Rat je sila koja nam daje idiotizam

 Tokom ovogodišnjeg takmičenja za Miss Italije, takmičari su pitani u kojoj su istorijskoj epohi možda voljeli živjeti i zašto. Prva mlada žena koja se javila rekao je 1942. Toliko je čula o Drugom svjetskom ratu, rekla je, da bi ga željela zapravo živjeti - plus, dodala je, žene ionako nisu morale biti u vojsci.
Brojni ljudi preko 18-a, uključujući sve sudije, smatrali su to idiotikom. A ipak je ta natjecateljica pobijedila i sada je Miss Italije, čiji se posao čini tužnim smijehom Intervjui u kojem ona kaže da joj je omiljena italijanska istorijska ličnost Michael Jordani ona može razumjeti zašto izbjeglice bježe od užasa, ali da stvarno trebaju otići negdje drugo osim Italije. Mozda bi se ona uklopila u 1942 bolje nego sto vecina ljudi zamisli.

Postoji problem Drugog svjetskog rata u Sjedinjenim Državama i u većem dijelu Evrope nego što se moglo očekivati, i - zapravo - u dobrom dijelu svijeta koji gleda Hollywood. Drugi svjetski rat je naš mit o porijeklu, mit o našem heroju, naša tragedija, naš smisao i opravdanje za to kako živimo.

Stvarnost se još uvijek bilježi kod mnogih u velikoj mjeri. Neki ponekad shvate da je Drugi svjetski rat bio najgora stvar koja se ikad dogodila na zemlji u relativno kratkom vremenskom razmaku - najveća količina smrti, povreda, patnji i razaranja, a ujedno i najdramatičnija degeneracija morala. Ovo je bio rat koji je cijelu ratnu instituciju premjestio iz nečega što je ubijalo prvenstveno vojnike u nešto što je od tada ubijalo uglavnom civile. Ovo je bilo prihvatanje, a zatim i veličanje sveopćeg rata, vezanog za tehnološke inovacije i transformirano u projekt cijele zajednice i zamišljeno ekonomsko dobro.

Bez mita o „dobrom ratu“ iz Drugog svjetskog rata ne može se opravdati 70 godina militarizma, materijalizma i ludog iskorištavanja planete i ljudi od tada. Bez mita o Drugom svjetskom ratu, papin zahtjev da Sjedinjene Države okončaju ratove i trgovinu oružjem mogao bi se zapravo čuti i razumjeti. Ogroman postotak priča u filmu, na televiziji, u knjigama, časopisima itd. Smješten je ili je nekako povezan sa Drugim svjetskim ratom. Osamnaestogodišnjak iz Italije (ili Sjedinjenih Država, pokušavajući u trenutku panike pokušati smisliti povijesnu eru u kojoj se dogodilo nešto uzbudljivo, teško da bi mogao odgovoriti osim na Drugi svjetski rat.

Da ljudi koji se bave mitom ne mogu shvatiti da uzbuđenje nije bilo veće od uzbuđenja koje se danas lako može dobiti. Da ga je preplavila stravična patnja, gubi se u mitologiziranju. Da je bombardirana regija iz koje dolazi Miss Italije i da bombe nisu ubile samo muškarce, zakopano je u brdu kulturnih ruševina. Ta moralna jasnoća bila je najzapaženija tokom Drugog svjetskog rata jer njeno odsustvo zvuči kao ludi razgovor s mladim televizijskim gledaocem ili čitateljem udžbenika istorije.

Drugi svjetski rat proslavljen je u Hollywoodu, jer su Sjedinjene Države bile na ruskoj, pa stoga i pobjedničkoj strani, ušavši u evropski rat nakon što su se Nijemci i Rusi godinama ubijali, kao što je Harry Truman otvoreno zagovarao dopuštanje. Drugi svjetski rat drži se kao opravdanje za desetine nepovezanih ratova kojima nedostaju njihova vlastita opravdanja zbog posebnog zla gubitničke strane - one na kojoj je, možda i ne znajući za Miss Italije, bila Italija.

Ali, zlo u logorima smrti nije imalo veze s odbijanjem SAD-a da pomogne židovskim izbjeglicama ili zaustave rat kratkom apsolutnom razaranjem. Zlo eugenike i eksperimentiranja s ljudima i biološkim oružjem i tako dalje bilo je na obje strane, a SAD su ih nakon rata koristile bivše nacističke i japanske naučnike. Stvaranje rata su u 1918-u predvidjeli mnogi mudri promatrači, a ipak politika koja ga je vodila nikada nisu zaustavljena. Njemački narod je pomagao tek nakon drugog rata. Ali nacisti su godinama i godinama pomagali Wall Street.

Rat je katastrofa koju je stvorio čovjek, baš poput klimatskog kaosa, baš kao i natjecanje za Miss Italije - samo malo gore. Rat nije oplemenjujuća avantura. Gledati laži o tome na televiziji nije isto što i "živjeti". Rat je, zapravo, ono što one neželjene izbjeglice bježe. Bježe od olupine potpuno neromantičnog rata, stvorenog od vlada u Washingtonu, Rimu, Londonu i Parizu koje prilično gledaju na povijest onako kako na nju gleda Miss Italije.