Pokreće se međunarodni projekt neutralnosti

Pokrenuta od strane Veterans Global Peace Network (VGPN www.vgpn.org), 1. veljače 2022

Od kraja Hladnog rata, SAD i njihov NATO i drugi saveznici, grubo kršeći međunarodne zakone i Povelju UN-a, vode agresivne ratove u svrhu otimanja vrijednih resursa. Svi agresijski ratovi bili su nezakoniti prema međunarodnim zakonima, uključujući Kellogg-Briand-pakt, 27. kolovoza 1928., koji je bio multilateralni sporazum kojim se pokušava eliminirati rat kao instrument nacionalne politike.

Povelja UN-a odlučila se za pragmatičniji sustav 'kolektivne sigurnosti', pomalo poput Tri mušketira – jedan za sve i svi za jednog. Tri mušketira postala su pet stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a, ponekad poznatih kao pet policajaca, koji su imali zadatak održavati ili provoditi međunarodni mir. SAD su bile najmoćnija zemlja na svijetu na kraju Drugog svjetskog rata. Koristile su atomsko oružje nepotrebno uglavnom protiv japanskih civila kako bi demonstrirali svoju moć ostatku svijeta. Po svim standardima ovo je bio težak ratni zločin. SSSR je detonirao svoju prvu atomsku bombu 2. demonstrirajući stvarnost bipolarnog međunarodnog sustava moći.

U ovom 21^st Stoljeće korištenje, prijetnja upotrebom ili čak posjedovanje nuklearnog oružja treba smatrati oblikom globalnog terorizma. Godine 1950. SAD su iskoristile privremenu odsutnost SSSR-a u Vijeću sigurnosti UN-a (UNSC) da proguraju rezoluciju 82 SBUN-a koja je imala učinak na objavu rata UN-a Sjevernoj Koreji, a taj se rat vodio pod zastavom UN-a. To je ubrzalo Hladni rat, kao i kvarilo ulogu UN-a, a posebno ulogu Vijeća sigurnosti UN-a, od koje se nikada nije oporavila. Vladavina i zloporaba sile zamijenili su vladavinu međunarodnog prava.

Ova se situacija mogla i trebala riješiti mirnim putem nakon završetka Hladnog rata 1989., ali čelnici SAD-a su doživjeli da je SAD ponovno unipolarna najmoćnija zemlja na svijetu i nastojali su to u potpunosti iskoristiti. Umjesto povlačenja sada suvišnog NATO-a, budući da je Varšavski pakt bio umirovljen, NATO predvođen SAD-om ignorirao je obećanja dana ruskom čelniku Gorbačovu da neće širiti NATO na zemlje bivšeg Varšavskog pakta.

Problem je sada što SAD, uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, imaju većinu od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (UNSC) koje imaju pravo veta na sve odluke SBUN-a. Budući da Kina i Rusija također mogu staviti veto na bilo koju odluku SBUN-a, to znači da je SBUN gotovo trajno u mrtvoj točki kada su potrebne važne međunarodne mirovne odluke. To također omogućuje ovih pet stalnih članova SBUN-a (P5) da djeluju nekažnjeno i kršeći Povelju UN-a koju bi trebali poštivati, jer SB UN u zastoju ne može poduzeti nikakve kaznene mjere protiv njih. Od kraja Hladnog rata glavni počinitelji takvih zloporaba međunarodnog prava bile su tri članice NATO-a P5, SAD, UK i Francuska, u dogovoru s drugim članicama NATO-a i drugim NATO saveznicima.

To je dovelo do niza katastrofalnih ilegalnih ratova uključujući rat protiv Srbije 1999., Afganistan 2001. do 2021., Irak 2003. do 2011. (?), Libiju 2011. Uzeli su vladavinu međunarodnog prava u svoje ruke i postali najveća prijetnja međunarodnom miru. Umjesto da osigura istinsku sigurnost za Zapadnu Europu za što je i uspostavljen, NATO je postao reket međunarodne zaštite. Nürnberška načela zabranjivala su agresivne ratove, a Ženevske konvencije o ratu nastojale su regulirati kako se ratovi vode, kao da su ratovi samo neka vrsta igre. Riječima Carla von Clausewitza: “Rat je nastavak politike drugim sredstvima”. Takvi pogledi na rat moraju se odbaciti, a ogromne količine sredstava utrošenih na rat i pripreme za ratove moraju se prenijeti na istinsko stvaranje i održavanje mira.

U teoriji, samo Vijeće sigurnosti UN-a može odobriti vojne akcije protiv država članica Ujedinjenih naroda i to samo u svrhu održavanja istinskog međunarodnog mira. Isprike za izvlačenje koje mnoge zemlje koriste uključuju tvrdnje da su njihovi agresivni ratovi nužni za samoobranu njihovih zemalja ili za zaštitu njihovih nacionalnih interesa, ili lažne humanitarne intervencije.

Agresivne vojske ne bi trebale postojati u ovim opasnim vremenima za čovječanstvo u kojima nasilni militarizam nanosi neizmjernu štetu samom čovječanstvu i životnom okruženju čovječanstva. Istinske obrambene snage potrebne su kako bi se spriječile ratne gospodare, međunarodne kriminalce, diktatore i teroriste, uključujući teroriste na državnoj razini kao što je NATO, da počine velika kršenja ljudskih prava i uništavanje našeg planeta Zemlje. U prošlosti su snage Varšavskog pakta bile angažirane u neopravdanim agresivnim akcijama u istočnoj Europi, a europske imperijalne i kolonijalne sile počinile su višestruke zločine protiv čovječnosti u svojim bivšim kolonijama. Povelja Ujedinjenih naroda trebala je biti temelj za znatno poboljšani sustav međunarodne jurisprudencije koji bi stao na kraj ovim zločinima protiv čovječnosti. Zamjenu vladavine prava vladavinom grube sile od strane SAD-a i NATO-a, gotovo će neizbježno kopirati one zemlje koje smatraju da su njihov suverenitet i sigurnost ugroženi ambicijama NATO-a da postane globalni izvršitelj.

Koncept međunarodnog prava neutralnosti uveden je 1800-ih kako bi zaštitio manje države od takve agresije, a Haška konvencija V o neutralnosti iz 1907. postala je i još uvijek ostaje definitivni dio međunarodnog prava o neutralnosti. U međuvremenu je Haška konvencija o neutralnosti priznata kao međunarodno običajno pravo, što znači da su sve države dužne poštivati ​​njezine odredbe čak i ako ovu konvenciju nisu potpisale ili ratificirale.

Stručnjaci za međunarodno pravo kao što su L. Oppenheim i H. Lauterbach također su tvrdili da se svaka država koja nije zaraćena ni u jednom konkretnom ratu, smatra neutralnom u tom konkretnom ratu, te je stoga obvezna primjenjivati ​​načela i prakse neutralnosti tijekom tog rata. Dok je neutralnim državama zabranjeno sudjelovanje u vojnim savezima, ne postoji zabrana sudjelovanja u ekonomskim ili političkim savezima. Međutim, neopravdanu primjenu ekonomskih sankcija kao oblika neprijateljskog kolektivnog kažnjavanja treba smatrati agresijom zbog razornih učinaka koje takve sankcije mogu imati na civile, posebice djecu. Međunarodni zakoni o neutralnosti primjenjuju se samo na vojna pitanja i sudjelovanje u ratovima, osim na stvarnu samoobranu.

Postoje mnoge varijacije u praksi i primjeni neutralnosti u Europi i drugdje. Ove varijacije pokrivaju spektar od teško naoružane neutralnosti do nenaoružane neutralnosti. Neke zemlje poput Kostarike uopće nemaju vojsku. CIA-ina knjiga činjenica navodi 36 zemalja ili teritorija koje nemaju vojne snage, ali samo mali broj njih bi se kvalificirao kao potpuno neovisne države. Zemlje poput Kostarike oslanjaju se na vladavinu međunarodnog prava kako bi zaštitile svoju zemlju od napada, na sličan način na koji se građani raznih zemalja oslanjaju na vladavinu nacionalnih zakona kako bi se zaštitili. Potrebne su samo policijske snage za zaštitu građana unutar država, potreban je međunarodni policijski sustav za zaštitu manjih zemalja od većih agresivnih zemalja. U tu svrhu potrebne su prave obrambene snage.

S izumom i širenjem nuklearnog oružja i drugog oružja za masovno uništenje, nijedna zemlja, uključujući SAD, Rusiju i Kinu, više ne može biti sigurna da može zaštititi svoje zemlje i svoje građane od preplavljenja. To je dovelo do onoga što je uistinu luda teorija međunarodne sigurnosti koja se zove Mutually Assured Destruction, prikladno skraćeno MAD. je započeo nuklearni rat protiv Japana 6^th Kolovoz 1945.

Švicarska se smatra najneutralnijom zemljom na svijetu, toliko da se nije ni pridružila Ujedinjenim narodima sve do 2. rujna 2002. Neke druge zemlje poput Austrije i Finske imaju neutralnost sadržanu u svojim ustavima, ali u oba U slučajevima, neutralnost im je nametnuta nakon završetka 2. svjetskog rata, tako da obojica sada možda idu prema ukidanju svog neutralnog statusa. Švedska, Irska, Cipar i Malta su neutralni po pitanju vladine politike iu takvim slučajevima to se može promijeniti odlukom vlade. Ustavna neutralnost je bolja opcija jer je to odluka koju donose građani te zemlje, a ne njezini političari, a bilo kakve odluke o napuštanju neutralnosti i ratu mogu se donijeti samo referendumom, s iznimkom prave samoobrane .

Irska vlada ozbiljno je prekršila međunarodne zakone o neutralnosti dopuštajući američkoj vojsci da koristi zračnu luku Shannon kao isturenu zračnu bazu za vođenje svojih agresivnih ratova na Bliskom istoku. Neutralnost Cipra je ugrožena činjenicom da Britanija još uvijek zauzima dvije velike takozvane suverene baze na Cipru koje je Britanija uvelike koristila za vođenje svojih agresivnih ratova na Bliskom istoku. Kostarika je iznimka kao jedna od rijetkih istinski neutralnih država u Latinskoj Americi i to vrlo uspješna neutralna država. Kostarika mnogo svojih financijskih sredstava 'rasipa' na zdravstvo, obrazovanje, brigu o najugroženijim građanima, a to je u stanju jer nema vojsku i ne ratuje ni s kim.

Nakon završetka Hladnog rata, SAD i NATO obećali su Rusiji da se NATO neće širiti na istočnoeuropske zemlje i druge zemlje na granici s Rusijom. To bi značilo da bi se sve zemlje na ruskim granicama smatrale neutralnim zemljama, uključujući postojeću neutralnu Finsku, ali i baltičke države, Bjelorusiju, Ukrajinu, Rumunjsku, Bugarsku, Gruziju, itd. Ovaj sporazum brzo su prekinuli SAD i NATO , te potezi uključivanja Ukrajine i Gruzije kao članica NATO-a natjerali su rusku vladu da brani ono što je smatrala svojim nacionalnim strateškim interesima vraćanjem Krima i uzimanjem pokrajina Sjeverna Osetija i Abhazija pod rusku kontrolu.

Još uvijek postoji vrlo jak argument za neutralnost svih država u blizini granica s Rusijom, a to je hitno potrebno kako bi se spriječila eskalacija sukoba u Ukrajini. Povijest pokazuje da kada agresivne države razviju moćnije oružje, ono će se koristiti. Američki čelnici koji su koristili atomsko oružje 1945. nisu bili LUDI, oni su samo bili LOŠI. Agresorski ratovi su već protuzakoniti, ali se moraju pronaći načini za sprječavanje takve nezakonitosti.

U interesu čovječanstva, kao i u interesu svih živih bića na planeti Zemlji, sada postoji snažan argument da se koncept neutralnosti proširi na što je više moguće zemalja. Nedavno uspostavljena mirovna mreža pod nazivom Veterans Global Peace Network www.VGPN.org  pokreće kampanju za poticanje što većeg broja zemalja da unesu vojnu neutralnost u svoje ustave i nadamo se da će nam se u ovoj kampanji pridružiti i mnoge druge nacionalne i međunarodne mirovne skupine.

Neutralnost koju bismo željeli promovirati ne bi bila negativna neutralnost u kojoj države ignoriraju sukobe i patnje u drugim zemljama. U međusobno povezanom ranjivom svijetu u kojem sada živimo, rat u bilo kojem dijelu svijeta predstavlja opasnost za sve nas. Želimo promicati pozitivnu aktivnu neutralnost. Time mislimo da neutralne zemlje imaju puno pravo na obranu, ali nemaju pravo voditi rat protiv drugih država. Međutim, to mora biti istinska samoobrana i ne opravdava lažne preventivne udare na druge države ili lažne 'humanitarne intervencije'. To bi također obvezalo neutralne države da aktivno promiču i pomažu u održavanju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde samo je privremeni prekid vatre kao što su pokazali Prvi i Drugi svjetski rat.

Takva kampanja za međunarodnu pozitivnu neutralnost počet će poticanjem postojećih neutralnih država da zadrže i jačaju svoju neutralnost, a zatim kampanjom da druge države u Europi i drugdje postanu neutralne države. VGPN će aktivno surađivati ​​s drugim nacionalnim i međunarodnim mirovnim skupinama kako bi postigao ove ciljeve.

Postoje neke važne varijacije na koncept neutralnosti, a one uključuju onu negativne ili izolacionističke neutralnosti. Uvreda koja se ponekad baca na neutralne zemlje je citat pjesnika Dantea: 'Najtoplija mjesta u paklu rezervirana su za one koji u vrijeme velike moralne krize održavaju svoju neutralnost.'. To bismo trebali osporiti odgovorom da najtoplija mjesta u paklu trebaju biti rezervirana za one koji vode agresivne ratove.

Irska je primjer zemlje koja je prakticirala pozitivnu ili aktivnu neutralnost, posebice otkako je pristupila Ujedinjenim narodima 1955., ali i tijekom međuratnog razdoblja kada je aktivno podržavala Ligu naroda. Iako Irska ima vrlo male obrambene snage od oko 8,000 vojnika, ona je bila vrlo aktivna u doprinosu mirovnim operacijama UN-a od 1958. i izgubila je 88 vojnika koji su poginuli u tim UN-ovim misijama, što je visoka stopa žrtava za tako male obrambene snage .

U slučaju Irske pozitivna aktivna neutralnost također je značila aktivno promicanje procesa dekolonizacije i pružanje pomoći novim neovisnim državama i zemljama u razvoju uz praktičnu pomoć u područjima kao što su obrazovanje, zdravstvene usluge i gospodarski razvoj. Nažalost, osobito otkako je Irska pristupila Europskoj uniji, a posebno posljednjih desetljeća, Irska je bila uvučena u praksu većih država EU-a i bivših kolonijalnih sila u iskorištavanju zemalja u razvoju umjesto da im istinski pomaže. Irska je također ozbiljno narušila svoj ugled neutralnosti dopuštajući američkoj vojsci da koristi zračnu luku Shannon na zapadu Irske za vođenje svojih agresivnih ratova na Bliskom istoku. SAD i članice NATO-a EU koriste diplomatski i gospodarski pritisak kako bi natjerale neutralne zemlje u Europi da napuste svoju neutralnost i u tim naporima su uspješne. Važno je istaknuti da je smrtna kazna zabranjena u svim državama članicama EU i to je vrlo dobar razvoj. No, najmoćnije članice NATO-a, koje su i članice EU, u posljednja dva desetljeća nezakonito ubijaju ljude na Bliskom istoku.

Geografija također može igrati važnu ulogu u uspješnoj neutralnosti, a periferni otočni položaj Irske na krajnjem zapadnom rubu Europe olakšava održavanje njezine neutralnosti, u kombinaciji sa stvarnošću da za razliku od Bliskog istoka, Irska ima vrlo malo resursa nafte ili plina. To je u suprotnosti sa zemljama poput Belgije i Nizozemske kojima je u nekoliko navrata narušena neutralnost. Međutim, međunarodni zakoni moraju se unaprijediti i primjenjivati ​​kako bi se osiguralo poštovanje i potpora neutralnosti svih neutralnih zemalja. Geografski čimbenici također znače da će različite zemlje možda morati usvojiti oblik neutralnosti koji odgovara njezinim geografskim i drugim sigurnosnim čimbenicima.

Haška konvencija (V) o poštivanju prava i dužnosti neutralnih sila i osoba u slučaju rata na kopnu, potpisana 18. listopada 1907. može se pristupiti na ovoj poveznici.

Iako ima mnoga ograničenja, Haška konvencija o neutralnosti smatra se kamenom temeljcem za međunarodne zakone o neutralnosti. Istinska samoobrana dopuštena je prema međunarodnim zakonima o neutralnosti, ali su taj aspekt itekako zlorabili agresivne zemlje. Aktivna neutralnost izvediva je alternativa agresivnim ratovima. Od kraja hladnog rata NATO je postao najveća prijetnja međunarodnom miru. Ovaj međunarodni projekt neutralnosti mora biti dio šire kampanje kako bi NATO i drugi agresivni vojni savezi postali suvišni.

Reformacija ili transformacija Ujedinjenih naroda također je drugi prioritet, ali to je posao drugog dana.

Mirovne organizacije i pojedinci u svim regijama svijeta pozvani su da sudjeluju u ovoj kampanji bilo u suradnji s Veterans Global Peace Network ili zasebno te slobodno mogu usvojiti ili prilagoditi prijedloge iz ovog dokumenta.

Za više informacija obratite se Manuelu Pardu, Timu Pluti ili Edwardu Horganu na  vgpn@riseup.net.

Potpišite peticiju!