekom godina 13 naših časnika primili su Nobelovu nagradu za mir. Naše organizacije članice 300-a u zemljama 70-a i pojedinačnim članovima formiraju globalnu mrežu koja objedinjuje stručnost i iskustvo u kampanji u zajedničkom cilju. Naš glavni program usmjeren je na razoružanje za održivi razvoj, čija je središnja značajka Globalna kampanja o vojnoj potrošnji.
http://www.ipb.org
http://www.gcoms.org
http://www.makingpeace.org
