Kojom stranom gledate kroz Iran?

By World BEYOND War, Mart 11, 2015

Većina ljudi u Sjedinjenim Državama ima malo kontakta s Iranom ili njegovom kulturom. Iran se pojavljuje kao zastrašujuća prijetnja u govorima demagoga. Nudi se niz debata između izbrisati to i pritisak to u skladu sa našim civilizovanim normama, ili barem civilizovanim normama neke druge zemlje koja ne uništava i ne pritiska ljude.

Pa kako Amerikanci gledaju na Iran? Mnogi na to gledaju, kao i na sve vladine stvari, kroz optiku bilo Demokratske ili Republikanske stranke. Na demokratskog predsjednika se počelo gledati kao na stranu sprječavanja rata s Iranom. Došlo je do toga da se republikanski kongres smatra da gura taj rat. U ovom okviru dešava se nešto izuzetno. Demokrate počinju da priznaju sve argumenti protiv rata koji bi trebalo da se primeni na svaki rat.

Liberali i naprednjaci puni su priče o poštovanju svog predsjednika i svog vrhovnog komandanta i o praćenju njegovog kursa da ukroti iransku prijetnju, itd. Ali ističu i da je rat neobavezan, da nije opravdano posljednje sredstvo jer uvijek ima drugih izbora. Oni ističu nepoželjnost rata, ratne užase i poželjnost diplomatskog rješenja, odnosno stvaranja prijateljskih i kooperativnih odnosa - iako u nekim slučajevima kao sredstvo za vođenje još jednog rata s Iranom kao saveznikom. (Izgleda da je ovo Obamina šema za korištenje rata da popravi katastrofu koju je ostavio prošli rat.)

Organizacije onlajn aktivista koje se poistovjećuju s Demokratskom strankom zapravo rade izvanredno dobro u argumentaciji protiv rata s Iranom. Uglavnom su odustali od predsjednikove vlastite retorike koja neutemeljeno tvrdi da Iran teži nuklearnom oružju, preferirajući se protiv opasnosti od republikanskog ratnog huškanja. To je stav zasnovan na stvarnosti kojeg ne zastupa nijedna strana – republikanci ne tvrde da započinju rat, a Bijela kuća se generalno ne fokusira na to da ih optužuje za to. Da, ove grupe još uvijek guraju ideju da je nepoštivanje republikanaca svog predsjednika čak i veća stvar od pokretanja rata, ali kada se okrenu temi rata, zaista zvuče kao da se tome protive i razumiju zašto bi to uvijek svi trebali.

Ako vidite Iran kroz to lijevo-demokratsko sočivo, odnosno ako se protivite nastojanjima republikanaca da započnu još jedan nepotrebni katastrofalan rat, ovaj s Iranom, imam nekoliko ideja koje bih volio da pokrenem.

1. Šta ako se predsjednik Obama protivi naporima da se potkopa i svrgne vlada Venecuele? Što ako republikanci u Kongresu smiješno tvrde da Venecuela predstavlja prijetnju Sjedinjenim Državama? Šta ako su republikanci pisali pisma ohrabrenja vođama pokušaja puča u Venecueli kako bi im dali do znanja da imaju podršku SAD-a bez obzira na to što bi State Department mogao reći? Da li biste se protivili rušenju vlade Venecuele?

2. Šta da je Kongres poslao delegaciju da podstakne nasilni udar u Kijevu, iza leđa Stejt departmenta i Bele kuće? Šta ako je pritisak rastao prema ratu s nuklearnom Rusijom, a republikanski čelnici Kongresa nestrpljivo su raspirivali vatru dok bi Bijela kuća tražila alternative kao što su diplomatija, demilitarizacija, prekid vatre, pregovori, pomoć i međunarodna vladavina prava? Da li biste se protivili podršci američkog Kongresa desničarskoj vladi u Ukrajini i njenoj antagonizaciji Rusije?

3. Što ako je predsjednik Obama održao elokventan govor priznajući da ne samo da nema “vojnog rješenja” u Iraku ili Siriji, već da je pogrešno to ponavljati dok se traži vojno rješenje? Šta ako je povukao američke trupe iz tog regiona i iz Avganistana i zatražio od Kongresa da finansira Maršalov plan pomoći i restitucije, po mnogo nižoj ceni od prisustva trupa, naravno? A šta ako republikanci uvedu zakon o vraćanju svih trupa? Da li biste se protivili tom zakonu?

4. Šta ako kongresni komiteti oružanih „službi“ postave panele za pregled spiskova ubistava i narediše da se muškarci, žene i djeca gađaju i ubijaju udarima bespilotnih letjelica, zajedno sa svima koji su im previše bliski i sa bilo kim sumnjivim profilom? Šta ako je predsjednik Obama optužio Kongres za kršenje nacionalnih zakona o ubistvima, Ustava SAD-a, Povelje UN-a, Ženevskih konvencija, Kellogg Briandovog pakta, Deset zapovijedi i lekcija iz prošlosti koje pokazuju tako nepromišljene postupke za stvaranje više neprijatelja od oni ubijaju? Da li biste protestovali protiv ubijanja dronova i zahtevali eliminaciju naoružanih dronova?

Evo šta me brine. Postoje neki pozitivni znaci trenutno, a bili su neki krajem 2013. godine i nekoliko trenutaka od tada. Ali antirepublikanski ratni pokret 2002-2007. možda neće moći ponovo da se poredi sve dok američki predsednik ponovo ne bude republikanac (ako se to ikada ponovi). A do tada će ratovi predsjednika Georgea W. Busha odavno proći bez ikakvih kazni za odgovorne. A predsjednik Obama će povećati vojnu potrošnju i strano prisustvo i privatizaciju, dati CIA-i moć da vodi ratove, eliminirao praksu dobijanja odobrenja UN-a za ratove, okončao običaj dobijanja sankcija Kongresa za ratove, uspostavio praksu ubijanja ljudi sa projektilima bilo gdje na zemlji (i naoružavali pola zemaljskih nacija sličnim sposobnostima), dok nastavljaju širiti nasilje i oružje kroz Libiju, Jemen, Pakistan, Afganistan, Irak, Siriju, Ukrajinu i tako dalje.

Posljednje pitanje: ako ste imali priliku da se suprotstavite stvarima koje vam se ne sviđaju, iako su rezultat dvostranačja, hoćeš li?