Alternativa bi bila raspuštanje NATO-a
U septembru 4-5 u normalno mirnom malom velškom gradu Newportu, održan je poslednji Samit NATO-a, više od dve godine nakon poslednjeg samita u Čikagu u maju 2012.
Još jednom smo vidjeli iste slike: ogromna područja zatvorena, zone bez prometa i zabrane letenja, a škole i trgovine prisiljene su da se zatvore. Bezbedno zaštićeni u svom hotelskom odmaralištu Celtic Manor 5, “stari i novi ratnici” održali su svoje sastanke u okruženju daleko od životne i radne stvarnosti stanovnika regiona - i daleko od bilo kakvih protesta. U stvari, realnost je bolje opisana kao "vanredno stanje", sa mjerama sigurnosti koje koštaju nekih 70 miliona eura.
Uprkos poznatim scenama, bilo je zaista novih aspekata koje treba pozdraviti. Lokalno stanovništvo je očigledno bilo saosjećalo sa uzrokom protesta. Jedan od glavnih slogana je privukao posebnu podršku - "Socijalno umesto ratovanja" - jer snažno odzvanja željama mnogih u regionu koji karakteriše nezaposlenost i nedostatak budućih perspektiva.
Još jedan neobičan i izvanredan aspekt bio je posvećeno, kooperativno i neagresivno ponašanje policije. Bez znakova napetosti i, u stvari, prijateljskim pristupom, oni su pratili protest do konferencijskog hotela i pomogli da delegacija demonstranata preda “NATO birokratima” veliki paket protestnih nota. .
Dnevni red NATO Samita
Prema pozivnom pismu generalnog sekretara NATO-a u odlasku Rasmussena, sljedeća pitanja su bila prioriteti tokom diskusija:
- stanje u Avganistanu nakon završetka mandata ISAF-a i kontinuirana podrška NATO-a razvoju događaja u zemlji
- buduću ulogu i misiju NATO-a
- kriza u Ukrajini i odnos s Rusijom
- trenutnu situaciju u Iraku.
Kriza u Ukrajini i oko nje, koja bi se bolje opisala kao finaliziranje detalja novog kursa sudara sa Rusijom, postala je jasna žarišna tačka tokom samita, pošto NATO to vidi kao priliku da opravda svoje. nastavak postojanja i nastavak „vodeće uloge“. Debata o strategijama i odnosima prema Rusiji, uključujući i čitavo pitanje „pametne odbrane“, kulminirala je debatom o posljedicama koje treba izvući iz ukrajinske krize.
Istočna Evropa, Ukrajina i Rusija
Tokom samita to je dovelo do usvajanja akcionog plana za povećanje sigurnosti u vezi sa krizom u Ukrajini. Formiraće se "veoma visoka snaga spremnosti" Istočne Evrope ili "koplja" nekih trupa 3-5,000-a, koje će se moći rasporediti u roku od nekoliko dana. Ako Velika Britanija i Poljska dođu na put, sjedište snaga će biti u Szczecinu, Poljska. Kao što je rekao generalni sekretar NATO-a u odlasku Rasmussen: “I šalje jasnu poruku svakom potencijalnom agresoru: ako uopšte pomisliš da napadneš jednog saveznika, suočiš se sa celim Savezom."
Snage će imati nekoliko baza, uključujući i nekoliko u baltičkim zemljama, sa stalnim odredima vojnika 300-600. To je svakako kršenje Osnivačkog akta o međusobnim odnosima, saradnji i sigurnosti koji su NATO i Rusija potpisali u 1997-u.
Prema Rasmussenu, kriza u Ukrajini je “ključna tačka” u istoriji NATO-a, koja je sada stara 65 godina. “Dok se sjećamo devastacije Prvog svjetskog rata, naš mir i sigurnost se još jednom ispituju, sada ruskom agresijom na Ukrajinu.”… „I kriminalno uništavanje leta MH17 je jasno pokazalo da sukob u jednom delu Evrope može imati tragične posledice širom sveta."
Neke zemlje NATO-a, a posebno nove članice iz istočne Evrope, molile su da se 1997 ugovor o osnivanju NATO-Rusija ukine na osnovu toga što ga je Rusija prekršila. To su odbili drugi članovi.
Velika Britanija i SAD žele da stave na stotine vojnika u istočnoj Evropi. Čak i pre samita, Britanci puta izvestili su da će trupe i oklopne divizije biti „često“ na vježbe u Poljsku i baltičke zemlje tokom naredne godine. Novine su to shvatile kao znak odlučnosti NATO-a da se ne „zastraši“ aneksijom Krima i destabilizacijom Ukrajina. Plan akcije koji je odlučen predviđa više vježbi borbenih snaga u različitim zemljama i stvaranje novih stalnih vojnih baza u istočnoj Evropi. Ovi manevri će pripremiti „glavu“ alijanse (Rasmussen) za nove zadatke. Planiran je sljedeći “brzi trozubac” Septembar 15-26, 2014, u zapadnom dijelu Ukrajine. Učesnici će biti zemlje NATO-a, Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Osnove potrebne za akcioni plan vjerovatno će biti u tri baltičke zemlje, Poljskoj i Rumuniji.
Ukrajina, čiji je predsednik Porošenko učestvovao na nekom od samita, takođe će dobiti dodatnu podršku za modernizaciju svoje vojske u pogledu logistike i njene komandne strukture. Odluke o podršci u obliku direktnih isporuka oružja prepuštene su pojedinačnim članicama NATO-a.
Nastaviće se i izgradnja “sistema protivraketne odbrane”.
Više novca za naoružanje
Implementacija ovih planova košta novac. Uoči samita, generalni sekretar NATO-a je izjavio:Pozivam svakog saveznika da dâ veći prioritet odbrani. Kako se evropske ekonomije oporavljaju od ekonomske krize, tako i naša ulaganja u odbranu.“Oživljen je (stari) pokazatelj da svaka članica NATO-a uloži 2% svog BDP-a u naoružanje. Ili barem, kako je konstatovala kancelarka Merkel, vojni troškovi ne bi trebali biti smanjeni.
S obzirom na krizu u istočnoj Evropi, NATO je upozorio na rizike povezane sa daljim rezovima i insistirao da Njemačka poveća svoju potrošnju. Prema njemačkom časopisu za tekuće poslove der Spiegel, povjerljivi dokument NATO-a za ministre odbrane država članica koji izvještava dačitava područja sposobnosti [morala bi biti] napuštena ili znatno smanjena“Ako se izdaci za odbranu dodatno smanje, jer su godine smanjenja dovele do dramatičnog istanjivanja oružanih snaga. Bez doprinosa SAD-a, nastavlja list, savez bi imao znatno ograničen kapacitet za obavljanje operacija.
Sada se povećava pritisak, posebno na Njemačku, da se povećaju izdaci za odbranu. Prema internom rangiranju NATO-a, u 2014-u Njemačka će biti na 14th mjestu sa svojim vojnim troškovima na 1.29 posto svog BDP-a. Ekonomski gledano, Nemačka je druga najjača zemlja u savezu nakon SAD.
Pošto je Nemačka najavila svoju nameru da sprovede aktivniju spoljnu i bezbednosnu politiku, to takođe treba da pronađe svoj izraz u finansijskom smislu, prema komandantima NATO-a. “Biće sve veći pritisak da se učini više na zaštiti članica NATO-a u istočnoj Evropi”, Rekao je glasnogovornik vojne politike frakcije CDU / CDU u Njemačkoj, Henning Otte. “To takođe može značiti da moramo prilagoditi naš budžet za odbranu kako bi se zadovoljili novi politički događaji”, Nastavio je.
Ovaj novi krug potrošnje oružja će imati više socijalnih žrtava. Činjenica da je kancelar Merkel vrlo oprezno izbjegavao bilo kakva konkretna obećanja u ime njemačke vlade zasigurno je bila posljedica domaće političke situacije. Uprkos nedavnom premlaćivanju ratnih bubnjeva, nemačka populacija je ostala odlučno otporna na ideju daljeg naoružanja i više vojnih manevara.
Prema podacima SIPRI-ja, u 2014-u odnos vojnih izdataka NATO-a prema Rusiji je i dalje 9: 1.
Sve više vojni način razmišljanja
Tokom samita, primetno (čak i zastrašujuće) agresivni ton i tekst mogli su se čuti kada je reč o Rusiji, koja je ponovo proglašena „neprijateljem“. Ova slika je stvorena polarizacijom i jeftinim optužbama koje karakteriziraju samit. Prisutni politički lideri mogli su stalno da se čuju kako tvrde da je "Rusija kriva za krizu u Ukrajini", suprotno činjenicama o kojima čak znaju. Postojao je potpuni nedostatak kritike, ili čak refleksivnog razmatranja. Prisustvovali su i gotovo jednodušnu podršku, bez obzira iz koje zemlje su bili.
Termini kao što su „zajednička sigurnost“ ili „detant“ nisu bili dobrodošli; to je bio samit konfrontacije koji je postavio kurs za rat. Činilo se da ovaj pristup u potpunosti ignoriše moguće ublažavanje situacije sa prekidom vatre ili ponovnim pokretanjem pregovora u Ukrajini. Postojala je samo jedna moguća strategija: konfrontacija.
Irak
Još jednu važnu ulogu na samitu odigrala je kriza u Iraku. Tokom skupa, predsjednik Obama je izjavio da nekoliko zemalja NATO-a formira "novu koaliciju voljnih" za borbu protiv IS u Iraku. Prema američkom ministru odbrane Čaku Hagelu, to su SAD, Velika Britanija, Australija, Kanada, Danska, Francuska, Nemačka, Italija, Poljska i Turska. Nadaju se da će im se pridružiti i drugi članovi. Raspoređivanje kopnenih trupa se i dalje isključuje za trenutnu situaciju, ali će se proširiti upotreba vazdušnih napada koristeći avione i bespilotne letelice, kao i isporuke oružja lokalnim saveznicima. Sveobuhvatni plan za borbu protiv IS biće predložen na sastanku Generalne skupštine UN-a kasnije u septembru. Izvoz oružja i drugog oružja se nastavlja.
I ovde se povećava pritisak na Nemačku da učestvuje u intervenciji sopstvenim avionima (modernizovanim Tornadosima sa GBU 54 oružjem).
Lideri NATO-a pokazali su vojni način razmišljanja u kojem nema mjesta za bilo koji alternativni način borbe protiv IS-a koji trenutno predlažu istraživači mira ili mirovni pokret.
NATO ekspanzija
Druga tačka na dnevnom redu bila je dugoročna ambicija da se prihvate nove članice, posebno Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Obećane su im obećanja, kao i Jordanu i privremeno i Libija, da pruže podršku „reformi sektora odbrane i bezbednosti“.
Za Gruziju je dogovoren "značajan paket mjera" koji bi trebao voditi zemlju ka članstvu u NATO-u.
Što se tiče Ukrajine, premijer Yatsenyuk predložio je trenutni prijem, ali to nije dogovoreno. Čini se da NATO još uvijek smatra da su rizici previsoki. Postoji još jedna zemlja koja ima opipljivu nadu da će postati članica: Crna Gora. Odluka će se donijeti u 2015-u u pogledu njenog prijema.
Još jedan interesantan razvoj je proširenje saradnje sa dve neutralne zemlje: Finskom i Švedskom. Oni će biti još bliže integrisani u strukture NATO-a u vezi sa infrastrukturom i komandom. Sporazum pod nazivom „Podrška NATO-a domaćinu“ omogućava NATO-u da uključi obe zemlje u manevre u severnoj Evropi.
Pre samita je bilo i izveštaja koji su otkrili kako se sfera uticaja saveza takođe produžava dalje ka Aziji putem "Partnerstva za mir", čime se Filipini, Indonezija, Kazahstan, Japan, pa čak i Vijetnam, dovode u NATO-ve vidike. Očigledno je kako je Kina mogla biti okružena. Po prvi put, Japan je također odredio stalnog predstavnika u sjedištu NATO-a.
Daljnje širenje uticaja NATO-a na centralnu Afriku takođe je bilo na dnevnom redu.
Situacija u Avganistanu
Neuspeh NATO-ovog vojnog učešća u Avganistanu generalno je potisnut u pozadinu (od strane medija, ali i mnogih u mirovnom pokretu). Drugi manipulisani izbori sa poželjnim pobednicima ratnih vođa (bez obzira ko postane predsednik), potpuno nestabilna unutrašnja politička situacija, glad i siromaštvo karakterišu život u ovoj dugotrajnoj zemlji. Glavni akteri odgovorni za ovo su SAD i NATO. Potpuno povlačenje nije planirano, već ratifikacija novog sporazuma o okupaciji, koji predsjednik Karzai više nije htio potpisati. To bi omogućilo da međunarodni kontingenti trupa od približno 10,000 vojnika ostanu (uključujući i pripadnike njemačkih oružanih snaga 800). Intenziviraće se i “sveobuhvatni pristup”, tj. Civilno-vojna saradnja. A politika koja je tako očigledno propala će se nastaviti dalje. Oni koji pate će i dalje biti opšta populacija u zemlji koja je opljačkana od bilo kakve šanse da vide samostalan, samoodređen razvoj u svojoj zemlji - što bi im takođe pomoglo da prevaziđu kriminalne strukture ratnih gospodara. Očigledan afinitet obe pobedničke stranke na izborima za SAD i NATO će ometati nezavisni, mirni razvoj.
I dalje ostaje da se kaže: Mir u Avganistanu tek treba da se ostvari. Potrebno je dalje razvijati saradnju svih snaga za mir u Afganistanu i međunarodni mirovni pokret. Ne smijemo si dopustiti da zaboravimo Afganistan: on ostaje vitalni izazov za mirovne pokrete nakon 35 godina rata (uključujući 13 godine NATO rata).
Nema mira sa NATO-om
Dakle, mirovni pokret ima dovoljno razloga da demonstrira protiv ove politike konfrontacije, naoružanja, “demonizacije” takozvanog neprijatelja i daljeg širenja NATO-a na Istok. Sama institucija čija je politika značajno odgovorna za krizu i građanski rat nastoji da izvuče iz njih životnu snagu potrebnu za njeno dalje postojanje.
Još jednom, NATO samit u 2014-u je pokazao: Za mir, neće biti mira sa NATO-om. Savez zaslužuje da bude ukinut i zamenjen sistemom zajedničke kolektivne bezbednosti i razoružanja.
Akcije koje organizuje međunarodni mirovni pokret
Pokrenuta od strane međunarodne mreže „Ne ratu - ne NATO-u“, koja je četvrti put kritički pratila samit NATO-a i uz snažnu podršku britanskog mirovnog pokreta u obliku „Kampanje za nuklearno razoružanje (CND)“ i “Zaustavite ratnu koaliciju”, dogodio se širok spektar mirovnih događaja i akcija.
Glavni događaji su bili:
- Međunarodna demonstracija u Newportu septembra 30, 2104. Sa c. 3000 učesnici to je bila najveća demonstracija koju je grad vidio u proteklih 20 godina, ali još uvijek premala da bi zaista bila zadovoljna s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu. Govornici sindikata, politike i međunarodnog mirovnog pokreta su svi bili saglasni u njihovom jasnom protivljenju ratu iu korist razoružanja, te u pogledu potrebe da se cijela ideja NATO-a podvrgne ponovnom pregovaranju.
- Međunarodni sastanak na vrhu održan je u gradskoj vijećnici u Cardiffu u kolovozu 31 uz potporu lokalnog vijeća, te u rujnu 1 u Newportu. Ovaj kontratumit je podržan sredstvima i osobljem Fondacije Rosa Luxemburg. Uspješno je uspjela postići dva cilja: prvo, detaljnu analizu međunarodne situacije, i drugo, formuliranje političkih alternativa i opcija za djelovanje unutar mirovnog pokreta. Na kontram samitu, feministička kritika NATO militarizacije imala je posebno intenzivnu ulogu. Svi događaji su se odvijali u atmosferi izražene solidarnosti i zasigurno su bili osnova za jaču buduću saradnju u međunarodnom mirovnom pokretu. Broj učesnika je također bio vrlo ugodan u 300-u.
- Međunarodni mirovni kamp u predivnom parku na rubu Newportovog unutrašnjeg grada. Konkretno, mlađi učesnici u protestnim akcijama su ovdje pronašli prostor za živu raspravu, sa ljudima iz 200-a koji su prisustvovali kampu.
- Demonstracijska procesija prvog dana samita privukla je mnogo pozitivne pažnje medija i lokalnog stanovništva, a oko 500 učesnika je protestiralo pravo na ulazna vrata samita. Po prvi put bi se debeli paket protestnih rezolucija mogao predati NATO birokratima (koji su ostali bez imena i bez lica).
Još jednom se pokazalo da postoji veliki interes medija za kontra događaje. Velški štampani i online mediji imali su intenzivnu pokrivenost, a britanska štampa je takođe pružala sveobuhvatno izvještavanje. Njemački emiteri ARD i ZDF pokazali su slike sa protestnih akcija, a levičarska štampa u Njemačkoj pokrila je i kontra samit.
Svi protesti su se odvijali apsolutno mirno, bez ikakvog nasilja. Naravno, to je uglavnom bilo zbog samih demonstranata, ali srećom, britanska policija je doprinela ovom postignuću i zahvaljujući njihovom kooperativnom ponašanju.
Naročito na kontra samitu, debate su još jednom dokumentovale suštinsku razliku između agresivnih NATO politika i strategija koje bi dovele do mira. Dakle, ovaj samit je posebno dokazao potrebu za nastavkom delegitimizacije NATO-a.
Kreativni potencijal mirovnog pokreta nastavljen je tokom daljnjih sastanaka na kojima su dogovorene buduće aktivnosti:
- Međunarodni susreti dronova u subotu, avgust 30, 2014. Jedna od tema o kojoj se razgovaralo bila je priprema globalnog dana akcije za trutove Oktobar 4, 2014. Takođe je dogovoreno da se radi na međunarodnom kongresu o bespilotnim letjelicama za maj 2015.
- Međunarodni sastanak za pripremu akcija za 2015 preglednu konferenciju za Ugovor o neširenju nuklearnog oružja u Njujorku u aprilu / maju. Teme o kojima se raspravljalo uključivale su program za dvodnevni Kongres protiv nuklearnog oružja i rashoda za odbranu, prateće događaje tokom sastanka UN-a i veliku demonstraciju u gradu.
- Godišnji sastanak mreže „Ne ratu - ne NATO-u“ septembra 2, 2014. Ova mreža, čije sastanke podržava Fondacija Rosa Luksemburg, sada se može osvrnuti na uspešan kontra-program za četiri NATO samita. Ona opravdano može tvrditi da je delegitimizaciju NATO-a vratila na dnevni red mirovnog pokreta iu određenoj mjeri iu širi politički diskurs. Nastaviće ove aktivnosti u 2015-u, uključujući dva događaja o ulozi NATO-a u severnoj Evropi i na Balkanu.
Kristine Karch,
Kopredsjedavajući Koordinacionog odbora međunarodne mreže “Ne ratu - Ne NATO-u”
