Erin Niemela
Zračni napadi koalicije pod vodstvom SAD-a usmjereni na Islamsku državu (ISIL) otvorili su kapije ratnog novinarstva koje izvještavaju korporativni mejnstrim mediji – na štetu američke demokratije i mira. To je nedavno bilo vidljivo u tradicionalno demokratskom alatu koji koristi američka štampa: anketama javnog mnijenja. Ove ratne ankete, kako bi ih trebalo nazvati za vrijeme rata, uvrede su i uglednom novinarstvu i informisanom civilnom društvu. Oni su nusproizvodi ratnog novinarstva mitinga oko zastave i bez stalnog nadzora, rezultati ratnih anketa čine da javno mnijenje izgleda mnogo više za rat nego što zapravo jest.
Javno ispitivanje ima za cilj da označi i ojača ulogu medija u demokratiji jer odražavaju ili predstavljaju masovno mišljenje. Korporativni mejnstrim mediji smatraju se kredibilnim u pružanju ove refleksije zasnovane na pretpostavkama objektivnosti i ravnoteže, a poznato je da političari uzimaju u obzir ankete u svojim političkim odlukama. U nekim slučajevima, ankete mogu biti korisne u uključivanju povratne sprege između političkih elita, medija i javnosti.
Problem dolazi kada se javno ispitivanje susreće sa ratnim novinarstvom; ciljevi interne redakcije pravednosti i ravnoteže mogu se privremeno transformirati u zagovaranje i uvjeravanje – namjerno ili ne – u korist rata i nasilja.
Ratno novinarstvo, koje je 1970-ih prvi put identificirao istraživač mira i sukoba Johan Galtung, karakterizira nekoliko ključnih komponenti, od kojih sve imaju tendenciju da privilegiraju glasove i interese elite. Ali jedno od njegovih obeležja je pristrasnost u korist nasilja. Ratno novinarstvo pretpostavlja da je nasilje jedina razumna opcija upravljanja konfliktom. Angažman je neophodan, nasilje je angažman, sve ostalo je nedjelovanje i, uglavnom, nedjelovanje je pogrešno.
Mirovno novinarstvo, nasuprot tome, ima pristup za mir i pretpostavlja da postoji beskonačan broj opcija za nenasilno upravljanje sukobima. The standardna definicija mirovnog novinarstvaje „kada urednici i novinari donose odluke – o tome šta će izvještavati i kako to izvještavati – to stvara prilike za društvo u cjelini da razmotri i cijeni nenasilne odgovore na sukobe.” Novinari koji zauzimaju stav u prilog nasilju također odlučuju o tome šta će prijaviti i kako to prijaviti, ali umjesto da naglašavaju (ili čak uključuju) nenasilne opcije, često prelaze direktno na preporuke za tretman u „posljednjoj instanci“ i ostaju na mjestu dok im se ne kaže drugačije. Kao pas čuvar.
Ratna istraživanja javnog mnijenja odražavaju pristrasnost ratnog novinarstva u korist nasilja u načinu na koji su pitanja formulisana i broju i vrsti opcija koje se pružaju kao odgovori. “Da li podržavate ili se protivite američkim zračnim napadima protiv sunitskih pobunjenika u Iraku?” “Da li podržavate ili se protivite širenju američkih zračnih napada protiv sunitskih pobunjenika na Siriju?” Oba pitanja dolaze iz ratna anketa Washington Posta početkom septembra 2014kao odgovor na strategiju predsjednika Obame da porazi ISIL. Prvo pitanje je pokazalo podršku od 71 posto. Drugi je pokazao 65 posto podrške.
O upotrebi “sunitskih pobunjenika” trebalo bi razgovarati drugi put, ali jedan problem sa ovim ili/ili ratnim anketnim pitanjima je taj što oni pretpostavljaju da su nasilje i nedjelovanje jedine dostupne opcije – zračni napadi ili ništa, podrška ili protivljenje. U ratnoj anketi Washington Posta nije bilo pitanja da li bi Amerikanci mogli podržati vrši pritisak na Saudijsku Arabiju da prestane s naoružavanjem i financiranjem ISIL-aor zaustavljanje naših transfera oružja na Bliski istok. Pa ipak, ove nenasilne opcije, među mnogim, mnogim drugim, postoje.
Drugi primjer je široko citirana ratna anketa Wall Street Journala/NBC Newsa iz sredine septembra 2014. u kojoj se 60 posto učesnika složilo da je vojna akcija protiv ISIL-a u nacionalnom interesu SAD-a. Ali ta ratna anketa nije postavila pitanje da li se Amerikanci slažu da je akcija izgradnje mira kao odgovor na ISIL u našem nacionalnom interesu.
Pošto ratno novinarstvo već pretpostavlja da postoji samo jedna vrsta akcije – vojna akcija – opcije ratne ankete WSJ/NBC su sužene: da li vojna akcija treba da bude ograničena na zračne napade ili da uključuje borbu? Nasilna opcija A ili nasilna opcija B? Ako niste sigurni ili ne želite da birate, ratno novinarstvo kaže da jednostavno “nemate mišljenje”.
Rezultati ratnih anketa se objavljuju, distribuiraju i ponavljaju kao činjenica sve dok ostalih 30-35 posto, onih od nas koji nisu voljni birati između nasilnih opcija A i B ili koji su upoznati sa alternativnim, empirijski podržanim opcijama izgradnje mira, ne budu gurnuti u stranu. „Amerikanci žele bombe i čizme, vidite, i pravila većine“, reći će. Ali, ratne ankete zapravo ne odražavaju niti mjere javno mnijenje. Oni ohrabruju i cementiraju mišljenje u korist jedne stvari: rata.
Mirovno novinarstvo prepoznaje i ističe mnoge nenasilne opcije koje ratni novinari i politički jastrebovi često zanemaruju. “Anketa o miru” u mirovnom novinarstvu dala bi građanima priliku da preispitaju i kontekstualiziraju upotrebu nasilja kao odgovor na sukob i razmotre i cijene nenasilne opcije postavljanjem pitanja poput “koliko ste zabrinuti da će bombardiranje dijelova Sirije i Iraka promovirati koheziju među antizapadnim terorističkim grupama?” Ili, „da li podržavate da SAD poštuju međunarodno pravo u svom odgovoru na akcije Islamske države?“ Ili možda: „Koliko biste snažno podržali multilateralni embargo na oružje u regiji u kojoj djeluje Islamska država?“ Kada će anketa postaviti pitanje: „Vjerujete li da će vojni napadi pomoći regrutovanju novih terorista?“ Kako bi izgledali ovi rezultati ankete?
Kredibilitet novinara, političkih elita i neizabranih lidera javnog mnijenja treba biti doveden u pitanje bilo kakvom upotrebom ratnih anketa ili rezultata ratnih anketa gdje se pretpostavlja efikasnost ili moralnost nasilja. Protivnici nasilja ne treba da se šale sa upotrebom rezultata ratnih anketa u debati, već bi umjesto toga trebali aktivno tražiti rezultate anketa o alternativama za izgradnju mira. Ako jedna struktura koja ima za cilj da nas informira kao demokratsko društvo ignorira ili prešućuje veliku većinu mogućih opcija odgovora osim nasilja, ne možemo donositi istinski informirane odluke kao demokratski građani. Treba nam više mirovnog novinarstva – novinara, urednika, komentatora i svakako anketa – da ponudimo više od nasilja A i B. Ako želimo donositi dobre odluke o sukobu, potrebno nam je nenasilje od A do Z.
Erin Niemela je kandidat za magistarske studije u programu rješavanja konflikta u Državnom univerzitetu Portland i uredniku za PeaceVoice.
