By Medea Benjamin, World BEYOND War, Studeni 4, 2022
Globalni klimatski sastanak pod nazivom COP27 (27. konferencija stranaka) održat će se u udaljenom egipatskom pustinjskom odmaralištu Sharm El-Sheik u Egiptu od 6. do 18. studenog. S obzirom na krajnje represivnu prirodu egipatske vlade, ovo okupljanje će se vjerojatno razlikovati od drugih, gdje su bili veliki, razulareni prosvjedi predvođeni grupama civilnog društva.
Dok se deseci tisuća delegata – od svjetskih vođa do klimatskih aktivista i novinara – spuštaju u Sharm el-Sheik iz cijelog svijeta, zamolili smo egipatskog novinara Sharifa Abdela Kouddousa da nam iznese svoja razmišljanja o stanju u Egiptu danas, uključujući situaciju političkih zatvorenika i kako očekuje da će egipatska vlada postupiti imajući u vidu oči svijeta.
MB: Za one koji ne znaju ili su zaboravili, možete li nam dati kratak pregled prirode sadašnje vlade u Egiptu danas?
Revolucija protiv Hosnija Mubaraka iz 2011., ustanak koji je bio dio onoga što se naziva Arapskim proljećem, bila je vrlo inspirativna i imala je odjeka diljem svijeta, od Occupy pokreta u Sjedinjenim Državama do Indignadosa u Španjolskoj. Ali tu je revoluciju 2013. na vrlo brutalan način ugušila vojska, koju je vodio general Abdel Fattah al Sisi—koji je kasnije postao predsjednik.
Trenutno Egiptom vlada vrlo uska i zatvorena klika vojnih i obavještajnih časnika, krug koji je potpuno neproziran. Njegov proces donošenja odluka ne dopušta nikakvo političko sudjelovanje i ne podnosi bilo kakvu vrstu neslaganja ili protivljenja. Čini se da je odgovor vlade na sve probleme sa svojim građanima da ih strpa u zatvor.
Trenutno u Egiptu postoje doslovno deseci tisuća političkih zatvorenika. Ne znamo točan broj jer nema službene statistike i to prisiljava odvjetnike i vrlo uznemiravane grupe za ljudska prava da pokušaju mukotrpno tabelirati tisuće ljudi koji su zarobljeni iza rešetaka.
Tijekom proteklih nekoliko godina, vidjeli smo kako je Egipat izgradio nekoliko novih zatvora. Još prošle godine Sisi je nadgledao otvaranje zatvorskog kompleksa Wadi al-Natrun. To se ne zove zatvorski kompleks, to se zove "rehabilitacijski centar". Ovo je jedan od sedam ili osam novih zatvora koje je sam Sisi nazvao "zatvorima u američkom stilu".
Ovi zatvorski kompleksi unutar sebe uključuju sudove i pravosudne zgrade, tako da pokretna traka od zgrade suda do zatvora postaje učinkovitija.
MB: Kakav je status ove ogromne skupine političkih zatvorenika?
Većina političkih zatvorenika u Egiptu drži se u takozvanom "pritvoru prije suđenja". Prema egipatskom kaznenom zakonu, možete biti držani u zatvoru dvije godine, a da nikada niste osuđeni za zločin. Gotovo svi koji su u pritvoru prije suđenja suočavaju se s dvije identične optužbe: jedna je za širenje lažnih informacija, a druga za pripadnost terorističkoj organizaciji ili zabranjenoj organizaciji.
Uvjeti u zatvoru su vrlo loši. Ako se razbolite, u velikoj ste nevolji. Bilo je mnogo smrti zbog nemara liječnika, a zatvorenici su umirali u pritvoru. Mučenje i drugi oblici zlostavljanja od strane snaga sigurnosti su rašireni.
Također smo vidjeli skokovit porast broja smrtnih kazni i pogubljenja. Pod bivšim predsjednikom Mubarakom, u njegovom posljednjem desetljeću na vlasti, postojao je de facto moratorij na pogubljenja. Bilo je izricanih smrtnih presuda, ali ljudi nisu ubijani. Sada je Egipat na trećem mjestu u svijetu po broju pogubljenja.
MB: Što je s drugim slobodama, poput slobode okupljanja i slobode tiska?
U osnovi, režim vidi svoje građane kao smetnju ili prijetnju. Zabranjeni su svi oblici prosvjeda i javnog okupljanja.
Za navodna kršenja predviđene su vrlo stroge zatvorske kazne. Vidjeli smo masovna uhićenja koja se događaju kad god se održavaju bilo kakve javne prosvjede, a također smo vidjeli i neviđeno slamanje civilnog društva, pri čemu su organizacije za ljudska prava i organizacije za ekonomsku pravdu bile prisiljene smanjiti svoje operacije ili zapravo djelovati u tajnosti. Ljudi koji rade za njih podvrgnuti su zastrašivanju i maltretiranju te zabranama putovanja i uhićenjima.
Također smo vidjeli masovno gušenje slobode tiska, gotovo potpuno preuzimanje medijskog krajolika. Pod Mubarakovom vladom bilo je barem nešto oporbenog tiska, uključujući neke oporbene novine i TV postaje. Ali sada vlada vrlo čvrsto kontrolira tisak kroz cenzuru i također putem nabave. Opća obavještajna služba, koja je obavještajni aparat vojske, postala je najveći vlasnik medija u zemlji. Posjeduju novine i TV kanale. Neovisni mediji, kao što je ovaj za koji ja radim zove se Mada Masr, djeluju na margini u vrlo, vrlo neprijateljskom okruženju.
Egipat je treći najveći zatvorenik novinara u svijetu i zatvara više novinara pod optužbom za širenje lažnih vijesti nego bilo koja druga zemlja na svijetu.
MB: Možete li govoriti o slučaju Alaa Abd El-Fattaha, koji je vjerojatno najpoznatiji egipatski politički zatvorenik?
Alaa je iza rešetaka veći dio prošlog desetljeća. On je u zatvoru navodno zbog kaznenog djela "širenja lažnih vijesti", ali zapravo je u zatvoru zbog tih ideja, jer je ikona i simbol revolucije 2011. Za režim je njegovo zatvaranje bio način da postavi primjer svima ostalima. Zato je bilo toliko kampanja da se on izvuče.
Bio je u zatvoru u vrlo, vrlo teškim uvjetima. Dvije godine nije smio izaći iz ćelije, a nije imao ni madrac za spavanje. Bio je potpuno lišen svega, uključujući knjige i lektire bilo koje vrste. Prvi put je počeo izražavati suicidalne misli.
Ali 2. travnja odlučio je stupiti u štrajk glađu kao čin otpora protiv svog zatvaranja. Već sedam mjeseci štrajka glađu. Počeo je samo s vodom i solju, što je vrsta štrajka glađu koju su Egipćani naučili od Palestinaca. Onda je u svibnju odlučio krenuti u štrajk u Gandhijevom stilu i unijeti 100 kalorija dnevno – što je žlica meda u malom čaju. Prosječna odrasla osoba treba 2,000 kalorija dnevno, tako da je to vrlo malo.
Ali upravo je poslao pismo svojoj obitelji u kojem je rekao da se vraća u štrajk glađu i da će 6. studenog, uoči sastanka COP-a, prestati piti vodu. Ovo je vrlo ozbiljno jer tijelo ne može izdržati bez vode više od nekoliko dana.
Pa poziva sve nas izvana da se organiziramo, jer ili će umrijeti u zatvoru ili će biti pušten. Ono što on radi je nevjerojatno hrabro. On koristi svoje tijelo, jedinu stvar na koju ima pravo, da organizira i tjera nas izvana da učinimo više.
Kako ovi potisnuti čelnici civilnog društva gledaju na činjenicu da je Egipat domaćin COP27?
Bilo je vrlo obeshrabrujuće za mnoge ljude u Egiptu koji rade za ljudska prava, pravdu i demokraciju kada je Egipat dobio pravo domaćina konferencije. Ali egipatsko civilno društvo nije pozvalo međunarodnu zajednicu da bojkotira sastanak COP-a; pozvali su da se položaj političkih zatvorenika i nedostatak ljudskih prava povežu s raspravama o klimi i da se ne ignoriraju.
Žele da se u središte pozornosti usmjeri tisuće političkih zatvorenika poput Alae, poput Abdela Moneima Aboul Foitouha, bivšeg predsjedničkog kandidata, poput Mohameda Oxygena, blogera, poput Marwe Arafe, koja je aktivistica iz Aleksandrije.
Nažalost, domaćinstvo ovog sastanka dalo je vladi izvrsnu priliku da promijeni svoj imidž. To je omogućilo vladi da se pokuša pozicionirati kao glas globalnog juga i pregovarač koji pokušava otključati milijarde dolara godišnje u financiranju klimatskih promjena s globalnog sjevera.
Naravno da je pitanje klimatskih reparacija globalnom jugu vrlo važno. O tome treba razgovarati i shvatiti ga ozbiljno. Ali kako možete dati klimatsku odštetu zemlji poput Egipta kada znate da će novac uglavnom biti potrošen na jačanje ove represivne države koja zagađuje okoliš? Kao što je Naomi Klein rekla u svom sjajnom članku Greenwashing a Police State, summit ide dalje od greenwashing-a onečišćujuće države do greenwashing-a policijske države.
Dakle, što mislite da možemo očekivati u Sharm el-Sheikhu? Hoće li biti dopušteni uobičajeni prosvjedi koji se događaju na svakom COP-u, unutar i izvan službenih dvorana?
Mislim da je ono što ćemo vidjeti u Sharm el-Sheiku pažljivo vođeno kazalište. Svi znamo probleme s UN-ovim sastancima na vrhu o klimi. Puno je pregovora i klimatske diplomacije, ali rijetko kada dovedu do nečega konkretnog i obvezujućeg. Ali služe kao važno mjesto za umrežavanje i konvergenciju za različite skupine u pokretu za klimatsku pravdu, prilika za njihovo okupljanje i organizaciju. Također je bilo vrijeme da ove grupe pokažu svoje protivljenje nedjelovanju onih na vlasti, kreativnim, energičnim prosvjedima unutar i izvan konferencije.
Ove godine to neće biti slučaj. Sharm El-Sheikh je ljetovalište na Sinaju koje doslovno ima zid oko sebe. Može se i bit će vrlo strogo kontrolirano. Koliko znamo, postoji poseban prostor koji je određen za prosvjede koji je izgrađen blizu autoceste, daleko od konferencijskog centra i bilo kakvih znakova života. Dakle, koliko će biti učinkovito tamo održavati prosvjede?
Zbog toga ljudi poput Grete Thunberg ne idu. Mnogi aktivisti imaju problema sa strukturom samog COP-a, ali je još gore u Egiptu gdje će mogućnost korištenja kao konvergencijskog prostora za neslaganje biti učinkovito zatvorena.
Ali što je još važnije, članovima egipatskog civilnog društva, uključujući saveznike i ekološke skupine koje su kritične prema vladi, neće biti dopušteno prisustvovati. U odstupanju od pravila UN-a, one skupine koje uspiju sudjelovati bit će provjerene i odobrene od strane vlade i morat će biti vrlo oprezne u tome kako djeluju. Ostali Egipćani koji bi tamo trebali biti nažalost su u zatvoru ili su izloženi raznim oblicima represije i maltretiranja.
Trebaju li se i stranci brinuti da ih egipatska vlada nadzire?
Cijela konferencija bit će vrlo strogo praćena. Vlada je izradila ovu aplikaciju koju možete preuzeti i koristiti kao vodič za konferenciju. Ali da biste to učinili, morate unijeti svoje puno ime, broj telefona, adresu e-pošte, broj putovnice i nacionalnost te morate omogućiti praćenje lokacije. Tehnološki stručnjaci Amnesty Internationala pregledali su aplikaciju i označili sve ove nedoumice u vezi s nadzorom i načinom na koji aplikacija može koristiti kameru i mikrofon te podatke o lokaciji i bluetooth.
O kojim ekološkim pitanjima vezanim uz Egipat će vlada dopustiti raspravu, a koja će biti zabranjena?
Pitanja zaštite okoliša koja će biti dopuštena su pitanja kao što su prikupljanje smeća, recikliranje, obnovljiva energija i financiranje klimatskih promjena, što je veliki problem za Egipat i za globalni jug.
Problemi zaštite okoliša koji impliciraju vladu i vojsku neće se tolerirati. Uzmimo pitanje ugljena – nešto prema čemu je ekološka zajednica vrlo kritična. To će biti zabranjeno jer je uvoz ugljena, većim dijelom iz Sjedinjenih Država, porastao u posljednjih nekoliko godina, potaknut snažnom potražnjom iz sektora cementa. Najveći egipatski uvoznik ugljena ujedno je i najveći proizvođač cementa, a to je tvrtka El-Arish Cement Company koju je 2016. izgradila nitko drugi nego egipatska vojska.
Vidjeli smo ogromne količine cementa izlivene u prirodni okoliš Egipta tijekom proteklih nekoliko godina. Vlada je izgradila gotovo 1,000 mostova i tunela, uništivši hektare zelenih površina i posjekavši tisuće stabala. Krenuli su u ludi građevinski pohod, gradeći mnoštvo novih četvrti i gradova, uključujući novu administrativnu prijestolnicu u pustinji izvan Kaira. Ali nikakva kritika ovih projekata nije niti će biti tolerirana.
Zatim postoji proizvodnja prljave energije. Egipat, drugi najveći proizvođač plina u Africi, povećava svoju proizvodnju i izvoz nafte i plina, što će značiti dodatnu zaradu za vojni i obavještajni sektor uključen u ovo. Ovi projekti koji su štetni za okoliš, ali isplativi za vojsku, neće biti s dnevnog reda.
Egipatska vojska je ukorijenjena u svakom dijelu egipatske države. Poduzeća u vlasništvu vojske proizvode sve, od gnojiva do dječje hrane i cementa. Upravljaju hotelima; oni su najveći posjednik zemlje u Egiptu. Stoga se na COP-u neće tolerirati bilo kakvo industrijsko onečišćenje ili šteta za okoliš iz područja kao što su građevinarstvo, turizam, razvoj i agrobiznis.
Čuli smo da je obračun s Egipćanima u iščekivanju ovog globalnog okupljanja već počeo. Je li to istina?
Da, već smo vidjeli pojačano gušenje i masovna uhićenja uoči summita o klimi. Postoje proizvoljna zaustavljanja i pretrage te nasumične sigurnosne kontrolne točke. Otvaraju tvoj facebook i whatsapp i gledaju kroz njih. Ako pronađu sadržaj koji smatraju problematičnim, uhitit će vas.
Uhićene su stotine ljudi, po nekima 500-600. Uhićeni su iz svojih domova, s ulica, s radnih mjesta.
A ove pretrage i uhićenja nisu ograničeni samo na Egipćane. Neki dan je indijski klimatski aktivist, Ajit Rajagopal, uhićen nedugo nakon što je krenuo na 8-dnevnu šetnju od Kaira do Sharm el-Sheikha u sklopu globalne kampanje za podizanje svijesti o klimatskoj krizi.
Bio je pritvoren u Kairu, ispitivan satima i zadržan preko noći. Nazvao je prijatelja odvjetnika Egipćanina, koji je došao u policijsku postaju da mu pomogne. Priveli su i odvjetnika i zadržali ga preko noći.
Bilo je poziva na prosvjede 11. studenog ili 11./11. Mislite li da će ljudi u Egiptu izaći na ulice?
Nejasno je gdje su započeli ovi protestni pozivi, ali mislim da su ih pokrenuli ljudi izvan Egipta. Iznenadio bih se da ljudi izađu na ulice s obzirom na razinu represije koju vidimo ovih dana, ali nikad se ne zna.
Sigurnosni aparat bio je vrlo iznenađen u rujnu 2019. kada je bivši vojni ugovornik koji je postao zviždač razotkrio videozapise koji pokazuju korupciju u vojsci. Ovi videi postali su viralni. Zviždač je pozvao na prosvjede, ali je bio izvan Egipta u samonametnutom egzilu u Španjolskoj.
Bilo je nekih prosvjeda, ne baš velikih, ali značajnih. I kakav je bio odgovor vlade? Masovna uhićenja, najmasovnije čišćenje otkako je Sisi došao na vlast s više od 4,000 privedenih ljudi. Hapsili su svakakve ljude – sve koji su prije bili uhićeni i puno drugih ljudi. Uz takvu vrstu represije, teško je reći je li mobilizirati ljude da izađu na ulice prava stvar.
Vlada je također posebno paranoična jer je ekonomska situacija tako loša. Egipatska je valuta izgubila 30 posto svoje vrijednosti od početka godine, potaknuta nizom čimbenika, uključujući rat u Ukrajini, budući da je Egipat toliko pšenice dobivao iz Ukrajine. Inflacija je izvan kontrole. Ljudi su sve siromašniji i siromašniji. Tako da je to, u kombinaciji s ovim pozivima na prosvjede, potaknulo preventivno gušenje.
Tako da ne znam hoće li ljudi prkositi vlasti i izaći na ulice. Ali davno sam odustao od pokušaja predviđanja bilo čega u Egiptu. Jednostavno nikad ne znate što će se dogoditi.
