Mart 11, 2014. Događaji poslednjih dana i nedelja samo potvrđuju ono što IPB i drugi u razoružavajućem krilu međunarodnog mirovnog pokreta već godinama tvrde: da u vreme političkih tenzija vojna sila ništa ne rešava [1]. To izaziva samo još više vojne sile s druge strane, i riskira da se obje strane povuku i oko paklene spirale nasilja. Ovo je posebno opasan pravac kada postoji nuklearno oružje u pozadini.
Ali čak i da nije bilo nuklearnog oružja, to bi bila potpuno alarmantna situacija, s obzirom na kršenje međunarodnog prava koje je Rusija pokrenula na Krimskom poluostrvu.
Dramatični događaji u Ukrajini igraju se u pozadini žetve ljutnje unutar Ruske Federacije kao rezultat ponovljenog zapadnog unilateralizma i nedostatka suzdržanosti, uključujući:
- širenje NATO-a do ruskih granica; i
- ohrabrivanje i finansiranje 'revolucija u boji', što se doživljava kao uplitanje u njegovo susjedstvo. To čini Rusiju sumnjom hoće li se ubuduće držati dogovora koji su imali s Ukrajinom oko vojnih baza na Krimu.
Da budemo sasvim jasni: kritikovati Zapad zbog bezobzirnog i dominirajućeg ponašanja nije oprostiti ili braniti Rusiju; suprotno tome, kritikovati Rusiju zbog njenog nepromišljenog i dominirajućeg ponašanja nije pustiti Zapad da se udalji. Obje strane snose odgovornost za duboko ukorijenjenu tragediju koja se odvija i koja obećava da će uništiti i podijeliti Ukrajinu i uroniti Europu, ai širi svijet, natrag u neki novi oblik sukoba između Istoka i Zapada. Razgovor o zapadnim kanalima vijesti je koliko se brzo uspinjemo na ljestvici antiruških ekonomskih sankcija, dok ruske masovne demonstracije ponosa u Sokiju riskiraju izazivanje Putina da se nadjača u njegovoj želji da izgradi protivtežu arogantnom Zapadu preko njegovih Eurasian Union.
Zadatak mirovnog pokreta nije samo da analizira uzroke i osudi ugnjetavanje, imperijalizam i militarizam gdje god se oni manifestuju. Takođe je predložiti putove naprijed, puteve iz nereda. Trebalo bi biti očito svima, ali ne i najviše jastrebovim političarima da prioritet broj XNUMX u narednim danima i sedmicama ne smije biti bodovanje i predavanje nečijih protivnika, već dijalog, dijalog, dijalog. Iako prepoznajemo da je UNSC nedavno donio rezolucije u kojima se poziva na „inkluzivni dijalog kojim se priznaje raznolikost ukrajinskog društva“, čini se da bi trenutno najbolje rješenje za stvarno rješenje ovog teškog sukoba bio OSCE pod vođstvom Švicarske (od čega Rusija država članica). Zaista je jasno da se odvija neka rasprava između lidera Istoka i Zapada, ali očito je da su njihovi pogledi na cijelu situaciju daleko razdvojeni. Ipak, nema alternative; Rusija i Zapad moraju naučiti da žive i razgovaraju jedni s drugima i zaista rade zajedno na obostranu korist, kao i na rješavanju sudbine Ukrajine.
U međuvremenu se na nivou građana može mnogo učiniti. IPB podržava nedavni poziv Pax Christi Internationalhttp://www.paxchristi.net/> vjerskim vođama i svim vjernicima u Ukrajini, kao i u Ruskoj Federaciji i drugim zemljama uključenim u političke tenzije, „da djeluju kao posrednici i graditelji mostova, okupljajući ljude umjesto da ih dijele i podržavajući nenasilne načine za pronalaženje mirnih i pravednih rješenja za krizu. " Ženama treba dati mnogo istaknutiji glas.
Među glavnim prioritetima kratkoročnog i dugoročnog djelovanja mora biti prevazilaženje siromaštva u zemlji i nejednaka raspodjela bogatstva i mogućnosti. Podsjećamo izvještaja koji pokazuju da nejednaka društva proizvode mnogo više nasilja od ravnopravnih društava [2]. Ukrajini - kao i mnogim drugim zemljama zahvaćenim sukobima - mora se pružiti pomoć u pružanju obrazovanja i zaposlenja, i ne samo za bijesne mladiće koji se daju regrutovati u različite oblike fundamentalizma. Potreban je minimum sigurnosti kako bi se potaknulo ulaganje i otvaranje novih radnih mjesta; otuda i važnost političkih intervencija za spajanje strana i demilitarizaciju regije.
Postoji nekoliko dodatnih koraka koje treba promovirati:
* povlačenje ruskih trupa u svoje baze na Krimu ili u Rusiju, a ukrajinskih trupa u svoje barake;
* istraga promatrača UN / OSCE-a o žalbama na kršenja ljudskih prava među svim zajednicama u Ukrajini;
* nema vojne intervencije bilo kakvih spoljnih snaga;
* sazivanje razgovora na visokom nivou pod pokroviteljstvom OEBS-a i međunarodnih mirovnih organizacija uz učešće svih strana, uključujući Rusiju, SAD i EU, kao i Ukrajinaca sa svih strana, muškaraca i žena. OSCE bi trebao dobiti prošireni mandat i odgovornost, a njegovim predstavnicima omogućiti pristup svim web lokacijama. Vijeće Evrope također može biti koristan forum za dijalog između različitih strana.
______________________________
[2] Sažeto u knjizi Duhovna razina: Zašto su jednaka društva gotovo uvijek bila bolja od Richarda Wilkinsona i Kate Pickett.