Peter Phillips, March 14, 2019
Promjene režima u Iraku i Libiji, Sirijski rat, venezuelanska kriza, sankcije protiv Kube, Irana, Rusije i Sjeverne Koreje su odraz novog globalnog imperijalizma koji je nametnula jezgra kapitalističkih zemalja u prilog trilijuna dolara koncentrisanog investicionog bogatstva. Ovaj novi svjetski poredak masovnog kapitala postao je totalitarna imperija nejednakosti i represije.
Globalni 1%, koji se sastoji od preko 36 milionera i 2,400 milijardera, zapošljavaju svoj višak kapitala sa firmama za upravljanje investicijama kao što su BlackRock i JP Morgan Chase. Glavnih sedamnaest od tih kompanija za upravljanje investicijama od triliona dolara kontroliralo je 41.1 triliona dolara u 2017-u. Sve ove firme su direktno uložene jedna u drugu i njima upravljaju samo ljudi 199-a koji odlučuju kako i gdje će se ulagati globalni kapital. Njihov najveći problem je što imaju više kapitala nego što postoje sigurne mogućnosti za ulaganje, što dovodi do rizičnih špekulativnih investicija, povećane ratne potrošnje, privatizacije javnog domena i pritisaka za otvaranje novih mogućnosti za kapitalne investicije kroz promjene političkog režima.
Moćne elite kao podrška kapitalnim investicijama zajednički su ugrađene u sistem obaveznog rasta. Neuspjeh kapitala da postigne kontinuiranu ekspanziju dovodi do ekonomske stagnacije, što može rezultirati depresijom, bankrotom, propadanjem valuta i masovnom nezaposlenošću. Kapitalizam je ekonomski sistem koji se neizbježno prilagođava kontrakcijama, recesijom i depresijom. Moćne elite upletene su u mrežu prisilnog rasta koji zahtijeva kontinuirano globalno upravljanje i stvaranje novih i sve većih mogućnosti kapitalnih investicija. Ova prisilna ekspanzija postaje svjetski manifestna sudbina koja traži totalnu dominaciju kapitala u svim dijelovima zemlje i šire.
Šezdeset procenata ključnih menadžera 199 globalne elitne moći je iz SAD-a, dok ljudi iz dvadeset kapitalističkih zemalja zaokružuju ravnotežu. Ovi menadžeri elite moći i pridruženi jedan procenat aktivno učestvuju u globalnim grupama politika i vladama. Oni služe kao savetnici MMF-a, Svetske trgovinske organizacije, Svetske banke, Međunarodne banke naselja, Savezne rezerve, G-7-a i G-20-a. Većina njih prisustvuje Svjetskom ekonomskom forumu. Globalne političke elite aktivno učestvuju u privatnim međunarodnim političkim vijećima kao što su Vijeće trideset, Trilateralna komisija i Atlantski savjet. Mnoge američke globalne elite su članice Vijeća za vanjske odnose i Poslovni okrugli stol u SAD-u. Najvažnije pitanje za ove elite je zaštita kapitalnih investicija, osiguranje naplate dugova i izgradnja mogućnosti za dalji povrat.
Globalna elita moći je svjesna svog postojanja kao brojčana manjina u prostranom moru osiromašenog čovječanstva. Otprilike 80% svetske populacije živi sa manje od deset dolara dnevno, a polovina živi sa manje od tri dolara dnevno. Koncentrisani globalni kapital postaje obavezujuće institucionalno usklađivanje koje transnacionalne kapitaliste dovodi u centralizirani globalni imperijalizam koji olakšavaju svjetske ekonomske / trgovinske institucije i koje štiti vojna imperija SAD / NATO. Ova koncentracija bogatstva dovodi do krize čovječanstva, pri čemu su siromaštvo, rat, glad, masovno otuđenje, medijska propaganda i uništavanje okoliša dostigli nivo koji ugrožava budućnost čovječanstva.
Ideja nezavisnih samoupravnih nacionalnih država dugo je bila neprikosnovena u tradicionalnim liberalnim kapitalističkim ekonomijama. Međutim, globalizacija je postavila novi skup zahtjeva ka kapitalizmu koji zahtijeva transnacionalne mehanizme za podršku kontinuiranom rastu kapitala koji je sve više izvan granica pojedinih država. Finansijska kriza 2008-a bila je potvrda globalnog sistema ugroženog kapitala. Ove prijetnje potiču napuštanje prava nacionalnih država i formiranje globalnog imperijalizma koji odražava nove zahtjeve svjetskog poretka za zaštitu transnacionalnog kapitala.
Institucije u kapitalističkim zemljama, uključujući vladina ministarstva, odbrambene snage, obavještajne agencije, pravosuđe, univerzitete i predstavnička tijela, u različitoj mjeri prepoznaju da se glavni zahtjevi transnacionalnog kapitala prelivaju izvan granica nacionalnih država. Rezultirajući svjetski doseg motivira novi oblik globalnog imperijalizma koji je očigledan u koalicijama glavnih kapitalističkih nacija koje su sudjelovale u naporima za promjenu režima u prošlosti i sadašnjosti sankcijama, prikrivenim akcijama, koopcijama i ratom s državama koje nisu sarađivale - Iran, Irak, Sirija, Libija, Venezuela, Kuba, Sjeverna Koreja i Rusija.
Pokušaj državnog udara u Venecueli pokazuje usklađenost transnacionalnih država koje podržavaju kapital u prepoznavanju elitnih snaga koje se protive Madurovom socijalističkom predsjedništvu. Ovde je na delu novi globalni imperijalizam, pri čemu je venecuanski suverenitet otvoreno potkopan kapitalnim imperijalnim svetskim poretkom koji traži ne samo kontrolu nafte u Venezueli, već i punu mogućnost za široko rasprostranjena ulaganja kroz novi režim.
Raširena korporativna medijska negacija demokratski izabranog predsjednika Venezuele pokazuje da su ti mediji u vlasništvu i pod nadzorom ideologa globalne elite moći. Korporativni mediji danas su visoko koncentrirani i potpuno međunarodni. Njihov primarni cilj je promocija prodaje proizvoda i prokapitalistička propaganda kroz psihološku kontrolu ljudskih želja, emocija, uvjerenja, strahova i vrijednosti. Korporativni mediji to čine manipulirajući osjećajima i spoznajama ljudskih bića širom svijeta i promovišući zabavu kao distrakciju globalnoj nejednakosti.
Prepoznavanje globalnog imperijalizma kao manifestacije koncentriranog bogatstva, kojim upravlja nekoliko stotina ljudi, od najveće je važnosti za demokratske humanitarne aktiviste. Moramo se zalagati za Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i izazvati globalni imperijalizam i njegove fašističke vlade, medijsku propagandu i vojske carstva.
Peter Phillips je profesor političke sociologije na državnom univerzitetu Sonoma. Giants: The Global Power Elite, 2018., ima 18 godinath knjiga iz časopisa Seven Stories Press. Predaje kurseve iz političke sociologije, sociologije moći, sociologije medija, sociologije zavjera i istraživačke sociologije. Bio je direktor Projekta cenzuriran od 1996. do 2010. i predsjednik Fondacije za slobodu medija od 2003. do 2017. godine.
