Komitet američkih prijatelja
Stotine hiljada mrtvih. Milioni su raseljeni. Potrebe jedne generacije trgovale su za velike investicije u globalnom ratu protiv terorizma. Danas, kada se sjećamo žrtava 9 / 11-a, sjećamo se i žrtava 13 godina rata koje su uslijedile.
Šta smo dobili od tih gubitaka? Da li su životi Avganistanaca i Iračana bolji? Smanjuje li se prijetnja nasilnog ekstremizma? Da li je Bliski istok stabilniji i prosperitetniji?
Vojni pristupi ne funkcionišu. Ipak, danas, potaknuta strahom, podrška ratu ponovo raste pod uvjerenjem da nasilje može zaustaviti nasilje.
U 2001-u nije bilo sumnje da su djela koja su izvršena na 9 / 11 bila žalosna. Nema sumnje da su Talibani bili okrutni režim, ili da je Sadam Husein bio autoritarni vođa.
Ali izbor koji smo napravili kao zemlja i globalna zajednica - da koristimo vojna sredstva da bismo "rešili" ove nepravde - nije uspio.
Nema sumnje da je ISIS nasilna grupa koja vrši gruba kršenja ljudskih prava u Siriji i Iraku. I nema sumnje da će vojna akcija produžiti poražavajući ciklus nasilja.
Ne možemo bombardirati Irak i Siriju. Ne možemo ih bombardovati u stabilnost. Ne možemo naoružati različite frakcije da se bore za njihov mir.
Postoje održive alternative nasilju. Trajna i transparentna podrška za veoma potrebne ekonomske, političke i društvene promjene su početak.
Ali pre nego što se pozabavimo osnovnim uzrocima rata, moramo prestati da hranimo ciklus nasilja. To znači ne samo zaustaviti direktnu američku vojnu akciju, već i obustaviti svu obuku, naoružavanje i finansiranje vladinih i nevladinih frakcija u Iraku i Siriji.
Moramo da se vratimo globalnoj zajednici - da ne odobrimo novi rat preko UN-a, već da zahtevamo okončanje svih priliva oružja na sve strane ovih sukoba.
Recite vašim izabranim zvaničnicima da budu jaki u suprotstavljanju američkoj vojnoj akciji u Iraku i Siriji. Sada je vrijeme da se posveti adekvatno finansiranje razvoju nevojnih, multilateralnih pristupa izgradnji mira i sprečavanju zločina na globalnom nivou.