David Swanson, lipanj 27, 2017, Rat je kriminal.
John Kiriakou vodio je operaciju CIA-e koja je uhitila, ili bolje rečeno, otela bez optužbe, Abu Zubaydaha. Joseph Hickman pomogao je zatvoriti Abu Zubaydaha kao čuvara u Guantanamu, a kasnije je bio vodeći istraživač Zubaydahove habeas obrambeni tim.
Evo nekih naglasaka iz priče o ludom kriminalu koju su ispričali Hickman i Kiriakou u svojoj zajedničkoj novoj knjizi, Zgodni terorist:
Maher Abu Zubayda i Zain Abidin Mohammed Husain zvani Abu Zubaydah su dvije potpuno različite osobe. Oni i mnogi drugi ljudi koriste ime Abu Zubayda, s različitim pravopisima u engleskim transliteracijama s arapskog. Obitelj Zubaydah je iseljena iz palestinskog sela tijekom Nakbe. CIA je, zapošljavajući više mučitelja nego govornika arapskog, zbunila dvojicu Zubaydaha. Kad se pokazalo da su osnovne činjenice koje je CIA imala o životu čovjeka kojeg je zatočila i mučila pogrešne, CIA nije obraćala pozornost.
Maher Abu Zubayda surađivao je s Al Qaidom 1990-ih s adresom u San Joseu, Kalifornija, tri bloka od špijuna Al Qaide Ali Mohammeda koji je kasnije priznao krivnju za ulogu u bombardiranju američkih veleposlanstava u Keniji i Tanzaniji. Mohammed je "služio" u egipatskoj i američkoj vojsci. Kada je američka vojska 1987. saznala da je Mohammed muslimanski ekstremist, uklonila ga je iz "Specijalnih snaga", ali ga je zadržala u vojsci. Godine 1988. Mohammed je iskoristio dopust iz američke vojske kako bi otišao u Afganistan boriti se protiv Sovjeta, a nakon toga se ponovno pridružio američkoj vojsci.
Maher Abu Zubayda je kasnije živio u Montani, proučavajući eksplozive i veliku branu, branu Fort Peck. Dan prije napada 11. rujna 2001. na njegovom ranču dogodila se eksplozija i on je pobjegao. Uhićen je 19. rujna 2001. godine. Nesvjesna, CIA je izgradila veliku operaciju kako bi pokušala locirati drugog Abu Zubaydaha u Pakistanu. Dana 28. ožujka 2002., dan nakon što je drugi Abu Zubaydah zaplijenjen u Pakistanu, ovaj je osuđen za nezakonito posjedovanje vatrenog oružja i kršenje imigracije. Šest mjeseci kasnije deportiran je. Deset godina nakon toga, 2012., čovjek u Jordanu po imenu Mahmoud pisao je timu obrane Abu Zubaydaha do tada u Guantanamu i rekao da je Abu Zubayda 2005. bio u zatvoru u Jordanu. Nije moglo biti isto čovjek koji je bio u Guantanamu, budući da ga je CIA zgrabila 2002., a 2005. bio je podvrgnut mučenju od strane CIA-e u Poljskoj. Tim obrane ubrzo je čuo da je Mahmouda ubio američki dron.
Tijekom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih CIA je financirala muslimanske ekstremiste u Afganistanu, uključujući Islamsku uniju za oslobođenje Afganistana, koju je vodio Abdul Rasul Sayyaf, zajedno sa šest drugih velikih saveza, a sredstva su proslijeđena mnogim manjim skupinama, uključujući Osamu bin Ladenove Al Kaide. Predsjednici Reagan, Bush Prvi i Clinton nazvali su ove skupine “borcima za slobodu” i “herojima”.
Zain Abidin Mohammed Husain zvani Abu Zubaydah, čovjek koji je kidnapovan, mučen i još uvijek zatvoren u Guantanamu, pridružio se Sayyafovoj Islamskoj uniji, a ne Al Qaidi. Ali Sayyaf je, uz financiranje SAD-a od 1973. godine, pomogao u stvaranju Al Qaide. Sayyaf se sastao s predsjednikom Reaganom i godinama je dobivao obilna američka sredstva za borbu protiv Sovjeta u Afganistanu, a zatim za obuku boraca u Pakistanu za svrgavanje Gadafija u Libiji. Nakon 11. rujna 2001., SAD su označile Sayyafovu “Libyan Islamic Fighting Group” terorističkom organizacijom, ali CIA je nastavila financirati sve dok Gaddafi nije ubijen 10 godina kasnije.
U listopadu 2000., operacija Able Danger koju su pokrenuli Zapovjedništvo za specijalne operacije SAD-a i Obavještajna agencija za obranu osumnjičili su tri osobe u Sjedinjenim Državama da planiraju napad, sva tri člana Al Qaide, a sva trojica su trenirala u Sayyafovim kampovima. Ministarstvo takozvane obrane nije se obaziralo, a DIA je uništila gotovo sve informacije koje je prikupio Able Danger. Sayyaf je navodno saznao za planove napada 11. rujna 2001. u veljači 2001. Odmah nakon tih napada, SAD su mu poslali desetke milijuna dolara s kojima se borio protiv Talibana, dodijelili mu da pomogne u pisanju ustava za novi Afganistan, i dobio ga je imenovanjem u afganistanski parlament, gdje ostaje i danas s nepremostivom dužnosti člana američkog Kongresa.
Godine 1991. Abu Zubaydah sa nesretnim imenom pridružio se Islamskoj uniji. 1993. CIA je financirala skupinu boraca kojima je on zapovijedao u Tadžikistanu. Također je u to vrijeme zatražio da se pridruži Al Qaidi i odbijen je uz obrazloženje da je imao ozljedu glave.
CIA-ine jezične vještine nisu uspjele razlikovati dva Abu Zubaydaha. CIA također nije uspjela ispravno identificirati kampove za obuku kao pripadnike Islamske unije ili Al Qaide. Osim toga, nije napravila razliku između kuće koja se zove Kuća mučenika i one koja se zove Kuća mučenika, iako je jedna od tih kuća bila u Afganistanu i vodila je Al Kaida, dok je druga bila u Pakistanu i vodio je Abu Zubaydah iz Nesrećnika Ime.
Nakon napada 11. rujna 2001., Abu Zubaydah je krenuo u Afganistan da se bori protiv američke invazije. Tvrdi da se tamo nije uspio zapravo boriti protiv SAD-a. Sjedinjene Države, bez dokaza, tvrde da jest. Otvoreno kaže da je namjeravao. Tada je shvatio da SAD vode veliku potragu za njim. Ispovijedao je zbunjenost, jer nije bio ni taliban ni Al Qaida, a još manje vrhunski vođa Al Qaide, kako su tvrdile SAD.
Da je CIA lovila pogrešnog čovjeka, dok je Abu Zubayda s vezama s Al Qaidom sjedio u zatvoru u Montani, nije na neki način zbog tranzitivnih svojstava djetinjastog razmišljanja, izjave da je ovaj Abu Zubaydah bio pacifist ili svetac. Borio se protiv sovjetske invazije na Afganistan i američke invazije na Afganistan. Mi pacifisti nalazimo zamjerke u oba ova postupka, dok američka vlada hvali jednu, a osuđuje drugu izvan svake mogućnosti iskupljenja.
Također je moguće da je 1999. ovaj Abu Zubaydah donekle pomogao u neuspjelim napadima u Jordanu i Sjedinjenim Državama, nazvanim "zavjera tisućljetne bombe", za koju Hickman i Kiriakou krive Hamas i Hezbollah, a ne Al Qaedu, citirajući Saudijsku Arabiju financiranje je usmjereno kroz SAAR zakladu u Herndonu, Virginia, koju vodi Alamoudi, čovjek koji je javno podržavao Hamas i Hezbollah dok je također bio gost u Bijeloj kući u nekoliko navrata prije i poslije 11. rujna 2001., osim što je bio “ pristaša” predizborne kampanje Georgea W. Busha.
Ali nije zbog tog ili bilo kojeg drugog mogućeg zločina CIA u veljači 2002. uložila ogromne napore da istovremeno izvrši raciju na četrnaest lokacija u Pakistanu u nadi da će uhvatiti pogrešnog čovjeka. Američki porezni dolari uloženi u ovu smiješnu operaciju daleko izdašnije nego u škole vaše djece. Čovjek identificiran kao Abu Zubaydah zamalo je ubijen, jedva su ga održali na životu vrhunski američki liječnici koji su ubačeni u tu svrhu, a nakon toga gotovo ubijen kroz opsežnu torturu tijekom godina.
Međutim, ispitivanje ovog Abu Zubaydaha nije počelo odmah, jer CIA-in “Protuteroristički” centar nije vjerovao da je uhvaćen pravi čovjek. Nakon što je ispitivanje počelo, "mnogi u CIA-i", prema Hickmanu i Kiriakouu, pitali su se imaju li pravu osobu. Takve sumnje nisu smjele stati na put dobroj prilici za sadističko ljudsko eksperimentiranje.
Abu Zubaydah je otputovao na višegodišnju turneju mučenja po svijetu. Tako je započela poznata priča o FBI-jevom Ali Soufanu koji je humanim ispitivanjem izvlačio informacije, CIA nije ništa naučila svojom brutalnošću, a CIA je lagala o tim činjenicama. Mučenje, uvijek protuzakonito, počelo je prije nego što ga je predsjednik George W. Bush "autorizirao". Zubaydah je bio počašćen punim izborom “odobrenih” (i nekih neodobrenih) tehnika mučenja: skinut do gola, okovan, s kapuljačom, udaren o beton, zatvoren u malu kutiju, prijetio smrću, zaliven vodom, lišen sna, itd.
Tek 6. rujna 2006. Abu Zubaydah je stigao u Guantanamo, gdje je CIA-ina tortura i eksperimentiranje na ljudima nastavljeno upotrebom meflokina, produženim samicama i drugom brutalnošću.
Je li itko na ovom našem malom planetu znao da je Središnja “obavještajna” agencija otela pogrešnu žrtvu? Čini se vjerojatnim. Čini se i da je takvo znanje postalo kobno stanje. Mahmuda je navodno ubio dron. Čovjek kojeg je Abu Zubaydah u svom dnevniku nazvao svojim najboljim prijateljem, Ibn al-Shaykh Al Libi, mučen je u lažnim izjavama koje je predsjednik Bush Junior koristio da opravda napad na Irak. Al Libi je umro u libijskoj zatvorskoj ćeliji. Nekoliko tjedana kasnije, čovjek otet zajedno s Abu Zubaydahom, čovjek po imenu Ali Abdullah Ahmed, umro je u ćeliji u Guantanamu. U isto vrijeme "zarobljeno" je još petnaest muškaraca. Svi su mrtvi. Khalil Al-Deek, Abu Zubaydahov suradnik, ubijen je - ne znamo kako - u travnju 2005.
Dva leša u hrpi koja okružuje priču o Abu Zubaydahu od Nesretnog imena bili su saudijski prinčevi, a jedan pakistanski zračni maršal. Jedna od CIA-inih briljantnih strategija za “ispitivanje” Abu Zubaydaha bila je oblačenje i pretvaranje da su Saudijci. Umjesto da se uplašio ove smicalice, Abu Zubaydah je izgledao kao da mu je laknulo. Rekao je lažnim Saudijcima da nazovu trojicu saudijskih dužnosnika. Dao je njihove brojeve telefona. Jedan od njih trojice bio je Ahmed bin Salman bin Abdul Aziz, nećak saudijskog kralja koji je većinu svog vremena provodio u Sjedinjenim Državama i bio je vlasnik pobjednika Kentucky Derbyja 2002. godine. Drugi je bio glavni princ Turki Al-Faisal Bin Abdul Aziz koji je 1991. godine organizirao obuku Al Qaide u Sayyafovim logorima. Treći je bio pakistanski zračni maršal Mushaf Ali Mir. Sva trojica su ubrzo umrla ("srčani udar" u 43. godini, automobilska nesreća i nesreća aviona u čistom vremenu).
Što možemo naučiti iz svega ovoga? Vjerojatno nije nova liberalna uobraženost da je sve što nam CIA govori o Rusiji evanđeoska istina koja proizlazi iz super ozbiljnog profesionalizma i o kojoj traženje dokaza predstavlja izdajničko djelo.
Sada nekoliko zafrkancija s ovom knjigom. Autori tvrde da su priznanja američkih vojnika za zločine u ratu protiv Sjeverne Koreje bila sva ili uglavnom lažna priznanja. Trebali bi čitati istraživanje o tom ratu koji je paralelan njihovom lijepom radu na novijim. Tvrde da je džihad protiv Sovjeta u Afganistanu bio najbolji primjer obrambenog džihada koji postoji, unatoč i bez spominjanja Brzezinskog ispovijest da su SAD pokrenule rat. Tvrde da se Saudijska Arabija bojala iračke invazije 1990. godine, što je potaknulo SAD da "ponudi" slanje trupa. Ovo na pogrešan način izostavlja činjenicu da su SAD generira taj strah kroz agresivnu upotrebu lažnih satelitskih snimaka koji lažno upućuju na prisutnost iračkih trupa koja nije postojala. Autori također navode da su napadi 9. rujna bili protest američke potpore Izraelu. Oni ne navode izvor za tu izjavu, ali ako je vjerovati bin Ladenovim izjavama, motivacija je uključivala to, zajedno s brojnim drugim akcijama SAD-a štetnim za muslimansko stanovništvo, uključujući prisutnost američkih trupa u Saudijskoj Arabiji tako velikodušno pružene 11. godine.
