Potez Finske u NATO ostavlja druge da nastave “helsinški duh”

Finski predsjednik prima Nobelovu nagradu za mir 2008. Autor fotografije: Nobelova nagrada

Napisali Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarTravnja 11, 2023

Dana 4. travnja 2023. Finska je službeno postala 31. članica NATO vojnog saveza. Granica između Finske i Rusije od 830 milja sada je daleko najduža granica između bilo koje zemlje NATO-a i Rusije, koja inače granice samo Norveška, Latvija, Estonija i kratki dijelovi poljske i litvanske granice gdje okružuju Kalinjingrad.

U kontekstu ne tako hladnog rata između Sjedinjenih Država, NATO-a i Rusije, bilo koja od ovih granica potencijalno je opasno žarište koje bi moglo izazvati novu krizu, pa čak i svjetski rat. Ali ključna razlika u odnosu na finsku granicu je ta što se ona nalazi unutar oko 100 milja od Severomorska, gdje ruska Sjeverna flota a bazirano je 13 od 23 podmornice s nuklearnim oružjem. Ovdje bi mogao početi treći svjetski rat, ako već nije počeo u Ukrajini.

U Europi su danas samo Švicarska, Austrija, Irska i nekolicina drugih malih zemalja ostale izvan NATO-a. Finska je 75 godina bila uzor uspješne neutralnosti, ali je daleko od demilitarizacije. Kao i Švicarska, ima veliki vojni, a mladi Finci moraju proći najmanje šest mjeseci vojne obuke nakon što napune 18 godina. Njegove aktivne i rezervne vojne snage čine preko 4% stanovništva – u usporedbi sa samo 0.6% u SAD-u – a 83% Finaca kaže sudjelovali bi u oružanom otporu ako bi Finska bila napadnuta.

Samo 20 do 30% Finaca povijesno je podržavalo ulazak u NATO, dok je većina dosljedno i ponosno podržavala njegovu politiku neutralnosti. Krajem 2021. Finac anketa izmjerio potporu stanovništva za članstvo u NATO-u na 26%. Ali nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022., to skočio na 60% u roku od nekoliko tjedana, a do studenog 2022. 78% Finaca reklo je da podržan ulazak u NATO.

Kao iu Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama NATO-a, finski politički čelnici bili su više naklonjeni NATO-u od opće javnosti. Unatoč dugogodišnjoj javnoj potpori neutralnosti, Finska se pridružila NATO-vom Partnerstvu za mir program 1997. Njegova je vlada poslala 200 vojnika u Afganistan kao dio Međunarodnih snaga za sigurnosnu pomoć ovlaštenih od strane UN-a nakon invazije SAD-a 2001., a ostali su ondje nakon što je NATO preuzeo zapovjedništvo nad ovim snagama 2003. Finske postrojbe nisu napustile Afganistan sve dok cijeli zapadni snage su se povukle 2021., nakon što je ondje raspoređeno ukupno 2,500 finskih vojnika i 140 civilnih dužnosnika, a dva Finca su ubijen.

Prosinac 2022 recenzija o ulozi Finske u Afganistanu od strane Finskog instituta za međunarodne poslove utvrdio je da su finske trupe “opetovano sudjelovale u borbama kao dio vojne operacije koju je sada vodio NATO i koja je postala strana u sukobu,” te da je proklamirani cilj Finske, koji je bio "stabilizirati i poduprijeti Afganistan za jačanje međunarodnog mira i sigurnosti" nadjačala je "njegova želja da održi i ojača svoje odnose vanjske i sigurnosne politike sa SAD-om i drugim međunarodnim partnerima, kao i nastojanje da produbi svoju suradnju s NATO-om .”

Drugim riječima, kao i druge male zemlje saveznice NATO-a, Finska nije bila u stanju, usred eskalirajućeg rata, podržati vlastite prioritete i vrijednosti, te je umjesto toga dopustila svojoj želji da "produbi svoju suradnju" sa Sjedinjenim Državama i NATO-om imati prednost u odnosu na svoj izvorni cilj pokušaja pomoći narodu Afganistana da povrati mir i stabilnost. Kao rezultat ovih zbrkanih i sukobljenih prioriteta, finske su snage bile uvučene u obrazac refleksne eskalacije i upotrebe nadmoćne razorne sile koji su karakterizirali američke vojne operacije u svim nedavnim ratovima.

Kao mala nova članica NATO-a, Finska će biti jednako nemoćna kao što je bila u Afganistanu da utječe na zamah rastućeg sukoba NATO-ovog ratnog stroja s Rusijom. Finska će otkriti da će je njezin tragičan izbor da napusti politiku neutralnosti koja joj je donijela 75 godina mira i zatraži zaštitu od NATO-a ostaviti, poput Ukrajine, opasno izloženom na prvim crtama rata usmjerenog iz Moskve, Washingtona i Bruxellesa koji ne može niti pobijediti, niti samostalno riješiti, niti spriječiti eskalaciju u III.

Uspjeh Finske kao neutralne i liberalne demokratske zemlje tijekom i nakon Hladnog rata stvorio je popularnu kulturu u kojoj javnost više vjeruje svojim vođama i predstavnicima nego ljudima u većini zapadnih zemalja i manje je vjerojatno da će preispitivati ​​mudrost njihovih odluka. Tako da je gotovo jednoglasnost političke klase da se pridruži NATO-u nakon ruske invazije na Ukrajinu naišla na malo protivljenja javnosti. U svibnju 2022. finski parlament odobren pridruživanje NATO-u s nadmoćnim 188 glasova za i osam.

Ali zašto su finski politički čelnici toliko željeli "ojačati odnose svoje vanjske i sigurnosne politike sa SAD-om i drugim međunarodnim partnerima", kako je navedeno u izvješću o Finskoj u Afganistanu? Kao neovisna, neutralna, ali snažno naoružana vojna nacija, Finska već ispunjava cilj NATO-a da troši 2% svog BDP-a na vojsku. Također ima značajnu industriju oružja, koja gradi vlastite moderne ratne brodove, topništvo, jurišne puške i drugo oružje.

Članstvo u NATO-u će integrirati finsku industriju oružja u NATO-ovo unosno tržište oružja, povećavajući prodaju finskog oružja, istovremeno pružajući kontekst za kupnju više najnovijeg američkog i savezničkog oružja za vlastitu vojsku i suradnju na zajedničkim projektima oružja s tvrtkama u većem NATO-u zemljama. Uz sve veći vojni proračun NATO-a, koji će vjerojatno i dalje rasti, finska se vlada očito suočava s pritiscima industrije oružja i drugih interesa. Zapravo, vlastiti mali vojno-industrijski kompleks ne želi biti izostavljen.

Otkako je počela pristupati NATO-u, Finska je već predan 10 milijardi dolara za kupnju američkih lovaca F-35 koji će zamijeniti tri eskadrile F-18. Također je primao ponude za nove sustave proturaketne obrane, a navodno pokušava birati između indijsko-izraelskog raketnog sustava zemlja-zrak Barak 8 i američko-izraelskog sustava David's Sling, koji su izradili izraelski Raphael i američki Raytheon.

Finski zakon zabranjuje zemlji posjedovanje nuklearnog oružja ili njegovo dopuštanje u zemlji, za razliku od pet zemalja NATO-a koje skladište zalihe američkog nuklearnog oružja na njihovom tlu – Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Turska. Ali Finska je predala svoje dokumente o pristupanju NATO-u bez iznimaka na kojima su Danska i Norveška inzistirale kako bi im se omogućilo da zabrane nuklearno oružje. Zbog toga je nuklearna pozicija Finske jedinstvena dvosmislen, unatoč predsjedniku Sauli Niinistöu obećanje da "Finska nema namjeru donijeti nuklearno oružje na naše tlo".

Nedostatak rasprave o implikacijama pridruživanja Finske eksplicitno nuklearnom vojnom savezu je zabrinjavajući i pripisuje na prenagljen pristupni proces u kontekstu rata u Ukrajini, kao i na finsku tradiciju neupitnog povjerenja naroda u svoju nacionalnu vladu.

Možda je najžalosnije što članstvo Finske u NATO-u označava kraj divljenja vrijedne tradicije nacije kao globalnog mirotvorca. Bivši finski predsjednik Urho Kekkonen, an arhitekt politike suradnje sa susjednim Sovjetskim Savezom i zagovornik svjetskog mira, pomogao je u izradi Helsinškog sporazuma, povijesnog sporazuma koji su 1975. potpisali Sjedinjene Države, Sovjetski Savez, Kanada i sve europske nacije (osim Albanije) kako bi poboljšali detant između Sovjetskog Saveza i Zapada.

Finski predsjednik Martti Ahtisaari nastavio je mirotvornu tradiciju i bio nagrađivani Nobelovu nagradu za mir 2008. za njegove kritičke napore u rješavanju međunarodnih sukoba od Namibije do Aceha u Indoneziji do Kosova (koje je NATO bombardirao).

Govoreći u UN-u u rujnu 2021., činilo se da finski predsjednik Sauli Niinistö jedva čeka slijediti ovo nasljeđe. „Spremnost protivnika i konkurenata na dijalog, izgradnju povjerenja i traženje zajedničkih nazivnika – to je bila bit Helsinškog duha. Upravo je takav duh hitno potreban cijelom svijetu, pa i Ujedinjenim narodima,” , rekao je. “Uvjeren sam da što više govorimo o duhu Helsinkija, to smo bliže tome da ga ponovno oživimo – i da ga ostvarimo.”

Naravno, odluka Rusije da izvrši invaziju na Ukrajinu natjerala je Finsku da napusti “Helsinški duh” u korist pridruživanja NATO-u. Ali da se Finska oduprla pritiscima na nju da požuri s članstvom u NATO-u, umjesto toga bi se sada mogla pridružiti “Klub mira” koju je osnovao brazilski predsjednik Lula kako bi oživio pregovore o okončanju rata u Ukrajini. Nažalost za Finsku i svijet, čini se da će Helsinški duh morati krenuti naprijed – bez Helsinkija.

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Smišljanje besmislenog sukoba, u izdanju OR Booksa u studenom 2022.

Medea Benjamin je suosnivačica CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući Unutar Irana: prava povijest i politika Islamske Republike Iran.

Nicolas JS Davies neovisni je novinar, istraživač s CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.