Autor Joseph Gerson, Zajednički snovi
Naši interesi i opstanak ovise o diplomaciji zajedničke sigurnosti, a ne o ponovljenim i smrtonosnim neuspjesima militarizma
U svom prvom javnom odgovoru na glasovanje o Brexitu koji je potresao Europu i veći dio svijeta, predsjednik Obama je pokušao uvjeriti Amerikance i druge. Pozvao nas je da ne popuštamo u histeriji i naglasio da NATO nije nestao s Brexitom. Transatlantski savez, podsjetio je svijet, traje.1 Suočeni s onim što bi moglo biti usporeno raspad Europske unije pod pritiskom euroskeptika, potražite američke i savezničke europske elite da povećaju svoje obveze prema šezdesetsedmogodišnjem NATO savezu. Histerija koja je nastala nakon ruske zauzimanja Krima i intervencije u istočnoj Ukrajini te strahovi od posljedica kontinuiranih ratova i katastrofa na Bliskom istoku poslužit će kao prodajne točke NATO-a.
Ali, dok se suočavamo s budućnošću, ili/ili razmišljanje i NATO treba ostaviti iza sebe. Kao što je čak i savjetnik predsjednika Cartera za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski učio, NATO je od svog početka bio imperijalni projekt.2 Umjesto stvaranja novog, punog i iznimno opasnog hladnog rata, naši interesi i opstanak ovise o diplomaciji zajedničke sigurnosti3 nego opetovane i smrtonosne neuspjehe militarizma.
To ne znači zatvarati oči pred Putinovim napadom na slobodu govora i demokracije, ili pred moskovskim zveckanjem nuklearnom sabljom i kibernetičkim napadima.4 Ali to znači da trebamo imati na umu da je diplomacija zajedničke sigurnosti okončala Hladni rat, koliko god Putin bio represivan i brutalan, uhitio je katastrofalni slobodni pad Rusije iz Jeljcinove ere i odigrao je kritičnu ulogu u eliminaciji sirijskog kemijskog oružja i Nuklearni sporazum P-5+1 s Iranom. Također moramo priznati da s dva milijuna ljudi u američkim zatvorima, uključujući Guantanamo, zagrljaj poljske autokratske vlade i saudijske monarhije, i militarizirani “Pivot to Asia” SAD vodi ne tako slobodan svijet.
Razmišljanje nulte sume nikome nije u interesu. Postoje zajedničke sigurnosne alternative današnjim rastućim i opasnim vojnim napetostima.
Protivimo se NATO-u zbog njegove neokolonijalne dominacije nad većim dijelom Europe, njegove uloge u imperijalističkim ratovima i dominaciji, egzistencijalne nuklearne prijetnje koju predstavlja ljudskom opstanku i zato što preusmjerava sredstva s osnovnih socijalnih usluga, skraćujući živote u SAD-u i drugim nacije.
William Faulkner napisao je da "prošlost nije mrtva, da čak nije ni prošlost", istina koja odjekuje glasanjem o Brexitu. Stoga naš pristup sadašnjosti i budućnosti mora biti utemeljen na tragedijama povijesti. Nacije srednje i istočne Europe, uključujući Poljsku, osvojili su, vladali i tlačili Litavci, Šveđani, Nijemci, Tatari, Osmanlije i Rusi – kao i domaći despoti. A Poljska je nekada bila carska sila u Ukrajini.
S obzirom na ovu povijest i druga razmatranja, ludo je riskirati nuklearno uništenje kako bi se u svakom trenutku nametnule granice. I kao što smo naučili iz rezolucije o zajedničkoj sigurnosti Hladnog rata, naš opstanak ovisi o izazovima tradicionalnog sigurnosnog razmišljanja. Spiralne napetosti koje dolaze s vojnim savezima, utrkama u naoružanju, vojno-industrijskim kompleksima i šovinističkim nacionalizmom mogu se prevladati uz obvezu međusobnog poštovanja.
1913?
Ovo je doba sa sličnostima s godinama koje su prethodile Prvom svjetskom ratu. Svijet je obilježen rastućim i opadajućim silama koje žele zadržati ili proširiti svoje privilegije i moć. Imamo utrke u naoružanju s novim tehnologijama; ponovno oživljavajući nacionalizam, teritorijalni sporovi, natjecanje u resursima, složeni saveznički aranžmani, ekonomska integracija i natjecanje te sudionici, uključujući američkog ministra obrane koji se priprema za summit NATO-a oponašajući gangsterske filmove govoreći: „Pokušaj bilo što, pokušat ćeš biti žao",5 kao i desničarske snage diljem SAD-a i Europe, te ubojiti vjerski fanatici.
Konkurentske vojne vježbe NATO-a i Rusije podižu vojne napetosti do te mjere da bivši američki ministar obrane Perry upozorava da je nuklearni rat sada vjerojatniji nego tijekom hladnog rata.6 Carl Conetta je bio u pravu kada je napisao “NATO-ov militaristički odgovor” Rusiji u Ukrajini “savršen je primjer refleksivnih ciklusa akcija-reakcija”. Moskvi, objašnjava, nedostaje "volja za samoubojstvom... nema namjeru napadati NATO".7 Prošlomjesečna Anaconda-2016, u kojoj je sudjelovalo 31,000 NATO-ovih vojnika – od kojih 14,000 ovdje u Poljskoj – i trupe iz 24 zemlje, bila je najveća ratna igra u istočnoj Europi od Hladnog rata.8 Zamislite odgovor Washingtona kada bi Rusija ili Kina vodile slične ratne igre na meksičkoj granici.
S obzirom na proširenja NATO-a na njegove granice; svoje novo taktičko sjedište u Poljskoj i Rumunjskoj; svojim povećanim vojnim razmještajima i provokativnim vojnim vježbama u istočnoj Europi, baltičkim državama, Skandinaviji i Crnom moru, kao i time što je SAD četverostruko povećao svoju vojnu potrošnju za Europu, ne bismo se trebali čuditi što Rusija pokušava "protutežu" NATO-u izgraditi. A, s Washingtonovom proturaketnom obranom u vezi s prvim udarom u Rumunjskoj i Poljskoj i njegovom superiornošću u konvencionalnom, visokotehnološkom i svemirskom oružju, trebali bismo biti uznemireni, ali ne i iznenađeni povećanim oslanjanjem Moskve na nuklearno oružje.
Prisjećajući se posljedica metaka ispaljenih iz atentatorskog pištolja u Sarajevu prije jednog stoljeća, imamo razloga za zabrinutost što bi se moglo dogoditi ako uplašeni ili pretjerano agresivni američki, ruski ili poljski vojnik, gurnut izvan svojih granica, u bijesu ili slučajno, ispaljuje protuzračnu raketu koja obara američki, NATO ili drugi ruski ratni zrakoplov. Kako je trilateralna europsko-rusko-američka komisija za duboke rezove zaključila „U atmosferi dubokog međusobnog nepovjerenja, povećani intenzitet potencijalno neprijateljskih vojnih aktivnosti u neposrednoj blizini – a posebno zračnih snaga i pomorskih aktivnosti u područjima Baltika i Crnog mora – može rezultirati daljnjim opasnim vojnim incidentima koji... može dovesti do pogrešnih proračuna i/ili nesreća i odvesti na nenamjeran način.”9 Ljudi su ljudi. Nesreće se događaju. Sustavi su izgrađeni da reagiraju - ponekad automatski.
Carski savez
NATO je imperijalni savez. Osim prividnog cilja obuzdavanja SSSR-a, NATO je omogućio integraciju europskih vlada, gospodarstava, vojske, tehnologija i društava u sustave kojima dominiraju SAD. NATO je osigurao pristup SAD-u vojnim bazama za intervencije diljem Velikog Bliskog istoka i Afrike. I, kao što je Michael T. Glennon napisao, s ratom protiv Srbije 1999., SAD i NATO su „uz malo rasprave i manje pompe... zapravo napustili stara pravila Povelje UN-a koja striktno ograničavaju međunarodnu intervenciju u lokalnim sukobima... u korist nejasne nove sustav koji je mnogo tolerantniji prema vojnoj intervenciji, ali ima nekoliko čvrstih pravila.” Stoga je razumljivo da je Putin usvojio slogan „Nova pravila ili bez pravila, uz svoju predanost prethodnim.10
Od rata u Srbiji, protivno Povelji UN-a, SAD i NATO su izvršili invaziju na Afganistan i Irak, uništili Libiju, a osam NATO država sada ratuje u Siriji. Ali imamo ironiju glavnog tajnika NATO-a Stoltenberga koji kaže da ne može biti uobičajenog posla dok Rusija ne poštuje međunarodno pravo.11
Podsjetimo, prvi glavni tajnik NATO-a, lord Ismay, objasnio je da je savez osmišljen "da drži Nijemce dolje, Ruse van i Amerikance unutra", što nije način za izgradnju zajedničkog europskog doma. Stvorena je prije Varšavskog pakta, kada se Rusija još grčila od nacističkog razaranja. Iako je to bio nepravedan, sporazum na Jalti koji je podijelio Europu na američku i sovjetsku sferu, američki su kreatori politike vidjeli kao cijenu koju treba platiti za to što je Moskva protjerala Hitlerove snage diljem istočne i srednje Europe. Uz povijest Napoleona, Kaisera i Hitlera, američki je establišment shvatio da se Staljin ima razloga bojati budućih invazija sa Zapada. SAD je stoga bio suučesnik u moskovskoj represivnoj kolonizaciji istočnoeuropskih i baltičkih naroda.
Ponekad američka elita "nacionalne sigurnosti" govori istinu. Zbigniew Brzezinski, bivši savjetnik predsjednika Cartera za nacionalnu sigurnost, objavio je početni tekst koji opisuje kako je, kako je on nazvao, američki “imperijalni projekt”12 djela. Geostrateški, objasnio je, dominacija nad euroazijskim srcem ključna je da bismo bili dominantna svjetska sila. Kako bi projicirali silu prisile u euroazijsko srce, kao “otočnu silu” koja se ne nalazi u Euroaziji, SAD-u su potrebni držači na zapadnoj, južnoj i istočnoj periferiji Euroazije. Ono što je Brzezinski nazvao “vasalnom državom” NATO saveznici, omogućuju “učvršćivanje [učvršćivanja] američkog političkog utjecaja i vojne moći na euroazijskom kopnu.” Nakon glasovanja o Brexitu, američke i europske elite će se još više oslanjati na NATO u svojim nastojanjima da održe Europu na okupu i da ojačaju utjecaj SAD-a.
Postoji više od integracije europskog teritorija, resursa i tehnologija u sustave kojima dominiraju SAD. Kako je rekao bivši ministar rata Rumsfeld, u tradiciji zavadi pa vladaj, igrajući Novu (istočnu i srednju) Europu protiv Stare Europe na Zapadu, Washington je pridobio francusku, njemačku i nizozemsku potporu u ratu za svrgavanje Sadama Husseina.
A uz ono što čak i New York Times opisuje kao “desničarski, nacionalistički napad na medije i pravosuđe u zemlji” i “povlačenje od temeljnih vrijednosti liberalne demokracije” od strane vlade Kacynskog, SAD bez oklijevanja natjeraju Poljsku istočno središte NATO-a.13 Washingtonova retorika o njegovoj predanosti demokraciji osporava se njegovom dugom poviješću podrške diktatorima i represivnim režimima u Europi, monarhijama poput Saudijske Arabije, kao i njegovim osvajačkim ratovima od Filipina i Vijetnama do Iraka i Libije.
Europska uporišta Washingtona također su ojačala svoje držanje na periferiji bogate resursima Južne Euroazije. Ratovi NATO-a u Afganistanu i na Bliskom istoku slijede tradiciju europskog kolonijalizma. Prije ukrajinske krize, Pentagonove strateške smjernice14 zadužio NATO da osigura kontrolu nad mineralnim resursima i trgovinom uz jačanje okruženja Kine, kao i Rusije.15 Stoga je NATO usvojio svoju doktrinu "operacije izvan područja", čineći ono što je tajnik Kerry nazvao "ekspedicijskim misijama" u Africi, na Bliskom istoku i izvan primarne svrhe saveza.16
Bitno za operacije "izvan područja" bilo je američko ratovanje dronovima, uključujući Obamine popise ubojstava i vansudska ubojstva dronovima SAD-a i NATO-a, od kojih su mnoga odnijela živote civila. To je, pak, metastaziralo, a ne eliminiralo ekstremistički otpor i terorizam. Petnaest zemalja NATO-a sudjeluje u Alliance Ground Surveillance (AGS) sustavu bespilotnih letjelica kojim se upravlja iz baze NATO-a u Italiji, s NATO-ovim dronovima ubojicama Global Hawk kojima se upravlja iz zračne baze Ramstein u Njemačkoj.17
Ukrajina i proširenje NATO-a
Sve veći broj američkih strateških analitičara, uključujući bivšeg glavnog zapovjednika Strateškog zapovjedništva SAD-a, generala Leeja Butlera, rekao je da je američki posthladnoratovski “trijumfalizam”, tretiranje Rusije kao “otpuštenog kmeta” i širenje NATO-a na granice Rusije unatoč Sporazum Busha I-Gorbačova potaknuo je današnje spiralne vojne napetosti s Rusijom.18 Rusija nije izazvala ukrajinsku krizu. Širenje NATO-a na ruske granice, proglašenje Ukrajine kao zemlje "aspirantice" za članstvo u NATO-u i presedani u ratu na Kosovu i Iraku odigrali su svoju ulogu.
To ne znači da je Putin nevin dok revitalizira svoju korumpiranu neocarističku državu i kampanje za ponovno potvrđivanje ruskog političkog utjecaja u njenom “bliskom inozemstvu” i samoj Europi, te dok rusku ekonomiju i vojsku povezuje s Kinom. Ali, s naše strane, imamo orvelovski dvogovor sekretara Kerryja. On je osudio "nevjerojatan čin agresije" Moskve u Ukrajini, rekavši da se "u 21. stoljeću jednostavno ne ponašate na način 19. stoljeća napadom na drugu zemlju pod [a] potpuno izmišljenim izgovorom."19 Afganistan, Irak, Sirija i Libija nestali su u njegovoj rupi sjećanja!
Velike sile su dugo intervenirale u Ukrajini, a to je bio slučaj i s pučem na Majdanu. Uoči puča, Washington i EU uložili su milijarde dolara u razvoj i njegovanje ukrajinskih saveznika kako bi odvratili bivšu sovjetsku republiku od Moskve prema Zapadu. Mnogi zaboravljaju ultimatum EU-a korumpiranoj Janukovičevoj vladi: Ukrajina bi mogla poduzeti sljedeće korake prema članstvu u EU samo spaljivanjem svojih mostova prema Moskvi, s kojom je istočna Ukrajina desetljećima bila ekonomski vezana. Kako su se napetosti povećavale u Kijevu, direktor CIA-e Brennan, pomoćnica državnog tajnika Victoria Nuland – poznata po svom nepoštivanju “jebi EU” prema vazalima Washingtona – i senator McCain otputovali su na Maidan kako bi potaknuli revoluciju. A nakon što je pucnjava počela, SAD i EU nisu uspjeli zadržati svoje ukrajinske saveznike na ugovoru o podjeli vlasti u Ženevi u travnju.
Istina je da su i zapadne političke intervencije i ruska aneksija Krima prekršile Budimpeštanski memorandum iz 1994., koji je obvezao ovlasti na “poštovanje neovisnosti, suvereniteta i postojećih granica Ukrajine”,20 i da se “suzdrže od prijetnje upotrebom sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti Ukrajine”. Što je Hitler rekao da su ugovori samo komadići papira?
Što su nam donijeli državni udar i građanski rat? Jedna grupa korumpiranih oligarha zamjenjuje drugu.21 Smrt i patnja. Fašističke snage koje su nekada bile u savezu s Hitlerom sada su dio ukrajinske vladajuće elite, a tvrdolinijaši u Washingtonu, Moskvi i diljem Europe pojačani su.
Od početka je realna alternativa bila stvaranje neutralne Ukrajine, ekonomski vezane i za EU i za Rusiju.
NATO: Nuklearni savez
Uz ukrajinsku krizu, sada imamo kampanju Washingtona i NATO-a za rušenje Assadove diktature i rusku vojnu intervenciju u Siriji kako bi ojačali svoje vojno i političko uporište na Bliskom istoku. Rusija neće napustiti Assada, a provođenje zone “zabrana letova” koju zagovara Hillary Clinton zahtijevalo bi uništenje ruskih protuzračnih projektila, riskirajući vojnu eskalaciju.
Ukrajina i Sirija podsjećaju da je NATO nuklearni savez, te da opasnosti od katastrofalne nuklearne razmjene nisu nestale s krajem Hladnog rata. Još jednom čujemo ludilo da "NATO neće moći ostaviti stvari na konvencionalnom naoružanju" i da će "vjerodostojno sredstvo odvraćanja uključivati nuklearno oružje..."22
Koliko je ozbiljna nuklearna opasnost? Putin nam kaže da je razmatrao moguću upotrebu nuklearnog oružja za jačanje ruske kontrole nad Krimom. Daniel Ellsberg izvijestio je da su američke i ruske nuklearne snage bile u stanju pripravnosti u ranim fazama ukrajinske krize.23
Prijatelji, rečeno nam je da je američko nuklearno oružje raspoređeno samo kako bi se spriječili mogući nuklearni napadi. Ali, kako je Pentagon Busha Manjeg obavijestio svijet, njihova je primarna svrha spriječiti druge nacije da poduzmu radnje koje su štetne interesima SAD-a.24 Otkako su prvi put raspoređeni, ovo oružje je korišteno za više od klasičnog odvraćanja.
Bivši ministar rata Harold Brown svjedočio je da služe drugoj svrsi. S nuklearnim oružjem, svjedočio je, američke konvencionalne snage postale su “značajni instrumenti vojne i političke moći”. Noam Chomsky objašnjava da to znači "uspjeli smo dovoljno zastrašiti svakoga tko bi mogao pomoći u zaštiti ljudi koje smo odlučni napasti."25
Počevši od iranske krize 1946. – prije nego što je Sovjetski Savez postao nuklearna sila – preko Bush-Obaminih prijetnji Iranu „sve su opcije na stolu“, nuklearno oružje u Europi služilo je kao krajnji pokretač američke hegemonije na Bliskom istoku. Američko nuklearno oružje u Europi stavljeno je u pripravnost tijekom Nixonove “luđačke” nuklearne mobilizacije radi zastrašivanja Vijetnama, Rusije i Kine, a vjerojatno je stavljeno u pripravnost i tijekom drugih azijskih ratova i kriza.26
NATO-ovo nuklearno oružje služi još jednoj svrsi: sprječavanju “odvajanja” od Sjedinjenih Država. Tijekom Lisabonskog samita 2010., kako bi se ograničile mogućnosti država članica NATO-a, ponovno je potvrđena “široko podijeljena odgovornost za raspoređivanje i operativnu potporu” za pripreme nuklearnog rata. Nadalje, proklamirano je da “svaku promjenu u ovoj politici, uključujući geografsku distribuciju nuklearnog razmještaja NATO-a u Europi, treba napraviti … od strane Saveza u cjelini… Široko sudjelovanje nenuklearnih saveznika bitan je znak transatlantske solidarnosti i dijeljenje rizika.”27 A sada, uoči NATO summita i raspoređivanja novih nuklearnih bojnih glava B-61-12 u Europi, general Breedlove, donedavni vrhovni zapovjednik NATO-a, inzistirao je na tome da SAD moraju pojačati svoje nuklearne vježbe sa svojim NATO saveznicima kako bi demonstrirali njihova "odlučnost i sposobnost".28
Zajednička sigurnosna alternativa NATO-u
Prijatelji, povijest je dirnuta i vladine politike se mijenjaju popularnom silom odozdo. Tako smo izborili veća građanska prava u SAD-u, naveli Kongres da prekine financiranje rata u Vijetnamu i zajedno smo natjerali Reagana da započne pregovore o razoružanju s Gorbačovim. Tako je probijen Berlinski zid, a sovjetski kolonijalizam gurnut na smetlište povijesti.
Izazov s kojim se suočavamo je odgovoriti na NATO-ov imperijalizam i na sve veće opasnosti rata velikih sila s maštom i hitnošću koje zahtijeva naše vrijeme. Ni Poljska i Rusija ni Washington i Moskva neće uskoro živjeti u harmoniji, ali zajednička sigurnost pruža put u takvu budućnost.
Zajednička sigurnost prihvaća drevnu istinu da osoba ili nacija ne mogu biti sigurni ako njihovi postupci dovedu svog susjeda ili suparnika u strah i nesigurnost. Na vrhuncu Hladnog rata, kada je 30,000 komada nuklearnog oružja prijetilo apokalipsom, švedski premijer Palme okupio je vodeće američke, europske i sovjetske osobe kako bi istražili načine da se povuku s ruba.29 Zajednička sigurnost bila je njihov odgovor. To je dovelo do pregovora o Intermedijarnom sporazumu o nuklearnim snagama, koji je funkcionalno okončao Hladni rat 1987. godine.
U biti, svaka strana imenuje ono što druga radi što joj izaziva strah i nesigurnost. Druga strana čini isto. Zatim, u teškim pregovorima diplomati razaznaju akcije koje svaka strana može poduzeti kako bi smanjila strah druge strane bez potkopavanja sigurnosti svoje zemlje. Kako je objasnio Reiner Braun, zahtijeva da se „interesi drugih smatraju legitimnim i moraju se uzeti u obzir u [nečijem] procesu donošenja odluka... Zajednička sigurnost znači pregovore, dijalog i suradnju; podrazumijeva mirno rješavanje sukoba. Sigurnost se može postići samo zajedničkim naporima ili nikako.”30
Kako bi mogao izgledati nalog Common Security? Pregovori o stvaranju neutralne Ukrajine s regionalnom autonomijom za svoje pokrajine i gospodarskim vezama i s Rusijom i sa Zapadom okončali bi taj rat i stvorili sigurniji temelj za poboljšane odnose između Europe i Rusije te između velikih sila. Komisija za duboke rezove preporučuje da jačanje uloge OESS-a bude "jedinstvena multilateralna platforma na kojoj se dijalog o relevantnim sigurnosnim pitanjima može i treba nastaviti bez odlaganja".31 S vremenom bi trebao zamijeniti NATO. Ostale preporuke Komisije za duboke rezove uključuju:
- Davanje prioriteta američko-ruskim pregovorima o obuzdavanju i rješavanju intenzivnog vojnog jačanja i vojnih napetosti u baltičkom području.
- "[S]priječavanje opasnih vojnih incidenata uspostavljanjem posebnih pravila ponašanja...i oživljavanjem dijaloga o mjerama smanjenja nuklearnog rizika."
- SAD i Rusija obvezuju se razriješiti svoje razlike u poštivanju INF Ugovora i eliminirati rastuće opasnosti razvoja i raspoređivanja krstarećih raketa s nuklearnim oružjem.
- Rješavanje sve veće opasnosti od hiperzvučnog strateškog oružja.
I dok Komisija poziva na suzdržanost u modernizaciji nuklearnog oružja, jasno je da bi naš cilj trebao biti okončanje razvoja i raspoređivanja tog sveubilačkog oružja.
Uz smanjenu vojnu potrošnju, Zajednička sigurnost također znači veću ekonomsku sigurnost, s više novca za osnovne socijalne usluge, kako bi se obuzdala i preokrenula razaranja klimatskih promjena, te ulaganja u infrastrukturu 21. stoljeća.
Drugi svijet je doista moguć. Ne NATO-u. Ne ratu! Naše putovanje od tisuću milja počinje našim pojedinačnim koracima.
____________________________
1. http://www.npr.org/2016/06/28/483768326/obama-cautions-against-hysteria-over-brexit-vote
2. Zbigniew Brzezinski. Velika šahovska ploča, Basic Books, New York: 1997.
3. Neovisno povjerenstvo za pitanja razoružanja i sigurnosti. Zajednička sigurnost: Nacrt za preživljavanje. New York: Simon & Schuster, 1982. Komisija, koju je pokrenuo premijer Švedske Palme, okupila je vodeće osobe iz Sovjetskog Saveza, Europe i Sjedinjenih Država na vrhuncu Hladnog rata. Njihova zajednička sigurnosna alternativa dala je paradigmu koja je dovela do pregovora o Međusporazumu o nuklearnim snagama koji je funkcionalno okončao Hladni rat 1987., prije rušenja Berlinskog zida i implozije Sovjetskog Saveza.
4. David Sanger. “Dok ruski hakeri napadaju, NATO-u nedostaje jasna strategija kibernetičkog rata”, New York Times, 17. lipnja 2016.
6. William J. Perry. My Journey at the Nuclear Brink, Stanford: Stanford University Press, 2015.
7. Carl Connetta. Blog, “RAPING IT UP”
8. Alex Dubal Smith. “Zemlje NATO-a započinju najveću ratnu igru u istočnoj Europi od hladnog rata.” The Guardian, 7. lipnja 2016
9. “Povratak s ruba: prema suzdržanosti i dijalogu između Rusije i Zapada”, Brookings Institution: Washington, DC, lipanj, 2016., http://www.brookings.edu/research/reports/2016/06/russia-west-nato-restraint-dialogue
10. Michael J. Glennon. “Potraga za pravednim međunarodnim pravom” vanjskih poslova, svibanj/lipanj 1999.https://www.foreignaffairs.com/articles/1999-05-01/new-interventionism-search-just-international-law ;https://marknesop.wordpress.com/2014/12/07/new-rules-or-no-rules-putin-defies-the-newworld-order/
11. Carter o NATO-u protiv Rusije: 'Pokušaj sve, bit će ti žao', PJ Media, 1. lipnja 2016.,https://pjmedia.com/news-and-politics/2016/06/01/carter-on-nato-vs-russia-you-try-anything-youre-going-to-be-sorry/
12. Zbigniew Brzezinski. Op Cit.
13. “Poland Deviates from Democracy” Glavni urednički uvodnik, New York Times, 13. siječnja 2016./
14. John Pilger. Svjetski rat mami”, Counterpunch, http://www.counterpunch.org/2014/05/14/a-world-war-is-beckoning
15. Održavanje globalnog vodstva SAD-a: Prioriteti za obranu 21. stoljeća, siječanj 2012.http://www.defense.gov/news/Defense_Strategic_Guidance.pdf
16. John Kerry. “Primjedbe na konferenciji Atlantskog vijeća 'Prema cijeloj i slobodnoj Europi'”, 29. travnja 2014.http://www.state.gov/secretary/remarks/2014/04/225380.htm
17. Nigel Chamberlain, “NATO dronovi: 'mjenjači igre” NATO Watch, 26. rujna 2013.
18. https://www.publicintegrity.org/2016/05/27/19731/former-senior-us-general-again-calls-abolishing-nuclear-forces-he-once-commanded' Neil MacFarquhar. “Prokleti, poštovani i još uvijek izazivaju Rusiju da se razvija”, International New York Times, 2. lipnja 18. http://www.defensenews.com/story/defense/policy-budget/policy/2016/04/11/business-usual-russia-unlikely-nato-leader-says/82902184/
19. John Kerry. Kerry o Rusiji: "Samo nemoj" napadati drugu zemlju "na potpuno izmišljenom izgovoru", Salon.com,http://www.salon.com/2014/03/02/kerry_on_russia_you_just_dont_invade_another_country_on_a_completely_trumped_up_pretext/
20. Jeffrey. „Ukrajina i Budimpeštanski memorandum iz 1994.“, http://armscontrolwonk.com, 29. travnja 2014.
21. Andrew E. Karmer. “Izabrani kao reformisti, ukrajinski čelnici se bore s naslijeđem korupcije.” New York Times, 7. lipnja 2016
22. Bern Riegert. Op Cit.
23. Daniel Ellsberg, razgovor u Cambridgeu, Massachusetts, 13. svibnja 2014. Ellsberg je bio viši američki planer nuklearnog rata u administraciji Kennedyja, Johnsona i Nixona prije nego što je Pentagonovu tajnu povijest odluka o Vijetnamskom ratu objavio javno
24. Ministarstvo obrane. Doktrina za zajedničke nuklearne operacije, Zajednička publikacija 3-12, 15. ožujka 2015.
25. Joseph Gerson, Op Cit. str. 31
26. Ibid. str. 37-38
27. “NATO 2020: osigurana sigurnost; dinamičan angažman”, 17. svibnja 2010. http://www.nato.int/strategic-concept/strategic-concept-report.html
28. Philip M. Breedlove. “NATO-ov sljedeći akt: kako se nositi s Rusijom i drugim prijetnjama”, Foreign Affairs, srpanj/kolovoz 2016.
30. Reiner Braun. Međunarodni sastanak, Svjetska konferencija protiv atomskih i vodikovih bombi 2014, Hirošima, 2. kolovoza 2014.
31. “Povratak s ruba” op. cit.
