“Zločin protiv čovječnosti”: Protjeran iz Diega Garsije u američku vojnu bazu, stanovnici traže da se vrate

AMY DOBAR ČOVJEK: Raste pritisak na Britaniju i Sjedinjene Države da plate odštetu i izvinu se za protjerivanje stanovnika arhipelaga Čagos u Indijskom okeanu prije pola stoljeća kako bi Sjedinjene Države mogle izgraditi veliku vojnu bazu na ostrvu Diego Garcia, koje se nalazi na pola puta između Afrike i Indonezije i oko hiljadu milja južno od Indije. Američka baza Diego Garcia odigrala je ključnu ulogu u američkim invazijama na Irak i Afganistan. Više od 50 godina ljudi iz Chagossiana pokušavaju da se vrate kući, ali su njihove napore blokirale i Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države. Ranije ove godine, Human Rights Watch optužio je dvije vlade da su počinile zločine protiv čovječnosti.

Za trenutak će nam se pridružiti istaknuti Chagossian aktivist koji je ovdje u Sjedinjenim Državama u posjeti kako bi se sastao sa američkim zakonodavcima i zvaničnicima Bidenove administracije. Ali prvo se osvrnimo na odlomak video zapisa koji je proizveo Human Rights Watch pod naslovom Posljednja britanska kolonija u Africi: Kako su Chagosians protjerani iz svoje domovine.

ELLIANNE BAPTISTE: Tokom 1960-ih, Britanija je vladala oko 18 zemalja i tri teritorije u Africi.

robin MARDEMOOTOO: Mnoge afričke države već su bile uključene u proces početka borbe za svoju nezavisnost. Mauricijus je bio u potpunosti uključen u ovaj proces.

ELLIANNE BAPTISTE: Britanija je dala nezavisnost Mauricijusu 1968. godine, ali uz veliku upozorenje: Velika Britanija će zadržati arhipelag Čagos za malu cenu.

DAVID DOŠAO: Zvaničnici američke vlade u eri dekolonizacije bili su zabrinuti zbog gubitka kontrole nad svijetom. Tako je grupa službenika američke mornarice razvila plan za identifikaciju malih ostrva širom svijeta, a Diego Garcia je postao glavno ostrvo na kojem su željeli izgraditi bazu.

ELLIANNE BAPTISTE: Dijego Garsija je jedno od glavnih ostrva u arhipelagu Čagos, gde su mnoge porodice živele generacijama.

DAVID DOŠAO: Tajni dogovor počele su da rade američke i britanske vlade početkom 1960-ih, gdje američka vlada insistira Britancima da želimo ovu bazu, a želimo je bez lokalnog stanovništva. Britanska vlada pristaje obaviti prljavi posao rješavanja Chagossiana u zamjenu za brisanje duga od 14 miliona dolara koje britanska vlada duguje vladi SAD.

ELLIANNE BAPTISTE: Britanski zvaničnici su strahovali da će, ako priznaju stalnu populaciju Chagosa, morati prijaviti UN o novoj koloniji koju su stvorili.

PHILIP PIJESAK: Ono što Britanci rade 1965. je da rekarakteriziraju cjelokupnu populaciju arhipelaga Čagos kao radnike po ugovoru, a ne kao stalnu populaciju, kako bi stvorili varku da nema stanovništva.

ELLIANNE BAPTISTE: Između 1968. i 1973. godine, britanska vlada je protjerala oko 1,500 ljudi iz arhipelaga Čagos na Mauricijus i na Sejšele. Nije im dat izbor.

ILINE LOUIS: [prevedeno] Jedino što sam vidjela da je moja majka ponijela sa sobom je mali sanduk da stavimo odjeću u njega i dušek. To je sve. Sve ostalo smo ostavili tamo.

ROZEMONE BERTIN: [prevedeno] Stavili su sve pse u komoru i gađali ih gasom dok nisu uginuli.

AMY DOBAR ČOVJEK: Odlomak iz videa Human Rights Watch-a pod naslovom Posljednja britanska kolonija u Africi: Kako su Chagosians protjerani iz svoje domovine. Jedan od glasova u tom klipu bio je David Vine, profesor na Američkom univerzitetu u Washingtonu, DC, autor knjige Ostrvo srama: Tajna istorija američke vojske o Dijegu Garsiji. Profesor Vine je također autor Osnovna nacija: kako američke vojne baze u inostranstvu štete Americi i svijetu. On nam se sada pridružuje iz Njujorka, zajedno sa Olivijeom Bancoultom, koji je predsedavajući Chagos Refugees Group, organizacije koja predstavlja većinu Čagosijanaca u egzilu. Njegovo nedavno članak za openDemocracy je naslovljen „SAD i UK ukrale su nam domove. 50 godina kasnije, i dalje nam se uskraćuje pravda.”

Pozdravljamo vas oboje Democracy Now! Počnimo s Olivijeom Bancoultom. Hvala vam puno što ste sa nama. Objasnite zašto ste ovdje u Sjedinjenim Državama i, u stvari, šta se dogodilo vašoj porodici prije pola vijeka, za koju još uvijek tražite ispravku, kao i za sve Chagosance koji žive u egzilu.

OLIVIER BANCOULT: Prije svega, dobro jutro, Amy. Prije svega, hvala vam što ste mi dali priliku da govorim u ime svog naroda.

Razlog zašto smo ovdje u Sjedinjenim Državama je da saznamo od Bidenove administracije i da se izvinimo za ono što je loše učinjeno narodu Chagossian. Mislim da američka vlada treba da promeni svoju politiku u vezi sa ljudskim pravima za čagoške ljude koji su iseljeni. Želimo da ljudi Sjedinjenih Država razumiju našu poziciju u pogledu toga što su naša međunarodna ljudska prava bila protjerana toliko godina, i želimo da pravda bude zadovoljena. Želimo da SAD budu u potpunosti odgovorne za ono što se dogodilo našem narodu. Zbog baze smo imali priču iz noćne more. I želimo da oni prepoznaju i da stanu na kraj i da se izvine za sve nepravde koje su učinili, i počeli tako što su napravili neke reparacije za naše ljude, poput kompenzacije, i pomogli da se Čagošani presele na Čagos.

Moja priča, ja, lično, rođen sam na Peros Banhosu, jednom od ostrva arhipelaga Čagos, i izbačen sam 1968. Razlog? Zato što imam — naša porodica mora da dođe na Mauricijus da se leči za moju sestru, koju su povredila kolica. Ali, nažalost, nakon tri mjeseca, moja sestra je preminula. I kada su moji mama i tata odlučili da se vrate, jer smo tu ostavili sve svoje stvari u budućem povratku, kada smo tražili da se vratimo, saznali smo da će nam to biti nemoguće jer je ostrvo dato Americi. I pogrešno je što smo propatili, što nismo bili na svom rodnom mjestu, što smo bili daleko od mjesta gdje smo rođeni, i to je jedan od razloga zašto želim samo da više osvijestimo situaciju i odgovornost prebacim na naše ljude.

JOHN GONZÁLEZ: I, Olivier Bancoult, s kim ste se sreli u Washingtonu među liderima u Sjedinjenim Državama? I osjećate li podršku vašim zahtjevima u Kongresu?

OLIVIER BANCOULT: Da, naravno, nadamo se da možemo reći da smo bili u mogućnosti da se sretnemo sa mnogim ljudima, posebno sa članovima Kongresa. A sastali smo se i sa zvaničnikom Stejt departmenta, jer, prema njihovim rečima, prvi put čuju od Čagosijana šta su naši zahtevi. Najvažnije se tiče naših osnovnih prava i našeg dostojanstva kao naroda. Ako smo narod, prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, da svuda, ako ste rođeni na mjestu, imate pravo živjeti na tom mjestu. I ne možemo prihvatiti da drugi ljudi mogu živjeti na našem mjestu, a mi smo deklarisani kao zahvalna osoba. Ovo je glavna prilika i želimo da imamo podršku kongresmena kako bismo saznali kako da predstavimo nešto poput pisma, rezolucije ili čak saslušanja da objasnimo našu situaciju i da prepustimo američkoj vladi da preuzme odgovornost prema našem Chagossian-u. ljudi.

JOHN GONZÁLEZ: Možete li govoriti o istoriji stanovnika ostrva Čagos, o dugoročnoj istoriji koja pobija ovu tvrdnju SAD-a i Britanije da su tamo 60-ih godina bili samo radnici po ugovoru?

OLIVIER BANCOULT: Obje vlade, britanske i američke, lažu, jer sve kažu da prije postavljanja američke vojne baze tamo nije bilo stalnih stanovnika. To je potpuno netačno, jer ljudi su živjeli više od pet generacija. Dajem svoj primjer. Tamo sam rođen. Moj otac, moja majka, moj djed i baka, čak i moja prabaka su rođeni tamo. A nismo bili – nikada nismo bili ugovorni radnici. Bili smo stalni stanovnici.

A život je za nas divan jer smo živjeli u miru i slozi. Mi imamo svoju kulturu. Imamo našu kuću. Imamo svoj posao. A poslije radnog vremena išli smo na pecanje. I svi živimo kao jedna porodica. Odjednom su odlučili da izaberu Diega Garsiju jer je to veoma strateško mesto, i veoma je dobro locirano. Odlučili su da izgrade američku vojnu bazu na Dijegu Garsiji, ali zaborave na osnovna prava naših ljudi koji su živjeli u miru i slozi.

AMY DOBAR ČOVJEK: Želim da pustim neke isječke drugih Chagossian glasova. Ovo je Iline Louis koja za Human Rights Watch govori o svom životu u Chagosu prije nego što je nasilno protjerana iz svoje domovine.

ILINE LOUIS: [prevedeno] Život u Chagosu za ljude je bio kao jedna porodica. Sve, delimo. Čak i hranu koju kuvamo, delimo. Ako postoji problem, uvijek postoji neko da pomogne.

AMY DOBAR ČOVJEK: A ovo je Ellianne Baptiste koja govori o priči svoje porodice.

ELLIANNE BAPTISTE: Preselio sam se u Veliku Britaniju kada sam imao 15 godina, ali moji roditelji su ostali na Mauricijusu. U 1960-im, stotine Čagosijana, uključujući i moju mamu, bile su prisiljene da napuste arhipelag Čagos ili im nije dozvoljeno da se vrate jer su britanska i američka vlada htele da naprave prostor za američku vojnu bazu. Taj pakt UK-SAD imao je štetan uticaj na one koji žive na ostrvima, kao i na buduće generacije, uzrokujući podjelu mnogih porodica.

Britanci su Chagossiancima i prvim generacijama dali britansko državljanstvo, što je omogućilo ljudima poput mojih sestara i mene da se presele u Ujedinjeno Kraljevstvo, ali nisu svi imali priliku, jer su postojala ograničenja i ograničenja, kao što su starost prvih generacija i supružničke vize. Braća i sestre moje mame nisu rođeni na ostrvima Čagos, tako da oni i moji rođaci nemaju pravo na britansko državljanstvo. Samo me tjera da pomislim da se ništa od ovoga ne bi dogodilo da Chagosians nisu deportovani, da se mojoj porodici, mojoj baki i djedu, mojoj mami dozvoli povratak na ostrva.

AMY DOBAR ČOVJEK: To je Ellianne Baptiste. Ovi glasovi, profesore David Vine, kada čujete bol od onoga što je izgubljeno, prije svega, mislim, objašnjavaju od početka - mnogi su ovo nazvali zločinom protiv čovječnosti - useljavanje SAD-a i UK-a, SAD-a grade ovu vojsku bazu, i osim što je samo izgradila tu vojnu bazu, rekavši da tamo ne mogu živjeti Čagosi.

DAVID DOŠAO: Dobro jutro, Amy i Juan.

Zaista, ovo je zločin protiv čovječnosti, suštinski rasistički zločin protiv čovječnosti, koji su od početka vodili zvaničnici američke vlade, koji su se uhvatili ideje da izgrade bazu na Diegu Garcia i da se riješe Chagossiana. A onda su nastavili da plaćaju britanskoj vladi, tajno, 14 miliona dolara kako bi u osnovi obavili prljavi posao rješavanja Chagosijana, a zatim su nastavili da orkestriraju protjerivanje tokom nekoliko godina kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih.

I od početka, američka vlada je imala moć. Imali su moć da protjeraju Čagosije. A sada Bajdenova administracija ima moć da to konačno ispravi. Ovo je zgražanje, zločin protiv čovječnosti, zaista, to je trebalo ispraviti, nikada se nije trebalo dogoditi, trebalo je ispraviti prije mnogo godina od strane prethodnih administracija. Ali Bidenova administracija sada ima sposobnost da pokaže svijetu, u vrijeme kada Bajdenova administracija s pravom kritizira druge vlade i njihovu evidenciju o ljudskim pravima – Saudijsku Arabiju, Kinu, između ostalih – u ovom trenutku, Bidenova administracija ima mogućnost da promijeniti politiku SAD-a i konačno obezbijediti pravdu Čagoscima tako što će im se omogućiti da se vrate kući, obezbjeđenjem kompenzacije, pomaganjem u preseljavanju Čagosijana u zemlju njihovih predaka, u njihovu domovinu, zemlju koja im je oduzeta.

JOHN GONZÁLEZ: I, profesore Vine, nažalost, primjer onoga što se dogodilo sa Chagossiansima nije jedinstven. Možete li malo pričati o ovim ogromnim bazama koje imaju Sjedinjene Države, sistemu širom svijeta, mjestima kao što su Okinawa, Vieques, Hawaii, naravno Filipini još u danima Subic Baya, Guam, gdje vojska u osnovi radi grubo nad lokalnim stanovništvom?

DAVID DOŠAO: Istina je, i postoji više od 20 slučajeva u kojima je američka vojska raselila lokalno stanovništvo, često domorodačko stanovništvo, poput Čagosijana, kao dio stvaranja ili širenja američkih vojnih baza širom svijeta. I to tek od kraja 19. veka. Naravno, tokom 18. i 19. veka, američka vojska je, posebno, raselila milione indijanskih naroda širom severnoameričkog kontinenta kao deo kolonizacije i osvajanja kontinenta. Chagosians nisu sami.

Ali postoji još jedan slučaj koji je tužno govoreći. Godine 1946., na ostrvima koje je američka mornarica okupirala, ostrvima Ogasawara, malim ostrvima koja su sada dio Japana, američka mornarica je zapravo pomogla lokalnom stanovništvu, uglavnom bijelom lokalnom stanovništvu američkog porijekla, da se vrati u svoje domove kako bi živjeli pored njih. uz ono što je tada bila baza američke mornarice. Pomagali su u osnivanju škola. Oni su pomogli u uspostavljanju lokalne uprave. Oni su pomogli u uspostavljanju lokalne ekonomije. Ako američka mornarica, ako američka vojska, ako američka vlada može pomoći pretežno bijeloj populaciji američkog porijekla da se vrati u svoju domovinu, njihove domove, 1946. godine, sigurno, američka vojska, Bidenova administracija može učiniti isto za Chagosians , stanovništvo uglavnom afričkog i indijskog porijekla, danas se vraćaju svojim domovima, svojoj domovini, zemlji svojih predaka.

AMY DOBAR ČOVJEK: Imamo samo minut, ali, Olivier Bancoult, vaša poruka ljudima ovdje u Sjedinjenim Državama, kao i širom svijeta?

OLIVIER BANCOULT: Moja poruka u ime mog naroda je da se pronađe put. Želimo, kao i sva ljudska bića, da možemo živjeti u miru i harmoniji. Kao što sam rekao, to je jasno i spomenuto u međunarodnoj Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, da svako ima pravo da živi u svom rodnom mjestu. Želimo da nam se prizna pravo. Želimo da odamo počast svim našim roditeljima koji su sahranjeni u Čagosu, kojem nismo imali pristup grobu.

Daću vam samo jedan primer. Nama, kao čagoscima, nije dozvoljeno da idemo u Chagos da odamo počast našim roditeljima koji su tamo sahranjeni, dok u Cannon Pointu u Diego Garcia imamo vojno groblje pasa koje je dobro održavano. Kako biste to smatrali?

Moja poruka svijetu, ne tražimo manje ili više. Pitamo se za naša prava. I želimo da se Bajdenova administracija izvini i da napravi reparaciju za ono što su učinili loše našem narodu. A ovo je naša poruka. I želimo da imamo više svijesti, zamolimo ljude da daju malu podršku našoj akciji.

AMY DOBAR ČOVJEK: Olivier Bancoult, želim da vam se zahvalim što ste bili s nama, predsjedavajući Chagos Refugees Group, i David Vine, profesor na Američkom univerzitetu, autor knjige Ostrvo srama: Tajna istorija američke vojske o Dijegu Garsiji.

Ovo je Democracy Now! Kada se vratimo, idemo u Novi Meksiko, gde Trampova pristalica nosi a MAGA Šešir je otvorio vatru na protest domorodaca protiv ponovnog postavljanja statue u čast španskog konkvistadora iz 16. stoljeća. Jedan domorodački klimatski aktivist je upucan i morao je biti prebačen na hitnu operaciju. Razgovarat ćemo s jednim od starosjedilačkih aktivista na koje je mahnuo pištoljem, ali nije pucao ili ubio. Ostani s nama.

[pauza]

AMY DOBAR ČOVJEK: Muzika Čagosijevog muzičara Čarlsije Aleksis, jednog od osnivača Chagos Refugees Group.