od Alison Broinowski, Arena, Srpanj 7, 2022
Rat u Ukrajini nije postigao ništa i nije dobar ni za koga. Oni koji su odgovorni za invaziju su ruski i američki čelnici koji su je dopustili: predsjednik Putin koji je naredio 'specijalnu vojnu operaciju' u veljači te predsjednik Biden i njegovi prethodnici koji su je zapravo potaknuli. Od 2014. Ukrajina je teren na kojem se Sjedinjene Države natječu za prevlast s Rusijom. Sovjetski i američki pobjednici u Drugom svjetskom ratu, tada saveznici, ali neprijatelji od 1947., oboje žele da njihove nacije budu 'ponovno velike'. Stavljajući se iznad međunarodnog prava, američki i ruski čelnici su od Ukrajinaca napravili mrave, koje gaze kao što se slonovi bore.
Rat do posljednjeg Ukrajinca?
Ruska specijalna vojna operacija, pokrenuta 24. veljače 2022., ubrzo se pretvorila u invaziju, s velikim troškovima za obje strane. Umjesto da traje tri-četiri dana i bude ograničen na Donbas, postao je razvučeni rat negdje drugdje. Ali moglo se izbjeći. U Minskim sporazumima 2014. i 2015. predloženi su kompromisi za okončanje sukoba u Donbasu, a na mirovnim pregovorima u Istanbulu krajem ožujka 2022. Rusija je pristala povući svoje snage iz Kijeva i drugih gradova. U ovom prijedlogu Ukrajina bi bila neutralna, nenuklearna i neovisna, s međunarodnim jamstvima tog statusa. Ne bi bilo strane vojne prisutnosti u Ukrajini, a ukrajinski ustav bi bio izmijenjen kako bi se omogućila autonomija Donjecku i Lugansku. Krim bi bio trajno neovisan od Ukrajine. Slobodna da se pridruži EU, Ukrajina bi se obvezala da nikada neće ući u NATO.
Ali kraj rata nije ono što je predsjednik Biden želio: Sjedinjene Države i njihovi NATO saveznici, rekao je, nastavit će podržavati Ukrajinu'ne samo sljedeći mjesec, sljedeći mjesec, nego do kraja ove godine'. I sljedeće godine također, čini se, ako je to ono što promjena režima u Rusiji zahtijeva. Biden nije želio širi rat, već duži, koji će trajati dok Putin ne bude svrgnut. U ožujak 2022 rekao je na summitu NATO-a, EU-a i država G7 da se očeliče 'za dugu borbu koja je pred nama'.[1]
'To je proxy rat s Rusijom, rekli mi to ili ne', Leon Panetta priznao u ožujku 2022. Obamin direktor CIA-e i kasnije ministar obrane apelirao je na davanje veće vojne potpore SAD-a Ukrajini za ispunjavanje američkih naloga. Dodao je: 'Diplomacija ne ide nikamo ako mi nemamo utjecaj, osim ako Ukrajinci nemaju utjecaj, a način na koji možete doći do utjecaja je tako da, iskreno, uđete i ubijete Ruse. To je ono što Ukrajinci — a ne Amerikanci — 'moraju učiniti'.
Strašnu patnju nanesenu ljudima u mnogim dijelovima Ukrajine Biden i predsjednik Zelensky nazvali su genocidom. Bez obzira je li ovaj izraz točan ili ne, invazija je ratni zločin, kao i vojna agresija.[2] Ali ako je rat posredstvom posrednika u tijeku, krivnju treba pažljivo procijeniti - ulozi su visoki. Američka koalicija bila je kriva za oba zločina tijekom rata u Iraku. U skladu s tim ranijim agresorskim ratom, unatoč trenutnim istragama Međunarodnog kaznenog suda, bilo kakav kazneni progon čelnika Sjedinjenih Država, Rusije ili Ukrajine vjerojatno neće uspjeti, budući da nitko nije ratificirao Rimski statut i stoga nitko od njih ne priznaje sudsku odgovornost nadležnost.[3]
Novi način ratovanja
S jedne strane, rat se čini konvencionalnim: Rusi i Ukrajinci kopaju rovove i bore se oružjem, bombama, projektilima i tenkovima. Čitamo o ukrajinskim vojnicima koji koriste bespilotne letjelice i četverocikle iz hobija i ruske generale snajperskim puškama. S druge strane, Sjedinjene Države i njihovi saveznici opskrbljuju Ukrajinu visokotehnološkim oružjem, obavještajnim podacima i kapacitetom za kibernetičke operacije. Rusija se suočava s američkim klijentima u Ukrajini, ali za sada se protiv njih bori s jednom rukom iza leđa — onom koja bi mogla pokrenuti nuklearno uništenje.
Kemijsko i biološko oružje također je u kombinaciji. Ali koja bi ih strana mogla koristiti? Najmanje od 2005. Sjedinjene Države i Ukrajina su bile surađujući u istraživanju kemijskog oružja, s nekim poslovne interese sada potvrđeno da je uključen povezan s Hunterom Bidenom. Čak i prije ruske invazije, predsjednik Biden je upozorio da se Moskva možda sprema upotrijebiti kemijsko oružje u Ukrajini. Jedan naslov NBC Newsa iskreno je priznao: 'SAD koristi podatke za vođenje rata s Rusijom, čak i kada podaci nisu čvrsti'.[4] Sredinom ožujka Victoria Nuland, američka državna podtajnica za politička pitanja i aktivna zagovornica puča na Maidanu 2014. protiv Azarove vlade koju podržava Rusija, zabilježio je to 'Ukrajina ima objekte za biološka istraživanja' i izrazio zabrinutost SAD-a da bi 'istraživački materijal' mogao pasti u ruske ruke. Koji su to materijali, nije rekla.
I Rusija i Kina žalile su se Sjedinjenim Državama 2021. na laboratorije za kemijsko i biološko ratovanje koje financira SAD u državama koje graniče s Rusijom. Najmanje od 2015., kada je Obama zabranio takva istraživanja, Sjedinjene su Države postavile pogone za biološko oružje u bivšim sovjetskim državama u blizini ruske i kineske granice, uključujući Gruziju, gdje je curenje 2018. navodno uzrokovalo sedamdeset smrtnih slučajeva. Ipak, ako se u Ukrajini upotrijebi kemijsko oružje, okrivljena će biti Rusija. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rano upozoreni da bi ruska uporaba kemijskog ili biološkog oružja 'iz temelja promijenila prirodu sukoba'. Početkom travnja, Zelensky je rekao da se boji da će Rusija upotrijebiti kemijsko oružje, dok je Reuters citirao 'nepotvrđena izvješća' u ukrajinskim medijima o kemijskim agensima koji su iz drona izbačeni u Mariupolj — njihov izvor je ukrajinske ekstremističke brigade Azov. Očito je postojao medijski program učvršćivanja mišljenja prije činjenice.
Informacijski rat
Vidjeli smo i čuli samo djelić onoga što se događa u borbi za Ukrajinu. Sada je iPhone kamera i sredstvo i oružje, kao i digitalna manipulacija slikama. 'Deepfakes' mogu učiniti da osoba na ekranu izgleda kao da govori ono što nije. Nakon što je Zelenski bio vidio kako očito naređuje predaju, prijevara je brzo razotkrivena. Ali jesu li Rusi to učinili kako bi pozvali na predaju ili su Ukrajinci to iskoristili kako bi razotkrili rusku taktiku? Tko zna što je istina?
U ovom novom ratu, vlade se bore za kontrolu narativa. Rusija zatvara Instagram; Kina zabranjuje Google. Bivši australski ministar komunikacija Paul Fletcher poručio je platformama društvenih medija da blokiraju sav sadržaj ruskih državnih medija. Sjedinjene Države gase RA, moskovski servis vijesti na engleskom jeziku, a Twitter (prije Muska) poslušno ukida račune neovisnih novinara. YouTube briše videozapise koji osporavaju tvrdnje o ruskim ratnim zločinima u Buchi koje je prikazao Maxar. Ali imajte na umu da je YouTube u vlasništvu Googlea, a Pentagonov izvođač koji surađuje s američkim obavještajnim agencijama, a Maxar posjeduje Google Earth, čiji slike iz Ukrajine su dvojbene. RA, TASS i Al-Jazeera izvještavaju o operacijama brigada Azov, dok CNN i BBC ukazuju na čečenske ročnike i Wagnerovu skupinu ruskih plaćenika koji su aktivni u Ukrajini. Malo je ispravaka nepouzdanih izvješća. Naslov u Korištenje električnih romobila ističe Sydney Morning Herald 13. travnja 2022. pročitajte: 'Tvrdnje ruskih 'lažnih vijesti' su lažne, kažu australski stručnjaci za ratne zločine'.
Dana 24. ožujka 2022. 141 izaslanstvo u Općoj skupštini UN-a glasalo je za rezoluciju kojom se Rusija smatra odgovornom za humanitarnu krizu i poziva na prekid vatre. Gotovo sve članice G20 glasovale su za, odražavajući medijske komentare i javno mnijenje u svojim zemljama. Pet izaslanstava glasalo je protiv, a trideset osam je bilo suzdržano, uključujući Kinu, Indiju, Indoneziju i sve ostale zemlje ASEAN-a osim Singapura. Nijedna većinski muslimanska zemlja nije podržala rezoluciju; niti Izrael, gdje je neizbrisivo sjećanje na pokolj gotovo 34,000 Židova u Babi Yar u blizini Kijeva u rujnu 1941. koji je počinila njemačka vojska. Podijelivši patnje Rusije u Drugom svjetskom ratu, Izrael je odbio supokroviteljstvo američke rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a 25. veljače 2022., koja je propala.
Još od invazije na Irak 2003. svjetsko mišljenje nije bilo toliko polarizirano. Još od Hladnog rata toliko nacija nije bilo toliko antiruski raspoloženo. Krajem ožujka fokus je bio na Buchi, sjeverno od Kijeva, gdje su zastrašujući izvještaji o masakriranim civilima sugerirali da su Rusi bili, ako ne genocidni, barem barbari. Protupriče su se brzo pojavile na društvenim mrežama, a neke su se brzo zatvorile. Dogodili su se i drugi šokantni događaji, ali kako možemo biti sigurni da neki nisu bili namješteni? Opetovano pregledavane slike netaknutih plišanih igračaka koje uredno leže na vrhu opustošenja izgledale su sumnjivo onima koji su upoznati s operacijama Bijelih kaciga koje financira Europska unija u Siriji. U Mariupolju je bombardirano dramsko kazalište ispod kojeg su se sklonili civili, a uništeno je rodilište. Projektili su navodno ispaljeni na željezničku stanicu u Kramatorsku odakle su gomile ljudi pokušavale pobjeći. Iako su zapadni mainstream mediji nekritički prihvatili ukrajinska izvješća u kojima se za sve te napade okrivljuje Rusija, neki nezavisni novinari izazvali su ozbiljne sumnje. Neki su tvrdili bombaški napad na kazalište bio je ukrajinski lažni događaj i da je bolnicu evakuirala i zauzela brigada Azov prije nego što ju je Rusija napala, te da su dva projektila u Kramatorsku bili ukrajinski, ispaljeni s teritorija Ukrajine.
Za Moskvu se informacijski rat čini izgubljenim. Televizijska pokrivenost na razini zasićenosti i medijski komentari osvojili su ona ista zapadnjačka srca i umove koji su bili skeptični prema ili protiv američkih intervencija tijekom ratova u Vijetnamu i Iraku. Opet, trebali bismo biti oprezni. Ne zaboravite da Sjedinjene Države same sebi čestitaju na vođenju visokoprofesionalne operacije upravljanja porukama, proizvodeći "sofisticirana propaganda usmjerena na izazivanje javne i službene podrške'. Američka nacionalna zaklada za demokraciju financira istaknuti engleski jezik Kijev Independent, čija proukrajinska izvješća – neka potječu iz brigade Azov – zauzvrat nekritički emitiraju mediji kao što su CNN, Fox News i SBS. Međunarodni napor bez presedana predvode britanska 'virtualna agencija za odnose s javnošću', PR-Network, i 'obavještajna agencija za ljude', Bellingcat koji financiraju UK i SAD. Zemlje koje su surađivale bile su uspješne, rekao je direktor CIA-e William Burns iskreno svjedočio 3. ožujka, 'pokazujući cijelom svijetu da se radi o smišljenoj i ničim izazvanoj agresiji'.
Ali koji je cilj SAD-a? Ratna propaganda uvijek demonizira neprijatelja, ali američka propaganda koja demonizira Putina zvuči jezivo poznato iz prethodnih ratova za promjenu režima koje su vodili SAD. Biden je Putina nazvao 'koljačem' koji 'ne može ostati na vlasti', iako su državni tajnik Blinken i NATO-ov Olaf Scholz žurno demantirali da Sjedinjene Države i NATO traže promjenu režima u Rusiji. Govoreći neslužbeno američkim vojnicima u Poljskoj 25. ožujka, Biden se ponovno omanuo, rekavši 'kad si tamo [u Ukrajini]', dok je bivši savjetnik demokrata Leon Panetta je pozvao, 'Moramo nastaviti ratne napore. Ovo je igra moći. Putin razumije moć; on se baš ne razumije u diplomaciju...'.
Zapadni mediji nastavljaju ovu osudu Rusije i Putina, kojeg su demonizirali više od desetljeća. Onima koji su se tek nedavno bunili protiv 'ukidanja kulture' i 'lažnih činjenica' novi saveznički patriotizam može se činiti olakšanjem. Podržava napaćene Ukrajince, okrivljuje Rusiju i opravdava Sjedinjene Države i NATO bilo kakvu odgovornost.
Opomene su bile zabilježene
Ukrajina je postala sovjetska republika 1922. i, zajedno s ostatkom Sovjetskog Saveza, pretrpjela je Holodomor, veliku glad izazvanu prisilnom kolektivizacijom poljoprivrede u kojoj su umrli milijuni Ukrajinaca, od 1932. do 1933. Ukrajina je ostala u Sovjetskom Savezu dok se potonji nije raspao 1991., kada je postao nezavisan i neutralan. Bilo je predvidljivo da će američki trijumfalizam i sovjetsko poniženje na kraju proizvesti sukob između dvojice vođa poput Bidena i Putina.
Godine 1991. Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo ponovile su ono što su američki dužnosnici rekli predsjedniku Gorbačovu 1990.: da se NATO neće proširiti 'ni za jedan inč' na istok. Ali jest, uzevši u obzir baltičke države i Poljsku — ukupno četrnaest zemalja. Obuzdavanje i diplomacija kratko su djelovali 1994., kada je Budimpeštanski memorandum zabranio Ruskoj Federaciji, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu da prijete ili koriste vojnu silu ili gospodarsku prisilu protiv Ukrajine, Bjelorusije ili Kazahstana 'osim u samoobrani ili na drugi način u skladu s the Povelja Ujedinjenih naroda'. Kao rezultat drugih sporazuma, između 1993. i 1996. tri bivše sovjetske republike odrekle su se svog nuklearnog oružja, nešto što bi Ukrajina sada mogla požaliti, a Bjelorusija odustati.
Godine 1996. Sjedinjene Države objavile su svoju odlučnost da prošire NATO, a Ukrajini i Gruziji je ponuđena prilika da traže članstvo. Od 2003. do 05., antiruske 'obojene revolucije' dogodile su se u Gruziji, Kirgistanu i Ukrajini, pri čemu se potonja smatrala najveća nagrada u novom Hladnom ratu. Putin je više puta prosvjedovao protiv širenja NATO-a i protivio se članstvu Ukrajine, što je mogućnost koju su zapadne zemlje održavale na životu. Godine 2007. pedesetak istaknutih stručnjaka za vanjsku politiku pisalo je predsjedniku Billu Clintonu protiveći se širenju NATO-a, nazivajući ga'politička pogreška povijesnih razmjera'. Među njima je bio George Kennan, američki diplomat i stručnjak za Rusiju, koji je to osudio kao 'najkobnija pogreška američke politike u cijeloj posthladnoratovskoj eri'. Unatoč tome, u travnju 2008. NATO je, po nalogu predsjednika Georgea W. Busha, pozvao Ukrajinu i Gruziju da mu se pridruže. Svjestan da bi uvlačenje Ukrajine u orbitu Zapada moglo naštetiti Putinu u zemlji i inozemstvu, ukrajinski proruski predsjednik Viktor Janukovič odbio potpisati Sporazum o pridruživanju s EU.
Upozorenja su se nastavila. Henry Kissinger je 2014. ustvrdio da bi Ukrajinu članstvom u NATO-u učinilo pozornicom za sukob Istoka i Zapada. Anthony Blinken, tada u Obaminom State Departmentu, savjetovao publiku u Berlinu protiv SAD-a koji se suprotstavlja Rusiji u Ukrajini. 'Ako igrate na vojnom terenu u Ukrajini, igrate na snagu Rusije, jer Rusija je odmah do vrata', rekao je. 'Sve što smo učinili kao zemlje u smislu vojne potpore Ukrajini vjerojatno će biti jednako, a potom udvostručeno, utrostručeno i učetverostručeno od strane Rusije.'
Ali u veljači 2014. Sjedinjene Države podržao puč na Majdanu koji je svrgnuo Janukoviča. The nova vlada Ukrajine zabranio je ruski jezik i aktivno štovao naciste iz prošlosti i sadašnjosti, usprkos Babijem Jaru i masakru u Odesi 1941. u kojem je ubijeno 30,000 2014 ljudi, uglavnom Židova. Pobunjenici u Donjecku i Lugansku, koje podržava Rusija, napadnuti su u proljeće XNUMX. u 'antiterorističkoj' operaciji vlade u Kijevu, uz potporu američkih vojnih instruktora i američkog oružja. Plebiscit, ili 'statusni referendum', bio je održana na Krimu, a kao odgovor na 97 posto potpore od odaziva od 84 posto stanovništva, Rusija je ponovno anektirala strateški poluotok.
Napori Organizacije za europsku sigurnost i suradnju da uguši sukob proizveli su dva sporazuma iz Minska iz 2014. i 2015. Iako su obećali samoupravu regiji Donbas, borbe su se tamo nastavile. Zelenski je bio neprijateljski raspoložen prema oporbi vezanoj za Rusiju i prema mirovnog sporazuma za čije je provođenje izabran. U završnoj rundi pregovora u Minsku, koji su završeni samo dva tjedna prije ruske invazije u veljači, 'ključna prepreka', Washington Post izvijestio, 'bio protivljenje Kijeva pregovorima s proruskim separatistima'. Kako su pregovori zapeli, pošta priznao, 'nije jasno koliki pritisak Sjedinjene Države vrše na Ukrajinu da postigne kompromis s Rusijom'.
Predsjednik Obama suzdržavao se od naoružavanja Ukrajine protiv Rusije, a Trump, njegov nasljednik, navodni rusofil, koji je tako učinio. U ožujku 2021. Zelenski je naredio ponovno zauzimanje Krima i poslao trupe na granicu, koristeći bespilotne letjelice kršeći sporazume iz Minska. U kolovozu su Washington i Kijev potpisali a Američko-ukrajinski strateški obrambeni okvir, obećavajući američku potporu Ukrajini za 'očuvanje teritorijalnog integriteta zemlje, napredak prema interoperabilnosti NATO-a i promicanje regionalne sigurnosti'. Bliže partnerstvo između njihovih obrambenih obavještajnih zajednica ponuđeno je 'kao podrška vojnom planiranju i obrambenim operacijama'. Dva mjeseca kasnije, američko-ukrajinski Povelja o strateškom partnerstvu proglasio je američku potporu 'ukrajinskim aspiracijama da se pridruži NATO-u' i vlastitom statusu 'NATO-ovog partnera s poboljšanim mogućnostima', osiguravajući Ukrajini povećane isporuke NATO-a oružja i nudeći integraciju.[5]
Sjedinjene Države žele NATO saveznike kao tampon države protiv Rusije, ali 'partnerstvo' ne može obraniti Ukrajinu. Jednako tako, Rusija želi tampon države između sebe i NATO-a. Uzvraćajući na sporazume SAD-a i Ukrajine, Putin je u prosincu 2021. izjavio da Rusija i Ukrajina više nisu 'jedan narod'. Biden je 17. veljače 2022. predvidio da će Rusija napasti Ukrajinu u sljedećih nekoliko dana. Ukrajinsko granatiranje Donbasa se pojačalo. Četiri dana kasnije Putin je proglasio neovisnost Donbasa, za što je Rusija bila do tada zagovarani autonomni status ili status samoodređenja. Dva dana kasnije počeo je 'Veliki domovinski rat'.
Hoće li Ukrajina biti spašena?
S obje ruke vezane na leđima, Sjedinjene Države i njihovi NATO saveznici mogu ponuditi samo oružje i sankcije. Ali zabrana uvoza iz Rusije, zatvaranje ruskog pristupa ulaganjima u inozemstvu i zatvaranje ruskog pristupa SWIFT bankovnom mjenjačkom sustavu neće spasiti Ukrajinu: prvog dana nakon invazije Biden je čak priznao da 'Sankcije nikad ne odvraćaju', a glasnogovornik Borisa Johnsona iskreno je izjavio da sankcije 'trebaju srušiti Putinov režim'. Ali sankcije nisu proizvele željeni rezultat Amerike na Kubi, u Sjevernoj Koreji, Kini, Iranu, Siriji, Venezueli ili bilo gdje drugdje. Umjesto da bude iskrvarena u pokornost, Rusija će dobiti rat, jer Putin mora. Ali pridruži li joj se NATO, sve oklade padaju u vodu.
Moskva će vjerojatno steći stalnu kontrolu nad Mariupoljom, Donjeckom i Luganskom i dobiti kopneni most prema Krimu i teritoriju istočno od rijeke Dnjepar gdje se nalazi veliki dio ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta i energetskih resursa. Odeski zaljev i Azovsko more imaju rezerve nafte i plina koji bi se mogli i dalje izvoziti u Europu kojoj su potrebni. Nastavit će se izvoz pšenice u Kinu. Ostatak Ukrajine, kojoj je uskraćeno članstvo u NATO-u, mogao bi postati ekonomska košarica. Zemlje koje trebaju ruski izvoz izbjegavaju američke dolare i trguju u rubljama. Ruski javni dug je 18 posto, mnogo niži od duga Sjedinjenih Država, Australije i mnogih drugih zemalja. Unatoč sankcijama, samo će potpuni energetski embargo ozbiljno utjecati na Rusiju, a to se vjerojatno neće dogoditi.
Australci apsorbiraju samo račune glavnih medija. Većina je zgrožena patnjom nanesenoj Ukrajincima, i 81 posto želi da Australija podrži Ukrajinu humanitarnom pomoći, vojnom opremom i sankcijama. Studijska publika ABC-a Q + A program 3. ožujka uglavnom je prihvatio izbacivanje mladića od strane voditelja Stana Granta koji je pitao o kršenju sporazuma iz Minska. Ali oni koji se poistovjećuju s Ukrajinom - jednokratnim američkim saveznikom - trebali bi razmotriti njezinu sličnost s Australijom.
Predsjednik Zelensky upozorio je 31. ožujka australski parlament na prijetnje s kojima se Australija suočava, implicitno iz Kine. Njegova je poruka bila da se ne možemo osloniti na Sjedinjene Države da pošalju trupe ili zrakoplove za obranu Australije ništa više nego što to može Ukrajina. Čini se da razumije da je Ukrajina kolateralna šteta u dugoročnoj strategiji Britanije i Sjedinjenih Država, koje namjeravaju promijeniti režim. On zna da je temeljna svrha NATO-a bila suprotstaviti se Sovjetskom Savezu. Uzastopne australske vlade neuspješno su tražile pisanu potvrdu—koju ANZUS ne daje—da će Sjedinjene Države braniti Australiju. Ali poruka je jasna. Vaša je zemlja na vama da je branite, kažu Sjedinjene Države. Načelnik stožera američke vojske nedavno je ukazao na lekcije iz Ukrajine za američke saveznike, pitajući: 'Jesu li spremni umrijeti za svoju zemlju?' Spomenuo je Tajvan, ali mogao je govoriti o Australiji. Umjesto da obrati pozornost, tadašnji premijer Scott Morrison oponašao je razgovore prošlih američkih predsjednika o carstvu zla i osovini zla, s retorikom o 'crvenoj liniji' i 'luku autokracije'.
Ono što se dogodi u Ukrajini pokazat će Australiji koliko su naši američki saveznici pouzdani. Trebalo bi naše ministre koji očekuju rat s Kinom natjerati na razmišljanje tko će nas braniti, a tko će u njemu pobijediti.
[1] Washington je odlučan, The Asia Times zaključio je, 'uništiti Putinov režim, ako je potrebno produžiti ukrajinski rat dovoljno dugo da se Rusija iskrvari'.
[2] Zločin agresije ili zločin protiv mira je planiranje, iniciranje ili izvršenje velikog i ozbiljnog čina agresije korištenjem državne vojne sile. Ovaj zločin prema ICC-u stupio je na snagu 2017. (Ben Saul, 'Pogubljenja, mučenja: Australija mora pogurati da Rusiju pozove na odgovornost', Sydney Morning Herald, 7 travanj 2022.
[3] Don Rothwell, 'Pozivanje Putina na odgovornost za ratne zločine', Australac, 6 travanj 2022.
[4] Ken Dilanian, Courtney Kube, Carol E. Lee i Dan De Luce, 6. travnja 2022.; Caitlin Johnstone, 10. travnja 2022.
[5] Aaron Pariti, 'Pozivajući na promjenu režima u Rusiji, Biden razotkriva američke ciljeve u Ukrajini', 29. ožujka 2022. SAD je pristao osigurati rakete srednjeg dometa, dajući Ukrajina ima kapacitet da pogodi ruske aerodrome.
