By Cym Gomery, Montreal za a World BEYOND WarSeptembar 2, 2022
Dana 3. avgusta 2022, FutureWave.org je bio domaćin – i World BEYOND War sponzorirano – gledanje dokumentarnog filma „Televizijski događaj“ u sklopu mjeseca zabrane bombe u avgustu 2022. Evo donjeg dijela, u slučaju da ste ga propustili.
“Televizijski događaj” opisuje ljude, politiku i događaje oko snimanja filma “The Day After”, snimljenog za TV film iz 1983. koji prikazuje posljedice nuklearne eksplozije u malom gradu u Kanzasu. “Televizijski događaj” nas upoznaje sa ljudima iz različitih društvenih grupa koji su učestvovali u stvaranju “Dan poslije”. Sprijeda i središte su filmski stvaraoci, koji postoje u svom vlastitom svijetu izmišljenih i zaštitnih znakova bijesa; ali umjesto profesionalnih glumaca, ljudi iz Lawrencea, Kentucky, gdje je film sniman, bili su ti koji su služili kao statisti u samom filmu, i našli su se kako glume teror vlastite užasne smrti. Producenti televizije ABC finansirali su ovaj projekat, a imali su potpuno drugačiji niz briga. Naime, kako napraviti TV seriju koju malo oglašivača želi da dotakne. Na kraju krajeva, tko bi želio biti povezan s nuklearnom katastrofom? (Jedan značajan izuzetak bile su kokice Orville Redenbacher, možda zato što se Redenbacher ipak obogatio na eksplozijama – iako vrlo malim). Još jedan zanimljiv aspekt bio je kontrast između samog procesa snimanja filma – koji je ponekad mogao biti prilično bezbrižan i duhovit, o čemu su svjedočili producent i režiser dok su se trijumfalno prisjetili prodaje TV menadžera na osnovu ideje filma, i pregovaranja s pravnicima iz industrije i birokrate o tome koje scene zadržati, a koje smanjiti – naspram pravnika i birokrata koji se brinu o tome da ugode oglašivačima i publici, dok su režiser i producenti bili fokusirani na ostvarenje svoje vizije.
Film sadrži intervjue s producentima, režiserom Nickom Meyerom (i sam enfant terrible), piscem Edwardom Humeom, predsjednikom ABC Motion Picture Division Brandonom Stoddardom, glumicom Ellen Anthony, koja je glumila djevojku sa farme, Joleen, raznim glumcima i statistima, pa čak i žena optužena za orkestriranje specijalnih efekata, poput oblaka pečuraka od eksplozije.
Ovaj film će odgovoriti na pitanja koja nikada niste pomislili da postavite, poput:
- Meyer je u početku oklevao da uzme tako sumoran film; koji je komentar potaknuo Meyersa da konačno prihvati mjesto direktora?
- Koja je kontroverza utjecala na to da je režiser Nick Meyers napustio projekat i zašto je kasnije ponovo angažovan?
- Koji je uobičajeni napitak korišten za stvaranje iluzije oblaka pečuraka?
- Kakva je bila procjena jedne preživjele iz Hirošime kada je vidjela snimak 'Dana poslije?'
- Koliko je epizoda prvobitno bilo planirano, a koliko na kraju emitovano?
Preko 100 miliona gledalaca pogledalo je ovaj film napravljen za TV kada je prvi put prikazan na ABC-u, 20. novembra 1983. – polovina odrasle populacije Sjedinjenih Država, koja je do tada bila najveća publika za film napravljen za TV vrijeme. Kasnije je prikazan u mnogim drugim zemljama, uključujući i Rusiju. „Dan poslije“ je imao stimulativni efekat na svijet – bilo je demonstracija i političkih posljedica – dobre vrste. Odmah nakon emitovanja, Ted Koppel je vodio panel diskusiju uživo kako bi pomogao gledaocima da se nose sa onim čemu su svjedočili. Dr. Carl Sagan, Henry Kissinger, Robert McNamara, William F. Buckley i George Shultz bili su među onima koji su učestvovali.
Na snimku se vidi da je tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan bio veoma uznemiren filmom, a to je potkrijepljeno njegovim memoarima. Regan je potpisao Sporazum o oružju srednjeg dometa u Rejkjaviku (1986.) sa Gorbačovim. Meyers prepričava, „Dobio sam telegram od njegove administracije u kojem je pisalo: 'Nemojte misliti da vaš film nije imao nikakvu ulogu u ovome, jer jeste.'“ „Televizijski događaj“ dobro pokriva društvene implikacije ovog filma. to je stvorilo osjećaj hitnosti potrebe za nuklearnim razoružanjem.
Kako god, recenzent Owen Gleiberman smatrao je da ”televizijski događaj”' nije otišlo dovoljno daleko.
“Problem s 'Televizijskim događajem' je ono čega nema: djelić komentara koji nije podvodački za film, koji bi mogao pružiti širi kulturni kontekst za njega ili čak (ne daj Bože) malo iskosa pogledati šta 'Dan poslije' 'postignut'.”
Za mene, kao aktivisticu, gledajući ovaj „film o filmu“ osetio sam tugu što je četrdeset godina kasnije pamćenje čovečanstva izbledelo; naš svakodnevni život je ispunjen vijestima o katastrofama, imamo više nuklearnih bombi nego ikad, a naša vrsta (da posudim frazu Helen Caldicott) hoda u snu do Armagedona. Pa ipak, nisam se osjećao baš pun nade, već zaintrigiran. Kako otkriva “Televizijski događaj”, ljudi iz različitih sfera života – biznisa, medija, umjetnosti, političara, pa čak i običnih građana – mogli su se jednom okupiti, i jesu, jer ih je film natjerao da zamisle budućnost od koje su zajedno ustuknuli – i bili su podstaknuti da hitno djeluju za nuklearno razoružanje.
Ono što sada treba da uradimo je da se zapitamo: Šta možemo da stvorimo, ovog puta, da ponovo probudimo taj osećaj i spasimo sebe?
Gledajte "Dan poslije" OVDJE.
