Kako bi SAD mogle pomoći u uspostavljanju mira u Ukrajini?

Napisao Nicolas JS Davies, World BEYOND War, 28. travnja 2022
⁣
⁣
Predsjednik Biden je 21. travnja najavio nove pošiljke oružja Ukrajini, po cijeni od 800 milijuna dolara američkim poreznim obveznicima. Dana 25. travnja, tajnici Blinken i Austin objavili su završetak $ 300 milijuna više vojne pomoći. Sjedinjene Države su sada potrošile 3.7 milijardi dolara na oružje za Ukrajinu od ruske invazije, čime je ukupna američka vojna pomoć Ukrajini od 2014. $ 6.4 milijardi.

Glavni prioritet ruskih zračnih napada u Ukrajini bio je uništiti što je više moguće tog oružja prije nego što stignu na prve crte rata, tako da nije jasno koliko su te ogromne pošiljke oružja zapravo vojno učinkovite. Drugi dio američke “potpore” Ukrajini su ekonomske i financijske sankcije Rusiji, čija je učinkovitost također visoka neizvjestan.

Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres je gostujući Moskva i Kijev će pokušati pokrenuti pregovore o prekidu vatre i mirovnom sporazumu. Budući da su nade za ranije mirovne pregovore u Bjelorusiji i Turskoj oprane u plimi vojne eskalacije, neprijateljske retorike i politiziranih optužbi za ratne zločine, misija glavnog tajnika Guterresa sada bi mogla biti najbolja nada za mir u Ukrajini.  

Ovaj obrazac ranih nada za diplomatsko rješenje koje je brzo uništila ratna psihoza nije neobičan. Podaci o tome kako ratovi završavaju iz Uppsala Conflict Data Programa (UCDP) jasno pokazuju da prvi mjesec rata nudi najbolju šansu za mirovni sporazum pregovorima. Taj je prozor sada prošao za Ukrajinu. 

An analiza podataka UCDP-a Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) pokazalo je da 44% ratova koji završe u roku od mjesec dana završava primirjem i mirovnim sporazumom, a ne odlučujućim porazom bilo koje strane, dok se to smanjuje na 24% u ratovima koji traju između mjesec i godinu dana. Nakon što ratovi bjesne u drugu godinu, postaju još nerješiviji i obično traju više od deset godina.

CSIS kolega Benjamin Jensen, koji je analizirao podatke UCDP-a, zaključio je: “Vrijeme je za diplomaciju sada. Što duže traje rat bez ustupaka obiju strana, to je vjerojatnije da će eskalirati u dugotrajan sukob... Osim kazne, ruskim dužnosnicima je potrebna održiva diplomatska izvanredna situacija koja će rješavati probleme svih strana.”

Da bi bila uspješna, diplomacija koja vodi do mirovnog sporazuma mora zadovoljiti pet osnovnih Uvjeti:

Prvo, sve strane moraju dobiti koristi od mirovnog sporazuma koje su veće od onoga što misle da mogu dobiti ratom.

Američki i saveznički dužnosnici vode informacijski rat kako bi promovirali ideju da Rusija gubi rat i da Ukrajina može vojno poraz Rusija, čak i kao neki dužnosnici priznati da bi to moglo potrajati nekoliko godina.      

U stvarnosti, niti jedna strana neće imati koristi od dugotrajnog rata koji traje mnogo mjeseci ili godina. Životi milijuna Ukrajinaca bit će izgubljeni i uništeni, dok će Rusija biti zaglibljena u vojnoj močvari koju su i SSSR i Sjedinjene Države već iskusile u Afganistanu i u koje su se pretvorili najnoviji američki ratovi. 

U Ukrajini već postoje osnovni obrisi mirovnog sporazuma. To su: povlačenje ruskih snaga; ukrajinska neutralnost između NATO-a i Rusije; samoopredjeljenje za sve Ukrajince (uključujući Krim i Donbas); i regionalni sigurnosni sporazum koji štiti sve i sprječava nove ratove. 

Obje strane se u biti bore da ojačaju svoju ruku u eventualnom sporazumu u tom smislu. Dakle, koliko ljudi mora umrijeti prije nego što se detalji mogu razraditi za pregovaračkim stolom umjesto preko ruševina ukrajinskih gradova?

Drugo, posrednici moraju biti nepristrani i moraju imati povjerenje obje strane.

Sjedinjene Države su desetljećima monopolizirale ulogu posrednika u izraelsko-palestinskoj krizi, iako otvoreno podržavaju i oružje jednu stranu i zloupotrebe svoj veto UN-a kako bi spriječio međunarodno djelovanje. Ovo je bio transparentan model za beskrajni rat.  

Turska je dosad bila glavni posrednik između Rusije i Ukrajine, ali je članica NATO-a koja je isporučila trutovi, oružje i vojnu obuku u Ukrajinu. Obje strane su prihvatile posredovanje Turske, ali može li Turska doista biti pošten posrednik? 

UN bi mogao igrati legitimnu ulogu, kao što to čini u Jemenu, gdje su dvije strane konačno promatranje dvomjesečni prekid vatre. Ali čak i uz najbolje napore UN-a, bile su potrebne godine da se pregovara o ovoj krhkoj pauzi u ratu.    

Treće, sporazum mora rješavati glavne probleme svih strana u ratu.

Godine 2014. državni udar koji podržavaju SAD i masakr prosvjednika protiv puča u Odesi dovela je do proglašenja neovisnosti Donjecke i Luganske Narodne Republike. Prvi sporazum iz Minska u rujnu 2014. nije uspio okončati građanski rat koji je uslijedio u istočnoj Ukrajini. Kritična razlika u Minsk II dogovor u veljači 2015. bio je da su u pregovore uključeni predstavnici DPR-a i LPR-a, te je uspio prekinuti najgore borbe i spriječiti novo veliko izbijanje rata na 7 godina.

Postoji još jedna strana koja je uglavnom izostala iz pregovora u Bjelorusiji i Turskoj, ljudi koji čine polovicu stanovništva Rusije i Ukrajine: žene obje zemlje. Dok se neki od njih bore, mnogo više može govoriti kao žrtve, civilne žrtve i izbjeglice iz rata koji su uglavnom pokrenuli muškarci. Glasovi žena za stolom bili bi stalni podsjetnik na ljudske troškove rata i živote žena i djeca koji su u pitanju.    

Čak i kada jedna strana vojno dobije rat, pritužbe gubitnika i neriješena politička i strateška pitanja često siju sjeme novih izbijanja rata u budućnosti. Kao što je Benjamin Jensen iz CSIS-a sugerirao, želje američkih i zapadnih političara da kazne i dobiju strateške prednost nad Rusijom se ne smije dopustiti da spriječi sveobuhvatnu rezoluciju koja se bavi zabrinutošću svih strana i osigurava trajni mir.     

Četvrto, mora postojati korak po korak putokaz ka stabilnom i trajnom miru kojemu su sve strane predane.

Korištenje električnih romobila ističe Minsk II sporazum je doveo do krhkog prekida vatre i uspostavio putokaz za političko rješenje. Ali ukrajinska vlada i parlament, pod predsjednicima Porošenkom, a potom i Zelenskim, nisu uspjeli poduzeti sljedeće korake na koje je Porošenko pristao u Minsku 2015.: donošenje zakona i ustavnih promjena kako bi se dopustili neovisni izbori u DPR-u i LPR-u pod međunarodnim nadzorom, i dati im autonomiju unutar federalizirane ukrajinske države.

Sada kada su ti neuspjesi doveli do ruskog priznanja neovisnosti DPR-a i LPR-a, novi mirovni sporazum mora ponovno razmotriti i riješiti njihov status, kao i status Krima, na način na koji će se sve strane obvezati, bilo da je to kroz autonomiju obećanu u Minsk II ili formalna, priznata neovisnost od Ukrajine. 

Ključna točka u mirovnim pregovorima u Turskoj bila je potreba Ukrajine za čvrstim sigurnosnim jamstvima kako bi se osiguralo da Rusija više neće upasti u nju. Povelja UN-a formalno štiti sve zemlje od međunarodne agresije, ali je to više puta propustila učiniti kada agresor, obično Sjedinjene Države, stavi veto Vijeća sigurnosti. Kako onda neutralna Ukrajina biti sigurna da će biti sigurna od napada u budućnosti? I kako sve strane mogu biti sigurne da će se ostale ovaj put držati dogovora?

Peto, vanjske sile ne smiju potkopati pregovore ili provedbu mirovnog sporazuma.

Iako Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u nisu aktivne zaraćene strane u Ukrajini, njihova uloga u izazivanju ove krize širenjem NATO-a i državnim udarom 2014., zatim podržavanjem Kijeva odustajanja od sporazuma Minsk II i preplavljivanjem Ukrajine oružjem, čini ih „slonom u sobi” koja će baciti dugu sjenu na pregovarački stol, ma gdje on bio.

U travnju 2012. bivši glavni tajnik UN-a Kofi Annan izradio je plan u šest točaka za prekid vatre i političku tranziciju u Siriji pod nadzorom UN-a. Ali upravo u trenutku kada je Annanov plan stupio na snagu i kada su UN-ovi promatrači primirja bili na snazi, Sjedinjene Države, NATO i njihovi arapski monarhistički saveznici održali su tri konferencije “Prijatelja Sirije” na kojima su obećali praktički neograničenu financijsku i vojnu pomoć Al Pobunjenici povezani s Kaidom podržavali su rušenje sirijske vlade. Ovaj poticao pobunjenici su ignorirali primirje, što je dovelo do još jednog desetljeća rata za narod Sirije. 

Krhka priroda mirovnih pregovora oko Ukrajine čini uspjeh vrlo ranjivim na tako snažne vanjske utjecaje. Sjedinjene Države podržale su Ukrajinu u konfrontacijskom pristupu građanskom ratu u Donbasu umjesto da podrže uvjete sporazuma Minsk II, a to je dovelo do rata s Rusijom. Sadašnji ministar vanjskih poslova Turske, Mevlut Cavosoglu, je rekao CNN Turk da neimenovane članice NATO-a "žele nastavak rata", kako bi nastavile slabiti Rusiju.

Zaključak  

Kako će Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u djelovati sada i u narednim mjesecima, bit će ključno u određivanju hoće li Ukrajinu uništiti višegodišnji rat, poput Afganistana, Iraka, Libije, Somalije, Sirije i Jemena, ili će se ovaj rat brzo završiti diplomatski proces koji ljudima Rusije, Ukrajine i njihovih susjeda donosi mir, sigurnost i stabilnost.

Ako Sjedinjene Države žele pomoći u obnavljanju mira u Ukrajini, moraju diplomatski podržati mirovne pregovore i jasno dati do znanja svom savezniku Ukrajini da će podržati sve ustupke za koje ukrajinski pregovarači smatraju da su nužni za postizanje mirovnog sporazuma s Rusijom. 

S kojim god posrednikom Rusija i Ukrajina pristali surađivati ​​kako bi pokušali riješiti ovu krizu, Sjedinjene Države moraju diplomatskom procesu dati punu, bezrezervnu podršku, kako u javnosti tako i iza zatvorenih vrata. Također mora osigurati da vlastite akcije ne potkopaju mirovni proces u Ukrajini kao što su to učinili Annanov plan u Siriji 2012. godine. 

Jedan od najkritičnijih koraka koje čelnici SAD-a i NATO-a mogu poduzeti kako bi potaknuli Rusiju da pristane na dogovoreni mir jest obvezati se na ukidanje svojih sankcija ako i kada Rusija ispuni sporazum o povlačenju. Bez takve obveze, sankcije će brzo izgubiti svaku moralnu ili praktičnu vrijednost kao poluga nad Rusijom i bit će samo proizvoljan oblik kolektivne kazne protiv njezinog naroda i protiv jadni ljudi posvuda koji si više ne mogu priuštiti hranu za prehranu obitelji. Kao de facto čelnik vojnog saveza NATO-a, stav SAD-a o ovom pitanju bit će ključan. 

Stoga će političke odluke Sjedinjenih Država imati kritičan utjecaj na to hoće li uskoro biti mira u Ukrajini ili samo puno duži i krvaviji rat. Test za američke kreatore politike i za Amerikance kojima je stalo do naroda Ukrajine mora biti pitanje do kojih će od ovih ishoda vjerojatno dovesti američki politički izbori.

Nicolas JS Davies neovisni je novinar, istraživač s CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.