Napisala Kathrin Winkler, World BEYOND War, Studeni 18, 2021
Glas žena za mir Nove Scotia održao je godišnju ceremoniju maka bijelog mira pod nazivom “Halifax pamti mir: Kjipuktuk 2021.”. Joan je počela s kopnenim priznanjem i govorila o poveznicama obilježavanja sjećanja na sve žrtve rata s razgovorima s članom Veterana za mir iz Škotske na nedavnom webinaru. Rana je govorila o Afganistanskim ženama i položila vijenac u njihovo ime. Druga dva vijenca – jedan za sve žrtve PTSP-a, izbjeglice i razaranja okoliša, a drugi za Djecu budućnosti. Annie Verrall snimila je ceremoniju i kombinirat će ovaj film s našim nedavnim i jedinim osobnim šivanjem u Domu žena lokalnog vijeća.
Okupili smo se u Parku mira i prijateljstva i izvjesili transparent na suncu između stabla i svjetiljke, nedaleko od platforme na kojoj je bio nekadašnji kip, prekriven malim, oslikanim narančastim kamenčićima. Ovo mjesto je bilo moćno mjesto za NSVOW da donese banner i da se zajedno založi za prvo javno dijeljenje ovog djela – rada toliko žena iz Nove Škotske i šire. To je moćno mjesto jer se ovdje dogodila promjena, jer je dekolonizacija malo vidljivija i zbog svih onih malih narančastih kamenčića koji nas stalno zovu.
Donijeli smo priče o drugoj djeci, o njihovom duhu. Imena 38 jemenske djece izvezena su na arapskom i engleskom jeziku. U kolovozu 2018. u Jemenu je na školskom izletu ubijeno 38 djece i učitelja, a mnogo više ih je ranjeno. Bomba koja je pogodila njihov školski autobus također je imala ime – laserski vođena verzija bombe Mk-82 bila je bomba Lockheed Martina.
Dječja se imena uzdižu iznad borbenih zrakoplova, na krilima majke golubice mira i njezine kćeri, obje krile iznad razaranja koje bombe, ratovanje i militarizam nastavljaju pljuštati na ljudsku obitelj. Oko golubica su ručno izrađeni kvadrati u stilu poznatom kao 'vidljivo popravljanje' koji drže transparent zajedno, uokvirujući gubitak i nadu.
Transparent je nosio naslov “Čvorove bombe – spajanje mira” i počeo je, kao što to obično radi, uz čaj i razgovor, osim u 'virtualnom prostoru'. Fatima, Sandy, Brenda, Joan i ja razmišljale smo o obiteljima i posljedicama rata – traumi i PTSP-u obitelji koje su izgubile najmilije – često s obje strane oružja, ali ne i jednako pamtene i brojne. Razgovarali smo o komemoraciji, o tome kako dalje nije moguće i kako zaborav postaje sloj gubitka i tuge koji se ne može podijeliti. Naša zabrinutost za beskrajno ubrzanje potrošnje vojnog oružja, uključujući ugovore o naoružanju sa Saudijskom Arabijom i uredima Lockheed Martina u Dartmouthu, uvijek se svodi na našu odgovornost da djelujemo i uključimo ljudsku stranu kako izgleda trgovina oružjem. Koja je stvarna cijena vojne potrošnje?
Dopustite mi da podijelim riječi dvoje djece koja su tog dana u kolovozu bila na tržnici.
16-godišnji dječak koji radi u brijačnici preko puta autobusa rekao je Human Rights Watchu telefonom iz svog bolničkog kreveta da je eksplozija bila “kao treperenje svjetiljke, praćena prašinom i mrakom”. U napadu je ranjen metalnim krhotinama u donji dio leđa i rekao je da se ne može kretati bez pomoći niti hodati do kupaonice.
13-godišnji dječak koji je bio u autobusu, koji je također hospitaliziran, rekao je da ima bolnu ranu na nozi i da se nada da mu noga neće biti amputirana. Mnogi njegovi prijatelji su ubijeni.
Započeli smo transparent kontaktirajući Aishu Jumaan iz Jemenske zaklade za pomoć i obnovu i izvanrednu mirovnu aktivisticu Kathy Kelly i ohrabreni smo da nastavimo s projektom. Aisha je bila u kontaktu s obiteljima u Jemenu.
Više od 48 graničnih kvadrata, 39 velikih perja i preko 30 malih pera sašili su članovi zajednice iz mnogih grupa, uključujući Glas žena za mir Nove Scotia, Halifax Raging Grannies, Muslimansku žensku studijsku grupu, Udrugu žena imigranata i migrantica Halifaxa, Grupa za čitanje izvještaja MMIWG-a, Thousand Harbours Zen Sangha, budističke redovnice i druge vjerske skupine, članice Nacionalnog odbora Glasa žena za mir i prijatelji od mora do mora do mora. Svaka od ovih žena podjednako je umjetnička sudionica, a Brenda Holoboff je bila čuvarica bannera i posvećena ključ dovršetka!
Žene koje su sudjelovale okupile su se na zoomu, a naše rasprave uključivale su tugovanje i kako unijeti ovaj banner u razgovore kako bismo naglasili našu potrebu za promjenom u pristupu sukobu. Margaret je predložila da pošaljemo transparent u Jemen nakon što ga podijelimo lokalno. Maria Jose i Joan spomenule su izlaganje transparenta na sveučilištu ili knjižnici. Nadam se da se ovdje možemo sastati sa ženama u mesdžidu i razgovarati o ovom poslu. Možda će putovanje biti diljem zemlje do knjižnica i zajedničkih javnih prostora gdje će razgovori osporiti pojam o 'zaštiti'. Ako je netko spreman pomoći u vezi s tim neka mi se javi.
Moramo stvoriti bolje sustave skrbi jedni za druge. Trebamo jedni druge i ovaj transparent se okupio unatoč preprekama vremena i prostora.
Sve perje i kvadrati su zašiveni i podijeljeni poštom ili su bačeni i pokupljeni u poštanske sandučiće tijekom vrhunca pandemije. Svi smo proživljavali izolaciju i vlastite brige i nestale obitelji i prijatelja. Joan i Brenda bile su stupovi iza rada – kreirali su podlogu, šivali kako su komadi dolazili i nudili svoju kreativnu stručnost. Zahvaljujemo se svim sudionicima – ženama iz BC-a, Alberte, Manitobe, Ontario Yukona, SAD-a, Newfoundlanda, Maritimesa i Gvatemale. Majke su šivale s kćerima, stari prijatelji rekli su da projektu, a prijatelji koji možda nisu bili zašiveni izravno na transparentu okupili su se za završetak.
Ali želim posebno napomenuti da kada smo Fatima i ja razgovarali o arapskoj kaligrafiji za perje, ona je odmah odgovorila da to uopće neće biti problem i u roku od 3 dana imena 38 života bila su u mom poštanskom sandučiću spremna za prijenos u tkanina. Grupa muslimanskih žena podijelila je svoje priče na zoom-u na našim zakazanim sastancima i te veze srca i dalje su skriveno blago ovog rada. Kao i sami kvadrati – mnoge su žene koristile tkaninu koja je imala posebno značenje – komadiće tkanine s dječjih dekica, haljina za trudnice, majčine i sestrine odjeće – čak i uniformu vodiča za djevojčice. Sve ovo okružuje imena – imena koja su davana bebama koje su majke držale u naručju – Ahmed, Mohammad, Ali Hussein, Youseef, Hussein…
Prisjetiti se svih koji su patili i podsjetiti one koji žive od mača treba obratiti pažnju na riječi Tonija Morrisona da je „Nasilje protiv nasilja – bez obzira na dobro i zlo, ispravno i pogrešno – samo po sebi toliko gadno da se mač osvete ruši od iscrpljenosti ili sramota.” Smrt ove djece je sramotna, žalosna, sjena za sve nas.
Ovaj je projekt započeo u siječnju 2021. U lipnju su spuštene zastave, a poziv da se pronađu sva neobilježena mjesta domorodačkih grobnica i da se djeca propisno zatvore uslijedio je nakon otkrića prvih 215 tijela djece u Kamloopsu. Članovi tjedne čitalačke grupe izvješća MMIWG-a zašili su mnoga srca otiscima stopala koji su ušiveni na omotu koji će držati transparent kada nije izložen.
Dopustite mi da vas ostavim s ovom mišlju.
Vjerujem da znamo nešto o popravku. Ova komemoracija je poziv na popravljanje štete koja je učinjena, pa čak i ako nismo sigurni kako popraviti štetu, činimo što možemo gdje možemo. Popravak i pomirenje je popravak.
Nedavno je održano online predavanje koje je preambula velike konferencije za konferenciju Universities Studying Slavery 2023., a u svom briljantnom predavanju Sir Hilary Beckles ističe da su diskurs o klimatskim promjenama i diskurs o reparacijama dvije strane istog novčić. I jedno i drugo mora potaknuti čovječanstvo na 'najvišu razinu sofisticiranog učinka' kao osnovno gorivo za promjenu i mogućnost ove sustavne promjene – promjena koja ima integritet ne može se postići bez reparacija.
Ako ne možemo popraviti prošlost, ne možemo se pripremiti za budućnost.
