Michelle Shephard, novembar 19, 2017
Ovo su oštre činjenice, i jedine jednostavne, o situaciji u Jemenu: zemlja je pretrpjela najgoru epidemiju kolere u svetu u modernoj istoriji i ljudi nemaju pristup hrani.
Kolera se širi kontaminiranom vodom, što je sve što je sada dostupno u mnogim dijelovima zemlje. Više od 2,000-a je umrlo. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do kraja godine biti milion slučajeva.
Nedostatak hrane je sada endemičan. Cijene hrane su skočile, ekonomija je propala, a državni službenici nisu plaćeni skoro godinu dana, što je natjeralo više od 20 milijuna Jemena, ili oko 70 posto stanovništva, da se oslone na pomoć.
Ovaj mjesec saudijska vojna koalicija zaustavila je većinu te pomoći od ulaska u zemlju blokiranjem aerodroma, luka i granica. Navodno je blokada bila da se zaustavi isporuka oružja. Međutim, putevi nelegalnih švercova obezbeđuju protok oružja, a to su hrana, lekovi i gorivo koje se zadržavaju.
Voditelji tri UN agencije - Svjetski program za hranu, UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija - su izdali zajednička izjava u četvrtak govoreći da je sedam miliona Jemena, uglavnom djece, na rubu gladi.
Deca koja umru od gladi ne plaču; toliko su slabi da se tiho izmiču, a njihova smrt najčešće nije primetna u bolnicama koje su preplavili pacijenti.
Koji je takođe prikladan opis za polaganu smrt Jemena.
"Ne radi se o nama - nemamo moć da zaustavimo ovaj rat", kaže Sadeq Al-Ameen, pomoćni radnik u glavnom gradu Jemena, o ratnom umorstvu i iscrpljenim humanitarnim radnicima.
"Čak i ako međunarodna zajednica ... obezbedi milione dolara", kaže Al-Ameen, "Jemen se neće oporaviti ako se rat ne zaustavi."
A ima i onih koji ne žele da se zaustavi.
Opisivanje Jemena jednostavno kao posredni rat između Saudijske Arabije i Irana je suviše lako i nije potpuno tačno.
"Tražimo ovu jednostavnu, sveobuhvatnu priču i ova ideja o proxy ratu je nešto što ljudi mogu razumjeti - grupa X podržava ove momke i grupa Y podržava ove momke", kaže Peter Salisbury, autor predstojećeg časopisa Chatham House o Jemenu ratna ekonomija.
"Stvarnost je da imate mnoštvo različitih grupa, svaka sa različitim agendama koje rade i bore se na terenu jedna protiv druge."
Ova trenutna kriza počela je krajem 2014, kada su Houthi pobunjenici preuzeli kontrolu nad kapitalom od vlade Abd-Rabbu Mansour Hadi. Hadi je bio na vlasti nakon protesta „arapskog proljeća“ u 2011-u i 2012-u, koji je smijenio predsjednika Alija Abdulaha Saleha nakon tri desetljeća autokratske vladavine.
Houthis, šijitska islamska grupa koja pripada sekti Zaydi, počela je prije 13 godina u sjevernoj provinciji Saada kao teološki pokret. (Grupa je dobila ime po osnivaču pokreta, Husseinu al-Houthiju.) Saleh je vidio Houthijeve kao izazov njegovoj vladavini i suočavali su se s nemilosrdnim vojnim i ekonomskim napadima.
Brzina kojom su preuzeli kapital prije tri godine iznenadila je mnoge analitičare. Do ranog 2015-a, Hadi je pobjegao u Saudijsku Arabiju, a Houthi su imali kontrolu nad glavnim ministarstvima i nastavili da nagomilavaju vlast.
U ironičnom savezu praktičnosti, oni su udružili snage sa Salehom i onima iz njegove smenjene vlade koji su još uvek imali moć, protiv Hadi-ovih saudijskih snaga.
"Prešli su od doslovno 25 momaka u planinama 13 godina do hiljada, ako ne i na desetine hiljada ljudi koji rade na terenu u kontroli svih ovih resursa", kaže Salisbury. "Rečeno im je da ste na zadnjem stopalu i vreme je da odustanete, što po mom mišljenju, ako pogledate njihovu istoriju, njihovu putanju, to jednostavno ne izračunava."
U sukobu je ubijeno oko 60 osoba.
Napad Saudijske Arabije protiv Houthis-a bio je nemilosrdan - veći dio je bio potaknut strahom od iranskog saveza s Houthisom i izgledima za veći iranski uticaj u regionu.
Ali donijeti mir Jemenu ide dalje od plovidbe u ovoj saudijsko-iranskoj podjeli, kaže Salisbury. Radi se o razumevanju ne samo vladavine Houthija, već i ukupne ratne ekonomije i dopiranja do onih koji su imali koristi od sukoba.
"Mnoge različite grupe kontroliraju mnogo različitih dijelova zemlje i ta im kontrola omogućava da oporezuju trgovinu", kaže on. „Završavamo u ovoj situaciji u kojoj postaje samo-potisna, gdje momci koji su uzeli oružje, možda iz ideoloških razloga, možda za lokalnu politiku, sada imaju novac i moć koju nisu imali prije rata ... Oni nisu s kojim su razgovarali, pa kakvi su to podsticaji da se odreknu oružja i novih sredstava i moći? ”
Autor i profesor Kamal Al-Solaylee iz Toronta, koji su napisali memoare o odrastanju u Sanai i Adenu, kaže da je umor od empatije još jedan faktor koji doprinosi Jemenu.
„Mislim da je Sirija iscrpila resurse, lične i vladine. Nisam iznenađen s obzirom na opseg rata tamo “, kaže on. „Ali mislim da bi, ako je Jemen prethodio Siriji, ništa se ne bi promijenilo. Jemen jednostavno nije zemlja na koju zapadni narodi i narodi misle - jedva da su na radaru. "
Salisbury se slaže da ono što se dešava u Jemenu ne dobija isti nadzor nad vojnim akcijama drugdje.
"Naučena lekcija Saudijaca je da oni mogu mnogo da se izvuku kada je reč o Jemenu", kaže on telefonom iz Londona. „Oni zaista mogu da urade stvari koje bi, ako bi to uradila druga zemlja u nekom drugom kontekstu, bilo međunarodnog protesta, bilo bi akcije na nivou Saveta bezbednosti, ali u ovom slučaju to se ne dešava zbog vrednosti na zapadnoj i drugim državama njihov odnos sa Saudijskom Arabijom. ”
Agencije za pomoć upozoravaju da će Jemen postati najgora humanitarna kriza u zadnjih nekoliko decenija. U petak su tri jemenska grada ostala bez vode zbog saudijske blokade goriva potrebnog za pumpanje i sanitaciju, rekao je Međunarodni komitet crvenog krsta (ICRC).
Epidemija kolere nadmašila je 2010-2017 haitijsku katastrofu i postala najveća od kada su moderne ploče počele u 1949-u, piše Guardian.
Al Ameen, koji sebe smatra dijelom sretne manjine koji je još uvijek plaćen za svoj rad u Sani, razumije naizgled nepremostivu političku situaciju, ali sve što on svjedoči na prvoj liniji krize su civilne žrtve.
"Toliko je bolno vidjeti beznadežne porodice", kaže on u telefonskom intervjuu iz Sane ove sedmice. „Sreo sam neke koji su svi inficirani kolerom ili drugim bolestima. Možete li zamisliti oca, čija je osam djece zaraženo i on je tako siromašan? "
Al Amen kaže da je medicinsko osoblje koje radi u javnim bolnicama radilo mjesecima bez plaćanja, iz osjećaja dužnosti, ali su počeli strahovati za vlastite obitelji i dobrobit.
"Ljudi su veoma pesimistični", kaže Al Amin o raspoloženju u Jemenu. "Mislim da će nas međunarodna zajednica i svijet polako zanemariti."
