Kao šesnaest delegata koji predstavljaju mirovna pokreta iz cijelog svijeta, putovali smo iz Azije, Pacifika, Europe i Sjeverne Amerike kako bismo sazvali Vancouverski ženski forum o miru i sigurnosti na Korejskom poluotoku, događaj koji se održava u znak solidarnosti s kanadskom Feminističkom vanjskom politikom. promovirati mirno rješenje krize na Korejskom poluotoku. Sankcije i izolacija nisu uspjeli obuzdati program Sjeverne Koreje za nuklearno oružje i umjesto toga ozbiljno naštetiti civilnom stanovništvu Sjeverne Koreje. Korejski poluotok bez nuklearnog oružja će se postići samo kroz istinsko angažovanje, konstruktivan dijalog i međusobnu saradnju. Donosimo sledeće preporuke ministrima inostranih poslova koji su učestvovali na samitu 16 u januaru o bezbednosti i stabilnosti na Korejskom poluostrvu:
- Odmah uključiti sve relevantne strane u dijalog, bez preduslova, da rade na postizanju Korejskog poluostrva bez nuklearne energije;
- Ostaviti podršku strategiji maksimalnog pritiska, ukinuti sankcije koje imaju štetan uticaj na severnokorejski narod, raditi na normalizaciji diplomatskih odnosa, ukloniti prepreke za angažovanje građana i građana i ojačati humanitarnu saradnju;
- Proširiti duh olimpijskog primirja i potvrditi nastavak inter-korejskog dijaloga tako što će podržati: i) pregovore o nastavku suspenzije zajedničkih vojnih vježbi US-ROK na jugu i nastavku obustave ispitivanja nuklearnih i raketnih napada na sjeveru, ii) obećanje da neće provesti prvi štrajk, nuklearni ili konvencionalni, i iii) proces kojim će se sporazum o primirju zamijeniti Korejskim mirovnim sporazumom;
- Pridržavati se svih preporuka Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti. Posebno vas pozivamo da provedete Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325, koja potvrđuje da značajno sudjelovanje žena u svim fazama rješavanja sukoba i izgradnji mira jača mir i sigurnost za sve.
Ove preporuke se zasnivaju na našem dugogodišnjem iskustvu sa Severnokorejcima kroz građansku diplomatiju i humanitarne inicijative, kao i na našoj kolektivnoj ekspertizi o militarizmu, nuklearnom razoružanju, ekonomskim sankcijama i ljudskim troškovima neriješenog Korejskog rata. Samit je otrežnjujući podsjetnik da su okupljene zemlje imale istorijsku i moralnu odgovornost da formalno okončaju Korejski rat. Zalaganje da se ne izvrši prvi štrajk može da de-eskalira napetosti tako što će značajno smanjiti strah od napada i rizik od pogrešnih procena koje bi mogle dovesti do namjernog ili nenamjernog lansiranja nuklearnog oružja. Rješavanje Korejskog rata može biti najdjelotvornija akcija za zaustavljanje intenzivne militarizacije sjeveroistočne Azije, koja ozbiljno ugrožava mir i sigurnost 1.5 milijardi ljudi u regionu. Mirno rešavanje nuklearne krize u Koreji je ključni korak ka totalnoj globalnoj eliminaciji nuklearnog oružja. 2
POZADINA PREPORUKA MINISTARIMA STRANIH STRANAKA
- Odmah uključiti sve relevantne strane u dijalog, bez preduslova, da rade na postizanju Korejskog poluostrva bez nuklearne energije;
- Proširiti duh olimpijskog primirja i potvrditi podršku inter-korejskom dijalogu inicirajući: i) nastavak obustave zajedničkih vojnih vježbi US-ROK na jugu, ii) obećanje da neće provesti prvi štrajk, nuklearni ili konvencionalni; i iii) proces zamjene Sporazuma o primirju Korejskim mirovnim sporazumom;
2018 obilježava 65 godišnjicu Sporazuma o primirju, prekid vatre potpisan od strane vojnih zapovjednika iz DLRK, NR Kine i SAD-a u ime UN-ove Komande UN-a pod vodstvom SAD-a. NVO okuplja predstavnike nacija koje su poslale oružje, vojnike, liječnike, medicinske sestre i medicinsku pomoć vojnoj koaliciji pod vođstvom SAD-a tokom Korejskog rata, Samit u Vankuveru predstavlja priliku da se napravi zajednički napor da se podrži ostvarivanje mirovnog sporazuma, kako bi se ispunilo obećanje iz člana IV. U julu 1, 27, šesnaest ministara spoljnih poslova potpisalo je dodatak primirju kojim se potvrđuje: “Mi ćemo podržati napore Ujedinjenih nacija da se postigne pravično rešenje u Koreji na osnovu principa koje su već dugo uspostavile Ujedinjeni narodi, i koji pozivaju na jedinstvenu, nezavisnu i demokratsku Koreju. “Samit u Vankuveru je prikladan, ali otrežnjujući podsjetnik da okupljene nacije imaju istorijsku i moralnu odgovornost da formalno okončaju Korejski rat.
Zalaganje da se ne izvrši prvi štrajk bi dodatno smanjilo napetosti tako što bi se značajno smanjio rizik od eskalacije ili pogrešnih procjena koje bi mogle dovesti do namjernog ili nenamjernog lansiranja nuklearnog oružja. Kao potpisnice Povelje UN, države članice moraju riješiti sporove mirnim sredstvima. Štaviše, preventivni vojni udar na Sjevernu Koreju, ma koliko on bio ograničen, gotovo sigurno bi izazvao masovni protu-štrajk i doveo do punog opsega konvencionalni ili nuklearni rat na Korejskom poluostrvu. Američka služba za istraživanje u Kongresu procjenjuje da će, u prvih nekoliko sati borbe, biti ubijeno čak 2. Pored toga, životi desetina miliona ljudi bili bi izloženi riziku na obje strane korejske podjele, a stotine miliona više bi imalo direktan utjecaj u cijeloj regiji i šire.
Rješavanje Korejskog rata može biti jedina najefikasnija akcija za zaustavljanje intenzivne militarizacije sjeveroistočne Azije 3, koja ozbiljno prijeti miru i sigurnosti 1.5 milijardi ljudi u regiji. Masovno nagomilavanje vojske negativno je utjecalo na živote ljudi koji žive u blizini američkih vojnih baza, na Okinawi, Japanu, Filipinima, Južnoj Koreji, Guamu i Havajima. Dostojanstvo, ljudska prava i kolektivno pravo na samoopredeljenje naroda u ovim zemljama narušeni su militarizacijom. Njihova zemljišta i mora od kojih zavise za život i koja imaju kulturni i istorijski značaj, kontroliraju vojska i zagađuju se vojnim operacijama. Seksualno nasilje čine vojna lica nad zajednicama domaćinima, posebno ženama i djevojkama, a vjera u upotrebu sile za rješavanje sporova duboko je usađena u održavanje patrijarhalnih nejednakosti koje oblikuju društva širom svijeta.
- Ostaviti podršku strategiji maksimalnog pritiska, ukinuti sankcije koje imaju štetan uticaj na severnokorejski narod, raditi na normalizaciji diplomatskih odnosa, ukloniti prepreke za angažovanje građana i građana i ojačati humanitarnu saradnju;
Ministri inostranih poslova moraju se pozabaviti uticajem povećanja UNSC-a i bilateralnih sankcija protiv DLRK, koje su porasle u broju i ozbiljnosti. Dok ih zagovornici sankcija smatraju miroljubivom alternativom vojnoj akciji, sankcije imaju nasilan i katastrofalan uticaj na stanovništvo, o čemu svjedoče sankcije protiv Iraka u 1990-ovima, što je dovelo do prerane smrti stotina hiljada iračke djece. Vijeće sigurnosti UN-a insistira da sankcije UN protiv Sjeverne Koreje nisu usmjerene na civilno stanovništvo, 4, ali dokazi upućuju na suprotno. Prema 5 izvještaju UNICEF-a, 2017 postotak sve djece u dobi od pet godina i mlađih osoba pati od umjerenog do teškog ometanja. 28 Dok Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a priznaje „velike nezadovoljene potrebe“ građana DPRK-a, ona odgovornost za te nezadovoljene potrebe stavlja isključivo sa vladom DLRK i ne pominje potencijalni ili stvarni uticaj samih sankcija.
Sve te sankcije sve više ciljaju civilnu ekonomiju u DLRK i stoga će vjerovatno imati daljnje negativne uticaje na život ljudi. Na primer, zabrane izvoza tekstila i slanje radnika u inostranstvo značajno utiču na sredstva kojima obični građani DLRK-a obično dobijaju sredstva da podrže svoj život. Nadalje, nedavne mjere usmjerene na ograničavanje uvoza naftnih proizvoda iz DLRK dovode do daljnjeg negativnog humanitarnog uticaja.
Prema Davidu von Hippelu i Peteru Hayesu: „Neposredni primarni utjecaji reakcija na prekide nafte i naftnih derivata bit će na dobrobiti; ljudi će biti prisiljeni hodati ili se uopće ne kretati i gurati autobuse umjesto da se voze u njima. U domaćinstvima će biti manje svjetla zbog manje petroleja i manje proizvodnje energije na terenu. Biće više krčenja šuma za proizvodnju biomase i ugljena koji se koriste u gasifikatorima za pogon kamiona, što će dovesti do veće erozije, poplava, manje usjeva hrane i veće gladi. Biće manje dizelskog goriva za pumpanje vode za navodnjavanje pirinča, za preradu usjeva u namirnice, za prevoz hrane i ostalih potrepština za domaćinstvo i za transport poljoprivrednih proizvoda na tržišta prije nego što se pokvare. "7 U svom pismu, UN-ov humanitarni koordinator Sjeverna Koreja navodi 42 primjera gdje su sankcije kočile humanitarni rad 8, što je nedavno potvrdio švedski ambasador UN-a.9 UN, međunarodne organizacije i nevladine organizacije u DLRK su se nekoliko godina suočavale s povećanim operativnim poteškoćama, poput odsustva međunarodnih bankarski sistemi preko kojih se prenose operativna sredstva. Takođe su se suočili sa kašnjenjem ili zabranom pružanja osnovne medicinske opreme i farmaceutskih proizvoda, kao i hardvera za poljoprivredu i sisteme vodoopskrbe.
Uspjeh sankcija protiv DLRK-a izgleda nejasan s obzirom na činjenicu da je otvaranje dijaloga između SAD i Sjeverne Koreje uvjetovano opredjeljenjem DNRK za denuklearizaciju. Ovaj preduslov se ne bavi osnovnim uzrocima nuklearnog programa DLRK-a, naime, neriješenom prirodom Korejskog rata i kontinuiranim i rastućim geopolitičkim napetostima u regionu, koje dugo traju nuklearni program DLRK-a i koje se dijelom mogu smatrati ključnom motivacijom da stekne nuklearne sposobnosti. Umjesto toga, pozivamo na angažiranu diplomatiju, uključujući stvarni dijalog, normalizirane odnose i početak suradnje, mjere izgradnje povjerenja koje imaju potencijal za stvaranje i održavanje stabilnog političkog okruženja za uzajamne i korisne veze u regiji i za prevenciju i rano rješavanje mogućih sukoba.
- Pridržavati se svih preporuka Vijeća sigurnosti o ženama, miru i sigurnosti. Posebno vas pozivamo da provedete Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325, koja potvrđuje da značajno sudjelovanje žena u svim fazama rješavanja sukoba i izgradnji mira jača mir i sigurnost za sve.
Globalna studija koja razmatra petnaest godina implementacije 1325 UNSCR pruža sveobuhvatne dokaze da je ravnopravno i smisleno učešće žena u naporima za mir i sigurnost od vitalnog značaja za održivi mir.
Pregled, koji obuhvata tri decenije od četrdeset mirovnih procesa, pokazuje da je 182 potpisao mirovne sporazume, postignut je sporazum u svim slučajevima osim u jednom kada su ženske grupe uticale na mirovni proces. Ministarski sastanak uslijedio je nakon pokretanja Nacionalnog akcionog plana Kanade o Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a, pokazujući opredijeljenost za uključivanje žena u sve faze mirovnog procesa. Ovaj sastanak je prilika za sve vlade da osiguraju učešće žena na obje strane stola. Zemlje koje su prisutne na Samitu sa Feminističkom vanjskom politikom moraju dodijeliti sredstva ženskim organizacijama i pokretima kako bi unaprijedili svoje kapacitete za sudjelovanje.
ZAŠTO JE POTREBAN MIRNI SPORAZUM ZA KRAJ KOREJSKOG RATA
2018 označava sedamdeset godina od proglašenja dvije odvojene korejske države, Republike Koreje (ROK) na jugu i Demokratske Narodne Republike Koreje (DPRK) na sjeveru. Koreji je uskraćeno suverenitet nakon oslobađanja iz Japana, njegovog kolonijalnog tlačitelja, i umjesto toga samovoljno je podijeljen moćima hladnog rata. Neprijateljstva su izbila između konkurentskih korejskih vlada, a intervencija stranih vojski internacionalizirala je Korejski rat. Nakon tri godine rata, više od tri miliona mrtvih i potpuno uništenje Korejskog poluostrva, potpisano je primirje, ali nikada nije pretvoreno u mirovni sporazum, kao što su obećali potpisnici Sporazuma o primirju. Kao žene iz nacija koje su učestvovale u Korejskom ratu, vjerujemo da je šezdeset pet godina predugo za prekid vatre. Odsustvo mirovnog sporazuma zaustavilo je napredak u oblasti demokratije, ljudskih prava, razvoja i ponovnog ujedinjenja korejskih porodica koje su tragično odvojene tri generacije.
NAPOMENE:
1 Kao tačku istorijske korekcije, Komanda UN-a nije entitet Ujedinjenih nacija, već vojna koalicija koju predvode Sjedinjene Države. 7, 1950, Rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija 84 je preporučila članovima koji pružaju vojnu i drugu pomoć Južnoj Koreji “da osiguraju snage i drugu pomoć za jedinstvenu komandu pod Sjedinjenim Državama”. predvodio je vojnu koaliciju: Britanski Commonwealth, Australija, Belgija, Kanada, Kolumbija, Etiopija, Francuska, Grčka, Luksemburg, Holandija, Novi Zeland, Filipini, Tajland i Turska. Južna Afrika je obezbedila vazdušne jedinice. Danska, Indija, Norveška i Švedska pružile su medicinske jedinice. Italija je podržavala bolnicu. U 1994-u, razjasnio je generalni sekretar UN-a Boutros Boutros-Ghali, “Vijeće sigurnosti nije uspostavilo jedinstvenu komandu kao pomoćni organ pod njegovom kontrolom, već je samo preporučilo stvaranje takve komande, navodeći da je ona u nadležnosti Sjedinjene Države. Prema tome, raspuštanje jedinstvene komande ne spada u nadležnost organa Ujedinjenih nacija, već je u nadležnosti vlade Sjedinjenih Država. ”
2 Povelja zabranjuje prijetnju ili upotrebu sile osim u slučajevima kada je propisno odobrena odlukom Vijeća sigurnosti ili u slučajevima nužne i proporcionalne samoodbrane. Preventivna samoobrana je samo zakonita kada se suočava sa istinskim neposrednim pretnjama, kada je nužnost samoodbrane “trenutna, neodoljiva, ne ostavljajući nikakav izbor sredstava, niti trenutak promišljanja” prema osnovnoj Carolineovoj formuli. Prema tome, bilo bi kršenje običajnog međunarodnog prava da se napadne Severna Koreja sve dok se ona ne napadne i dokle god još postoje diplomatski putevi.
3 Prema Međunarodnom institutu za istraživanje mira u Stokholmu (SIPRI), u 2015-u u Aziji je došlo do “značajnog povećanja” vojnih izdataka. Od deset vodećih vojnih potrošača, četiri zemlje se nalaze u sjeveroistočnoj Aziji i potrošile su sljedeće u 2015: Kina $ 215 milijardi, Rusija $ 66.4 milijardi, Japan $ 41 milijardi, Južna Koreja $ 36.4 milijardi. Najveći vojni potrošač na svetu, Sjedinjene Države, prepustio je sve četiri sile Sjeveroistočne Azije milijardi dolara.
4 Barbara Crossette, “Irak sankcije ubijaju djecu, izvještaji UN”, 1st prosinca 1995, u New York Timesu, http://www.nytimes.com/1995/12/01/world/iraq-sanctions-kill-children- un-reports.html
5 UNSC 2375 “… nemaju za cilj da imaju negativne humanitarne posljedice za civilno stanovništvo DLRK-a ili da negativno utiču ili ograniče te aktivnosti, uključujući ekonomske aktivnosti i saradnju, pomoć u hrani i humanitarnu pomoć, koje nisu zabranjene (……) i rad međunarodnih i nevladinih organizacija koje obavljaju aktivnosti pomoći i pomoći u DLRK u korist civilnog stanovništva DLRK. ”\ t
6 UNICEF “Stanje djece u svijetu 2017.” Https://www.unicef.org/publications/files/SOWC_2017_ENG_WEB.pdf
7 Peter Hayes i David von Hippel, „Sankcije o uvozu sjevernokorejske nafte: utjecaji i efikasnost“, NAPSNet Posebni izvještaji, 05. septembar 2017., https://nautilus.org/napsnet/napsnet-special-reports/sanctions-on- sjevernokorejska-nafta-uvoz-utjecaji-efikasnost /
8 Chad O'Carroll, "Ozbiljna zabrinutost zbog sankcija" Utjecaj na Sjevernokorejski rad na pomoći: UN DPRK Rep ", 7, 2017, https://www.nknews.org/2017/12/serious-concern-about-sanctions -impact-on-north-korea-aid-work-un-dprk-rep /
9 Zabrinutost zbog negativnih humanitarnih efekata sankcija istaknuta je od strane švedskog ambasadora u Vijeću sigurnosti UN-a na hitnom sastanku u decembru 2017: “Mjere koje je Vijeće usvojilo nikada nisu imale namjeru da imaju negativan efekat na humanitarnu pomoć, stoga nedavni izvještaji da sankcije imaju negativne posljedice
