Pregovaranje o miru sa čudovištima

David Swanson, World BEYOND WarJula 24, 2022

Dvije strane u ratu u Ukrajini postigle su dogovor da barem smanje glad u Africi i drugdje koja može biti posljedica rata, pristankom na način izvoza žita.

Iste dvije strane su ranije postigle sporazume o ratnim zarobljenicima.

Neobična stvar u vezi s ovim – iako se to dešava u svakom ratu – je da je svaka od dvije strane pregovarala sa onim što opisuje kao iracionalna čudovišta na drugoj strani s kojima pregovori nisu mogući.

Rijetko je postojao rat u posljednjim stoljećima u kojem svaka strana nije tvrdila da jednostavno nema partnera za pregovore i da vodi sveopšti rat protiv čudovišta, dok istovremeno pregovara o sporazumima o ratnim zarobljenicima i pridržava se raznih dogovorenih ograničenja na vrste oružja i zvjerstva.

Možda želite da sednete za ovo: da, čuo sam ime Hitler. Njegova vlada je pregovarala sa saveznicima iz Drugog svjetskog rata o ratnim zarobljenicima i drugim stvarima, čak i dok su američka i britanska vlada govorile mirovnim aktivistima da bi pregovori o evakuaciji Jevreja i drugih meta nacističkog genocida bili nemogući.

Britanski ministar vanjskih poslova Anthony Eden susreo se 27. marta 1943. u Washingtonu, DC, s rabinom Stephenom Wiseom i Josephom M. Proskauerom, istaknutim advokatom i bivšim sudijom Vrhovnog suda države New York koji je tada služio kao predsjednik Američkog jevrejskog komiteta. Wise i Proskauer su predložili da priđe Hitleru kako bi evakuirali Jevreje. Eden odbačen ideja kao "fantastično nemoguća". Ali istog dana, prema američkom State Departmentu, Eden rekao je Državni sekretar Cordell Hull nešto drugačije:

„Hull je pokrenuo pitanje 60 ili 70 hiljada Jevreja koji se nalaze u Bugarskoj i prijeti im istrebljenje ukoliko ih ne uspijemo izvući i, vrlo hitno, pritisnuo Eden za odgovor na problem. Eden je odgovorila da je čitav problem Židova u Europi vrlo težak i da bismo se trebali vrlo oprezno kretati u pogledu nuđenja odvođenja svih Jevreja iz zemlje poput Bugarske. Ako to učinimo, tada će Jevreji svijeta tražiti da slične ponude pružimo u Poljskoj i Njemačkoj. Hitler bi nas mogao prihvatiti za bilo koju takvu ponudu i jednostavno na svijetu nema dovoljno brodova i prijevoznih sredstava da se njima rukuje. "

Churchill se složio. "Čak i ako smo trebali dobiti dozvolu da povučemo sve Jevreje," napisao je u odgovoru na jedno molećivo pismo, "samo prijevoz predstavlja problem koji će biti teško riješiti." Nemate dovoljno otpreme i prijevoza? U bitci kod Dunkirka, Britanci su evakuirali gotovo 340,000 ljudi u samo devet dana. Američko ratno vazduhoplovstvo imalo je hiljade novih aviona. Tijekom čak i kratkog primirja, SAD i Britanci mogli su avionom prebaciti i prevesti ogroman broj izbjeglica na sigurno.

Nisu svi bili previše zauzeti vođenjem rata. Naročito od kraja 1942. godine, mnogi u Sjedinjenim Državama i Britaniji tražili su da se nešto učini. Dana 23. marta 1943., nadbiskup od Canterburyja zamolio je Dom lordova da pomogne Jevrejima Evrope. Tako je britanska vlada predložila američkoj vladi još jednu javnu konferenciju na kojoj bi se razgovaralo o tome šta bi se moglo učiniti da se Jevreji evakuišu iz neutralnih nacija. Ali britansko ministarstvo vanjskih poslova strahovalo je da bi nacisti mogli sarađivati ​​u takvim planovima, iako od njih nikada nije zatraženo, pisanje: “Postoji mogućnost da se Nijemci ili njihovi sateliti prebace sa politike istrebljenja na politiku ekstruzije i ciljaju kao i prije rata da osramote druge zemlje tako što će ih preplaviti vanzemaljskim imigrantima.”

Ovdje se nije radilo toliko o spašavanju života koliko o izbjegavanju neugodnosti i neugodnosti spašavanja života. A nemogućnost da se pregovara o nečem korisnom i humanitarnom sa protivničkim čudovištem nije bila stvarnija od nesposobnosti Ukrajine ili Rusije da pregovaraju o žitu sa protivničkim čudovištima.

Zaista me nije briga da li se oni koji vode ratove nazivaju čudovištima ili ne. Ali dobronamjerni ljudi bi trebali prestati da se pretvaraju da se s njima ne može pregovarati. Razlog zašto Ukrajina i Rusija pregovaraju o zarobljenicima i žitu, ali ne i o miru je taj što barem jedna od njih — ali mislim da je prilično jasno i jedno i drugo — ne želi mir. Sasvim neosporno nije zato što oni nikako ne mogu pregovarati.