Tvoj novi film, Gdje invaziju sljedeće, je vrlo moćan, vaš najbolji do sada sigurno.
Ozdravi.
Brzo.
Trebamo te.
Upakirali ste mnogo problema u ovaj film, s vizualnim sadržajima, s osobnostima, sa zabavom. Ako ljudi budu gledali ovo, naučit će ono što su se mnogi od nas borili da im kažu i više, kao što sam i ja naučio dosta toga.
Moram pretpostaviti da će, kada američka publika bude gledala scene koje se dramatično sukobljavaju s njihovim svijetom, ali izgledaju humane i razumne, doći do točke razmišljanja.
Prikazujete nam političke kandidate, koji ne vape za dodatnim zatvorima, već drže televizijsku izbornu debatu u zatvoru u nastojanju da pridobiju glasove zatvorenika, kojima je dopušteno glasovati. Što da radimo s tim? Također nam pokazujete scene groteskne brutalnosti iz američkih zatvora. Zatim nam pokazujete učinkovitu rehabilitaciju koju su postigli norveški zatvori (25% stope recidivizma u SAD-u). To se ne kosi samo s onim što je poznato u Sjedinjenim Državama, već se kosi i s onim što Sjedinjene Države uče o "ljudskoj prirodi", naime da se kriminalci ne mogu rehabilitirati. I razotkrivate pokretačku snagu osvete koja leži iza tog pseudo-vjerovanja pokazujući kolektivni odgovor oprosta i zdravog razuma s kojim je Norveška odgovorila na veliki teroristički incident. Svi znamo kako su SAD odgovorile na to.
Ako smo čitali knjigu Stevena Hillsa Europsko obećanje ili drugima poput toga, ili živjeli u Europi i posjetili Europu ili druge dijelove svijeta, imamo neku predodžbu o mnogo toga što nam pokazujete: Talijani i drugi s mnogo tjedana plaćenog godišnjeg odmora i roditeljskog dopusta plus 2-satne stanke za ručak, Nijemci s plaćenim tjednima u toplicama ako osjećaju stres, Finska s naglim obrazovnim postignućima postignutim izbjegavanjem standardiziranih testova i domaćih zadaća dok skraćuje školski dan, Francuska s hranjivim gurmanskim školskim ručkovima, Slovenija i deseci drugih zemalja s besplatnim fakultetima, radnici koji nadoknađuju 50% korporativnih odbora u Njemačkoj, Portugalu legalizira drogu (najbolja rečenica filma: “Kao i Facebook.”). Objedinjujući sve ovo na sažet, inteligentan i zabavan način, svima ste nam učinili uslugu.
Bio sam zabrinut, priznat ću. Ispričavam se. Gledao sam Bernieja Sandersa kako predlaže ovakve promjene bez stvarne vizije iza njih i ne usuđujući se spomenuti da se sav novac baca u američku vojsku. Gledao sam te, Michael, kako daješ neke čudne komentare podrške o Hillary Clinton koja je provela desetljeća radeći protiv svega o čemu ovaj film govori. Dakle, bio sam zabrinut, ali sam bio u krivu. Ne samo da ste bili voljni istaknuti da Sjedinjene Države plaćaju poreze gotovo isto koliko i ove druge zemlje, i mnogo više kada se dodaju dodatne stvari koje se plaćaju izvan poreza (koledž, zdravstvena skrb, itd.), nego ste također uključili slon u sobi, 59% (na slici koju ste upotrijebili) američkog poreza na dohodak koji ide militarizmu. Ovaj film, jer ste uključili tu temeljnu razliku između Sjedinjenih Država i drugih nacija, je sjajan poticaj za stvar završavajući rat. To što ističete kontrast između onoga što Nijemci znaju i osjećaju o holokaustu i onoga što američki Amerikanci znaju i osjećaju o prošlim američkim ratovima, genocidima i ropstvu samo dodaje vrijednost.
Uključili ste u jedan dvosatni film, na jasan i neužurban način, ne samo sve gore navedeno, već i objašnjenje narodnog otpora potrebnog za njegovo stvaranje, plus kritiku rasističkog američkog rata protiv droge, masovnog zatvaranja, zatvora rad, i smrtna kazna. Pokazali ste nam muslimanske vođe u većinom muslimanskoj naciji koja je naprednija po pitanju ženskih prava od Sjedinjenih Država. Pokazali ste nam otvorenost brojnih naroda prema ženama koje dijele vlast. Usput, shvaćam dobre namjere koje možda leže iza vašeg interesa da izaberete ženu za predsjednicu, ali pitam vas je li Margaret Thatcher napredovala ili ometala cilj. Stvara li izbor žena humana društva ili je barem jednako tako da humana društva biraju žene?
Druga priča koju nam donosite s Islanda, osim žena na vlasti, su bankari koji su procesuirani za svoje zločine. Čudno, zar ne? Amerikanci su toliko žedni za osvetom da male kriminalce zatvaraju desetljećima i zlostavljaju ih, ali veliki kriminalci bivaju nagrađeni. Prelazak na civiliziraniji pravosudni sustav smanjio bi gadosti u jednom slučaju, ali bi izrekao kazne koje su nedostajale u drugom.
Dopustili ste moćnim glasovima da govore u ovom filmu. Jedan od njih predložio je da se Amerikanci pokušaju zainteresirati za ostatak svijeta. Primijetio sam, živeći u inozemstvu, da ne samo da drugi ljudi žele znati o Sjedinjenim Državama (i svugdje drugdje), nego također žele znati što Amerikanci misle o njima. I uvijek moram sa sramom odgovarati da Amerikanci, zapravo, o njima uopće ne misle ništa. Ne samo da bismo trebali biti znatiželjni o drugima, već bismo trebali biti znatiželjni i što drugi misle o nama.
Mir,
David Swanson
PS — Dovoljno sam star da se sjećam tvog filma o Bushovim lažima o Iraku, Michael. Vodeći republikanski predsjednički kandidat sada kaže da je Bush lagao. Kandidatkinja Demokratske stranke koja je u zaostatku ne, i sama je u to vrijeme rekla iste laži. Pomogli ste u stvaranju američke kulture, koja još nije dovoljno dobra da zaustavi beskućništvo, ali je dovoljno dobra da to pitanje postavite na pravi način. Hvala vam.
