Očevidni prikaz Božićnog primirja od Franka Richardsa

"Mi i Nijemci sastali smo se usred ničije zemlje."

Frank Richards bio je britanski vojnik koji je doživio "božićno primirje". Pridružujemo se njegovoj priči na božićno jutro 1914:

„Na božićno jutro zalijepili smo ploču s natpisom„ Sretan Božić “. Neprijatelj je zalijepio sličan. Vodovi su ponekad izlazili na dvadeset i četiri sata odmora - bio je to dan barem iz rova ​​i malo je rasteretio monotoniju - a moj vod je na taj način izlazio noć prije, ali nas je nekoliko ostalo da vidim što će se dogoditi. Dvojica naših muškaraca tada su bacili opremu i skočili na parapet s rukama iznad glave. Dvojica Nijemaca učinili su isto i počeli hodati uz obalu rijeke, a naša dvojica su im išla u susret. Upoznali su se i rukovali se, a onda smo svi izašli iz rova.

Buffalo Bill [Zapovjednik tvrtke] jurnuo u rov i nastojao to spriječiti, ali zakasnio je: cijela Tvrtka sada je bila vani, a i Nijemci. Morao je prihvatiti situaciju, pa su se ubrzo i on i ostali službenici satnije popeli. Mi i Nijemci sreli smo se usred ničije zemlje. Njihovi policajci također su bili vani. Naši su časnici razmijenili pozdrave s njima. Jedan od njemačkih policajaca rekao je da je želio da ima kameru za snimanje fotografije, ali nisu smjeli nositi kamere. Nisu bili ni naši časnici.

Cijeli smo se dan zajebavali. Bili su Sasi i neki od njih mogli su govoriti engleski. Po izgledu su njihovi rovovi bili u toliko lošem stanju kao i mi. Jedan od njihovih ljudi, govoreći na engleskom, spomenuo je da je nekoliko godina radio u Brightonu i da mu je dosadilo do vrata od ovog prokletog rata i da će mu biti drago kad sve završi. Rekli smo mu da mu nije samo toga dosta. Nismo im dopustili u svoj rov, a oni nama u svoj.

Njemački zapovjednik satnije pitao je Buffala Billa hoće li prihvatiti nekoliko bačava piva i uvjeravao ga da njegove ljude neće napiti. Imali su ga dosta u pivovari. Prihvatio je ponudu sa zahvalnošću, a nekoliko njihovih ljudi prevrnulo je bačve i odveli smo ih u naš rov. Njemački časnik poslao je natrag u rov jednog od svojih ljudi, koji se pojavio nedugo nakon što je na njemu imao pladanj s bocama i čašama. Službenici obje strane zveckali su čašama i pili zdravlje. Buffalo Bill im je netom prije poklonio puding od šljive. Policajci su došli do razumijevanja da će neslužbeno primirje završiti u ponoć. U sumrak smo se vratili u svoje rovove.

Britanske i njemačke postrojbe miješati se u No Mans Land Božićni 1914

... Dvije bačve piva bile su popijene, i njemački je časnik bio u pravu: da je bilo moguće da je čovjek sam popio dvije bačve, pukao bi prije nego što bi se napio. Francusko pivo bilo je trula stvar.

Nešto prije ponoći svi smo izmislili da ne počnemo pucati prije nego što su oni krenuli. Noću su uvijek pucale obje strane ako nije bilo radnih skupina ili ophodnji. Gospodin Richardson, mladi časnik koji se upravo pridružio bataljunu, a sada je bio časnik voda u mojoj četi, tijekom noći napisao je pjesmu o sastanku Britanca i Boschea na ničijoj zemlji na Božić, koju nam je pročitao . Nekoliko dana kasnije objavljen je u The Times or Jutarnja pošta, Vjerujem.

Tijekom cijelog Boxing Day [dan poslije Božića] nikada nismo pucali, a oni su bili isti, činilo se da svaka strana čeka da drugi postavi loptu. Jedan od njihovih ljudi viknuo je na engleskom i upitao nas kako smo uživali u pivu. Uzviknuli smo i rekli mu da je vrlo slaba, ali da smo vrlo zahvalni na tome. Tijekom cijelog dana razgovarali smo.

Te nam je večeri u sumrak odahnuo bataljon druge brigade. Bili smo silno iznenađeni jer tijekom dana nismo čuli nijedan šapat s olakšanjem. Rekli smo ljudima koji su nam olakšali kako smo proveli posljednjih nekoliko dana s neprijateljem, a oni su nam rekli da su, prema onome što su im rekli, cijele britanske trupe u liniji, uz jednu ili dvije iznimke, upali s neprijateljem. I sami su bili izvan pogona tek četrdeset osam sati nakon što su dvadeset i osam dana bili u rovovima fronte. Rekli su nam i da su Francuzi čuli kako smo proveli Božić i govorili sve vrste gadnih stvari o britanskoj vojsci. "

Reference:
Ovaj iskaz očevidaca pojavljuje se u Richardsu, Franku, starim vojnicima koji nikada ne umiru (1933); Keegan, John, Prvi svjetski rat (1999); Simkins, Peter, Prvi svjetski rat, Zapadni front (1991).