Max Alj, telosur.
Trump, čini se, neće zabraniti sve muslimane. Zabranit će samo muslimane čije zemlje i domove bombardiramo.U narednim danima, predsjednik Donald Trump trebao bi staviti svoj potpis na Izvršne naredbe (EO) o privremenoj obustavi useljavanja, izbjeglica i vize iz i za Iran, Irak, Sudan i Siriju. Somalija, Libija i Jemen mogli bi se dodati kao "zemlje ili područja od zabrinutosti". Popis zemalja je možda poznat. Svakako bi trebali biti. To su oni koje su Sjedinjene Države u više navrata sankcionirale, droljile, napadale, demonizirale i pokušavale raspustiti kao suverene entitete.
Bit će to, prema riječima Trumpa, "veliki dan za nacionalnu sigurnost". Nacionalna sigurnost je pomalo laž, pomalo zvižduk bijelim građanima Sjedinjenih Država – i siromašnima koji zamišljaju da su vlasnici ove zemlje, i vrlo bogatima koji u stvari vode ovu državu.
Za prve, njegovo značenje je da njihova svakodnevna sigurnost počiva na nedostatku sigurnosti drugih – posebno onih Brown i Muslim. “Nacionalna sigurnost” znači brisanje čitavih društava u sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji i zatvaranje ulaznih luka za ljudske ostatke tih ratova.
To također znači izgradnju zida, navodno kako bi se spriječili Meksikanci i Srednjoamerikanci na čijoj je zemlji izgrađen jugozapad Sjedinjenih Država i na čijem radu počivaju čitave industrije na suvremenom jugu.
Za bogate, “nacionalna sigurnost” je sigurnost njihovog bogatstva.
Otvorenije rečeno, nacionalna sigurnost je laž koja uvijek ide ruku pod ruku s istinom, stvarni rezultat težnje SAD-a za sigurnošću bogatih: nacionalna nesigurnost za zemlje na popisu ciljeva SAD-a. Ovih sedam nacija koje su navodno riznice ljudske nesigurnosti zapravo su žrtve nehumane američke sigurnosne države.
Iran, "sigurnosna prijetnja" za svoj nepostojeći nuklearni arsenal, pod sankcijama je od jedine zemlje u povijesti koja je koristila nuklearno oružje za uništavanje gradova, te je vlasnik bezbroj nuklearnih bombi i projektila.
Sankcije nastavljaju odsijecati Iran od svijeta. Njihov cilj, prema iranskom stručnjaku Hilary Mann Leverett, bio je “povećati poteškoće za obične Irance”, kako bi se “riješio sustava koji Washington ne voli”, naime uspostavljenog nakon revolucije 1979. godine.
Označavati Irak ili Iračane sigurnosnim prijetnjama samo je opscenost. Irak je prožet kaosom izazvanim SAD-om, nakon desetljeća sankcija nakon kojih je uslijedio agresijski rat koji je ubio najmanje stotine tisuća ljudi.
Prije ovih ratova, a posebno do 1980. prema libanonskom ekonomistu Ali Kadri, iračka vlada "poduzela je opsežne reforme raspodjele imovine, infrastrukturne projekte i razvoj teške industrije u cilju poboljšanja uvjeta za niže slojeve." Kako nastavlja, “Činjenica da arapska socijalistička transformacija nije bila radikalnija... ne znači da razvojno iskustvo vođeno socijalističkom državom nije donijelo strukturalno i povijesno pozitivnu društvenu transformaciju.”
To je vrsta “nacionalne sigurnosti” koju SAD ne vole. Tako se ubrzo dogodilo da se nacionalna sigurnost Iraka – njegova električna mreža, sanitarni sustav, bolnice, sveučilišta – smatra prijetnjom američkoj “nacionalnoj sigurnosti”. Uslijedila je ilegalna invazija. Njegova žetva bili su tokovi izbjeglica i očajnička potraga za imigracijom. Ovi prognanici iz Mezopotamije, u bijegu od nepodnošljive nesigurnosti koju su posijali SAD u svojoj naciji, sada su prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-u. Prije više od godinu dana, Washington Post izvijestio o “tajnoj operaciji CIA-e za obuku i naoružavanje pobunjenika u Siriji” vrijednu milijardu američkih dolara godišnje. Prema presuda od Međunarodnog suda pravde u SAD-u protiv Nikaragve, SAD, u "obuci, naoružavanju, opremanju, financiranju i opskrbi kontra snaga... (je) djelovao, protiv Republike Nikaragve, kršeći svoju obvezu prema međunarodnom običajnom pravu da se ne miješa u poslove druge države.”
Nema razloga da se zakon ne primjenjuje na SAD u odnosu na katastrofu u Siriji. Doista, kao sirijski disident u egzilu Rabie Nasser bilješke, "Sjedinjene Države su glavni pristaša oporbe", uz "najopasniju silu u regiji", zemlje Zaljeva. I kakvu god odgovornost sirijska vlada imala za trenutnu krizu, ona je jednostavno nevažna s obzirom na ogromnu ulogu SAD-a i Zaljeva u uništavanju Sirije. Te uloge moraju biti primarna briga građana SAD-a. Dok se ta odgovornost ne riješi, rat traje.
A tako teče i izbjeglica. Jer, kako piše Rabie, rat “uništava društveno tkivo sirijskog naroda, kulturu Sirije i naravno uništava ideju budućnosti. Većina ljudi pokušava napustiti zemlju.” Više takozvanih prijetnji nacionalnoj sigurnosti kada stignu do američkih obala.
U Jemenu, gotovo 10,000 civila je poginulo usred onoga što je formalno rat u Saudijskoj Arabiji, jedan je procesuiran s američkim zrakoplovima, američkim streljivom i američkim tankerima za punjenje gorivom u zraku. Širom Jemena, plakati zalijepljeni po zidovima čitati, "Britanske i američke bombe ubijaju Jemence." Više od polovice stanovništva "ne može zadovoljiti svoje dnevne potrebe za hranom", prema FAO-u. Kao znanstvenica ruralnog Jemena, Martha Mundy, komentari, postoje dokazi da “Saudijci namjerno udaraju na poljoprivrednu infrastrukturu kako bi uništili civilno društvo”.
Rat se prvenstveno dogodio kako bi se spriječilo bilo kakvo nacionalno-narodno jedinstvo i potaknuo nastavak lomljenja zemlje, posebno duž šiitsko-sunitske linije, pokrenuvši začarane krugove društvenih raskola, sektaštva, devastacije i razaranja. razvoj.
Izvršna naredba će se u velikoj mjeri oslanjati na islamofobiju kako bi ojačala mjeru unutar javnog mnijenja. Može djelomično izuzeti one koji se suočavaju s “progonom utemeljenim na vjeri”, pod pretpostavkom da kršćani, Židovi i drugi nisu sigurni pod vladom s većinom muslimana. Zapravo, u usporedbi s Europom pod genocidnim i isključivim feudalizmom i kapitalizmom, Sjeverna Afrika i Zapadna Azija većinu svoje povijesti bile su višedenominacijske i doista utočišta za izbjeglice europske netolerancije. Uklonili su ili na neki drugi način učinili duboko nesigurne domaće vjerske manjine samo pod poticajem kolonijalizma i vehabizma kojeg podržavaju SAD.
Ipak, čini se da ovo zapravo nije muslimanska zabrana. Zemlje s muslimanskom većinom koje su lojalne imperijalne ispostave – Jordan, Saudijska Arabija – su izuzete. Navedene su zemlje protiv čijeg naroda SAD ratuje gotovo 40 godina bez prestanka. Broj izbjeglica iz ovih ratova broji se u milijunima.
Nakon što im je uništio domove i zemlje, Trump im želi zabraniti ulazak u naše. Ova politika je divlja i neprihvatljiva. Granice bi trebale biti otvorene. Izbjeglice su ovdje dobrodošle. Ratovi koji ih čine i ljudi koji vode te ratove nisu.
Max Ajl je urednik u Jadaliyya.
