Ekskluzivno: Fijasko u Iraku u WMD-u nije bio jedini put kada su politički pritisci iskrivili američke obaveštajne presude. U 2007-u, Izrael je prodao CIA-u zbog sumnjive tvrdnje o nuklearnom reaktoru Severne Koreje u sirijskoj pustinji, prenosi Gareth Porter.
Gareth Porter, novembar 18, 2017, News Consortium.
U septembru 2007, izraelski ratni avioni bombardovali su zgradu u istočnoj Siriji, za koju su Izraelci tvrdili da drži tajni nuklearni reaktor koji je izgrađen uz pomoć Sjeverne Koreje. Sedam mjeseci kasnije, CIA je objavila izvanredan 11-minutni video i montirala press i kongresne brifinge koji su podržali tu tvrdnju.
Satelitske fotografije navodnog Sirijca
nuklearno postrojenje prije i poslije
Izraelski vazdušni napad.
Ali ništa o tom navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji ne ispada ono što se tada pojavilo. Sada dostupni dokazi pokazuju da nije bilo takvog nuklearnog reaktora, te da su Izraelci obmanuli administraciju Džordža V. Buša u uvjerenju da je to u cilju privlačenja Sjedinjenih Država u bombardovanje raketnih skladišta u Siriji. Drugi dokazi sada ukazuju na to da je sirijska vlada navela Izraelce da pogrešno veruju da je to ključno mesto za skladištenje raketa i raketa Hezbolaha.
Glavni stručnjak Međunarodne agencije za atomsku agenciju za severnokorejske reaktore, egipatski državljanin Yousry Abushady, upozorio je visoke zvaničnike IAEA-e u 2008-u da objavljene tvrdnje CIA-e o navodnom reaktoru u sirijskoj pustinji nisu mogle biti istinite. U nizu intervjua u Beču i telefonskim i e-mail razmenama tokom nekoliko mjeseci, Abushady je detaljno opisao tehničke dokaze koji su ga naveli da izda to upozorenje i da bude još sigurniji u vezi s tim presudom kasnije. Penzionisani nuklearni inženjer i istraživač sa dugogodišnjim iskustvom u Nacionalnoj laboratoriji Oak Ridge potvrdio je ključni element tog tehničkog dokaza.
Objavljena otkrića visokih zvaničnika Bušove administracije pokazuju, štaviše, da su glavni američki predstavnici u priči imali svoje političke motive da podrže izraelske tvrdnje da je sirijski reaktor izgrađen uz pomoć Sjeverne Koreje.
Potpredsjednik Dick Cheney se nadao da će upotrijebiti navodni reaktor kako bi predsjednika Georgea W. Busha inicirao američke zračne napade u Siriji u nadi da će potresti sirijsko-iranski savez. I Cheney i tadašnji direktor CIA-e Michael Hayden su se također nadali da će koristiti priču o nuklearnom reaktoru izgrađenom u Sjevernoj Koreji u Siriji kako bi ubili posao koji je državni sekretar Condoleezza Rice pregovarala sa Sjevernom Korejom o svom programu nuklearnog naoružanja u 2007-08-u.
Dramatični dokazi Mossad Chief-a
U aprilu 2007, šef izraelske Mossad-ove spoljne obaveštajne agencije Meir Dagan, predstavio je Cheney, Hayden i savetnika za nacionalnu bezbednost Stevena Hadleya sa dokazima o tome kako je rekao da je nuklearni reaktor izgrađen u istočnoj Siriji uz pomoć Severne Koreje. Dagan im je pokazao skoro stotinu ručno snimljenih fotografija lokacije, otkrivajući ono što je opisao kao pripremu za instalaciju sjevernokorejskog reaktora i tvrdeći da je bilo samo nekoliko mjeseci od početka rada.
Predsjednik George W. Bush i potpredsjednik
Dick Cheney prima Ovalni ured
od direktora CIA-e George Teneta. Takođe
prisutan je načelnik štaba Andy Card (desno).
(Fotografija Bijele kuće)
Izraelci nisu krili svoju želju da američki vazdušni napad uništi navodni nuklearni objekat. Premijer Ehud Olmert pozvao je predsjednika Busha odmah nakon tog sastanka i rekao: "Džordž, tražim od vas da bombardujete kompleks", navodi se u izvještaju Bušovih memoara.
Čejni, koji je bio poznat kao Olmertov prijatelj, želeo je da ide dalje. Na sastancima Bele kuće u narednim nedeljama, Čejni se snažno zalagao za američki napad ne samo na navodnu zgradu reaktora, već i na skladišta oružja Hezbolaha u Siriji. Tadašnji sekretar odbrane Robert Gates, koji je učestvovao na tim sastancima, podsjetio je u svojim memoarima da je Čejni, koji je također tražio priliku da izazove rat s Iranom, nadao se da će "dovoljno zezati Assada kako bi okončao svoj bliski odnos sa Iran ”i“ šalje snažno upozorenje Irancima da napuste svoje nuklearne ambicije ”.
Direktor CIA-e Hayden je jasno izrekao agenciju sa Cheneyjem po tom pitanju, ne zbog Sirije ili Irana, nego zbog Sjeverne Koreje. U svojoj knjizi Playing to the Edge, koja je objavljena prošle godine, Hayden se prisjeća da je, na sastanku u Bijeloj kući, predsjednik Bush dan nakon Daganove posjete, šapnuo u Cheneyu na uho: "Bili ste u pravu, gospodine potpredsjedniče."
Hayden je mislio na žestoku političku borbu unutar Bušove administracije oko politike Severne Koreje koja je bila u toku od kada je Condoleezza Rice postala državni sekretar u ranom 2005-u. Rice je tvrdila da je diplomatija jedini realni način da se Pyongyang povuče iz svog programa nuklearnog naoružanja. Ali Čejni i njegovi saveznici iz administracije Džona Boltona i Roberta Džozefa (koji su naslijedili Boltona kao ključnog kreatora politike State Departmenta u Sjevernoj Koreji nakon što je Bolton postao ambasador UN-a u 2005-u) bili su odlučni u okončanju diplomatskog angažmana s Pjongjangom.
Cheney je i dalje manevrirao kako bi pronašao način da spriječi uspješan završetak pregovora, i vidio je priču o sirijskom nuklearnom reaktoru koji je tajno izgrađen u pustinji uz pomoć Sjeverne Koreje kao potporu njegovom slučaju. Čejni otkriva u svojim memoarima da je u januaru 2008, tražio da se spakuje nuklearni dogovor Riceove Severne Koreje tako što je naterao da se složi da bi neuspeh Severne Koreje da "prizna da se širi u Sirijce, bio ubica posla".
Tri mjeseca kasnije, CIA je objavila svoj dosad neviđeni 11-minutni video koji podržava cijeli izraelski slučaj za nuklearni reaktor u Sjevernoj Koreji, koji je skoro završen. Hayden se prisjeća da je njegova odluka o objavljivanju videa o navodnom sirijskom nuklearnom reaktoru u 2008-u u travnju "bila kako bi se izbjeglo prodavanje nuklearnog posla u Sjevernoj Koreji kongresu i javnosti koja ne poznaje ovu vrlo primjerenu i nedavnu epizodu."
Video snimak, zajedno sa kompjuterskim rekonstrukcijama zgrade i fotografijama Izraelaca, izazvao je veliki udar u medijima. Međutim, jedan stručnjak za nuklearne reaktore koji je proučio video snimak uskoro je pronašao veliki razlog da zaključi da slučaj CIA-e nije bio zasnovan na stvarnim dokazima.
Tehnički dokazi protiv reaktora
Egipatski državljanin Yousry Abushady bio je doktor u nuklearnom inženjerstvu i 23-godišnji veteran IAEA-e, koji je promoviran u odjel za Zapadnu Europu u odjelu za operativne poslove Odjela za zaštitne mjere agencije, što znači da je bio zadužen za sve inspekcije nuklearnih postrojenja u regija. Bio je pouzdani savjetnik Bruno Pellauda, zamjenika generalnog direktora IAEA za zaštitne mjere od 1993-a do 1999-a, koji je ovom intervjuu rekao da se „često oslanjao na Abushady“.
Karta Sirije.
Abušadi se u jednom intervjuu prisjetio da je, nakon što je proveo mnogo sati pregledavajući video snimak koji je CIA objavila u aprilu 2008 po frejmovima, bio siguran da slučaj CIA za nuklearni reaktor na al-Kibaru u pustinji u istočnoj Siriji nije bio prihvatljiv za više tehničkih razloga. Izraelci i CIA su tvrdili da je navodni reaktor modeliran prema tipu reaktora koji su Sjevernokorejci instalirali u Yongbyonu nazvanim gasni reaktor sa grafitom (GCGM).
Ali Abushady je poznavao taj reaktor bolje od bilo kog drugog u IAEA-i. On je dizajnirao GCGM reaktor za svog doktoranta u nuklearnom inženjerstvu, počeo je procjenjivati Yongbyon reaktor u 1993-u, a od 1999 do 2003-a bio je na čelu Odjela za zaštitne mjere koji je bio odgovoran za Sjevernu Koreju.
Abushady je otputovao u Sjevernu Koreju 15 puta i proveo opsežne tehničke razgovore sa sjevernokorejskim nuklearnim inženjerima koji su dizajnirali i upravljali reaktorom Yongbyon. Dokazi koje je video na video snimku uvjerili su ga da nijedan takav reaktor nije mogao biti u izgradnji u al-Kibaru.
U aprilu 26, 2008, Abushady je poslao „preliminarnu tehničku procenu“ video snimka zameniku generalnog direktora IAEA za zaštitne mere Olli Heinonen, sa kopijom za generalnog direktora Mohameda El Baradeja. Abushady je u svom memorandumu primijetio da je osoba odgovorna za sastavljanje CIA videa očigledno nepoznata ni sa sjevernokorejskim reaktorom niti s GCGM reaktorima uopće.
Prva stvar koja je pogodila Abushadyja u vezi sa tvrdnjama CIA-e bila je da je zgrada bila prekratka da bi držala reaktor kao onaj u Yongbyonu, Sjeverna Koreja.
"Očigledno je", napisao je on u svojoj "tehničkoj proceni" Heinonenu, "da sirijska zgrada bez UG [podzemne] konstrukcije, ne može da drži [reaktor] sličan [GK GCR] reaktor]. ”
Abushady je procenio visinu severnokorejske reaktorske zgrade u Yongbyonu na 50 metara (165 stopa) i procenio da je zgrada u al-Kibaru nešto viša od trećine.
Abushady je takođe otkrio da su karakteristike al-Kibar-a uočljive u skladu sa najosnovnijim tehničkim zahtjevima za GCGM reaktor. On je istakao da reaktor Yongbyon nije imao ništa manje od 20 pratećih zgrada na lokaciji, dok satelitske snimke pokazuju da sirijski lokalitet nije imao jednu značajnu potpornu strukturu.
Najjasnija indikacija za Abushady da zgrada nije mogla biti GCGM reaktor je odsustvo rashladnog tornja za smanjenje temperature rashladnog sredstva za ugljični dioksid u takvom reaktoru.
"Kako možete raditi reaktor hlađen gasom u pustinji bez rashladnog tornja?" Upita Abušadi u intervjuu.
Zamjenik direktora IAEA Heinonen tvrdio je u izvještaju IAEA-e da je lokacija imala dovoljno snage za crpljenje da bi dobila riječnu vodu iz pumpe na obližnjoj rijeci Eufrat do mjesta. Ali Abushady se prisjeća da je pitao Heinonena: "Kako bi se ta voda mogla prenijeti za 1,000 metara i nastaviti do izmjenjivača topline za hlađenje s istom snagom?"
Robert Kelley, bivši šef američke laboratorije za daljinska istraživanja i bivši visoki inspektor IAEA u Iraku, primijetio je još jedan fundamentalni problem sa Heinonenovom tvrdnjom: na lokaciji nije bilo postrojenja za tretiranje riječne vode prije nego što je stiglo do navodne zgrade reaktora.
"Ta rečna voda bi nosila ostatke i mulj u reaktorske izmenjivače toplote", rekao je Kelley u intervjuu, što je dovelo do velike sumnje da bi reaktor mogao tamo raditi.
Još jedan važan komad koji je Abushady pronašao kao nestanak bio je postrojenje za hlađenje istrošenog goriva. CIA je teoretizirala da je sama zgrada reaktora sadržavala "ribnjak za istrošeno gorivo", zasnovan na nečemu više od dvosmislenog oblika na fotografiji iz zraka bombardovane zgrade.
Međutim, severnokorejski reaktor u Yongbyonu i svi 28 drugi GCGM reaktori koji su izgrađeni u svetu imaju izduvni bazen u posebnoj zgradi, rekao je Abushady. Razlog je, objasnio je on, da magnoks obloga oko gorivnih šipki reaguje na svaki kontakt sa vlagom da bi proizvela vodonik koji bi mogao eksplodirati.
Međutim, konačni i nepobitni dokaz da al-Kibar nije bio prisutan GCGM reaktor potiče iz uzoraka životne sredine koje je IAEA preuzela na lokaciji u junu 2008. Takav reaktor bi sadržavao grafit nuklearne kvalitete, objasnio je Abushady, a ako bi Izraelci zaista bombardovali GCGM reaktor, to bi proširilo čestice grafita nuklearne kvalitete po cijeloj lokaciji.
Behrad Nakhai, dugogodišnji nuklearni inženjer u Nacionalnoj laboratoriji Oak Ridge, potvrdio je Abshuadijevo zapažanje u intervjuu. "Imali biste stotine tona nuklearnog grafita raštrkanih po lokaciji", rekao je on, "i bilo bi nemoguće očistiti ga."
Izvještaji IAEA-a su više od dvije godine šutjeli o tome što su uzorci pokazali o nuklearnom grafitu, a zatim su u izvješću iz 2011-a iz svibnja tvrdili da su čestice grafita „premale da bi omogućile analizu čistoće u usporedbi s onom koja je normalno potrebna za upotrebu u reaktor. ”Ali s obzirom na raspoložive alate laboratorijama, IAEA tvrdi da nisu mogli da utvrde da li su čestice nuklearne kvalitete ili ne“ nema smisla ”, rekao je Nakhai.
Hayden je na svom 2016 računu priznao da su „ključne komponente“ nuklearnog reaktora za nuklearno oružje „još uvijek nedostajale“. CIA je pokušala pronaći dokaze o postrojenju za preradu u Siriji koje bi se moglo koristiti za dobivanje plutonijuma za nuklearnu bombu. ali nije bio u stanju da pronađe nijedan trag.
CIA također nije pronašla nikakve dokaze o pogonu za proizvodnju goriva, bez kojega reaktor nije mogao da preradi gorivne šipke. Sirija ih nije mogla dobiti iz Sjeverne Koreje, jer je fabrika za proizvodnju goriva u Yongbyonu od 1994-a proizvodila štapove za gorivo i poznato je da je došlo do ozbiljnog propadanja nakon što je režim pristao na uklanjanje vlastitog programa reaktora plutonija.
Manipulirane i zavaravajuće fotografije
Haydenov prikaz pokazuje da je bio spreman dati odobrenje CIA za izraelske fotografije čak i prije nego što su ih analitičari agencije počeli analizirati. On priznaje da kada je upoznao Dagana licem u lice, nije pitao kako i kada je Mossad dobio fotografije, navodeći „protokol špijunaže“ među saradnicima koji su obavljali obaveze. Međutim, takav protokol teško da bi se mogao primijeniti na vladu koja dijeli obavještajne podatke kako bi se Sjedinjene Države navele da izvrše ratni čin u njegovo ime.
CIA pečat u predvorju špijunske agencije
sjedište. (Fotografija američke vlade)
Video CIA se u velikoj mjeri oslanjao na fotografije koje je Mossad dao Bushovoj administraciji u iznošenju svojih tvrdnji. Hayden piše da je to bilo "prilično uvjerljivo, ako bismo mogli biti sigurni da slike nisu bile izmijenjene."
Ali po sopstvenom nahođenju, Hayden je znao da se Mosad upustio u bar jednu obmanu. On piše da kada su stručnjaci CIA-e pregledali fotografije iz Mossada, otkrili su da je jedan od njih kupljen na fotografiji kako bi uklonio natpis na strani kamiona.
Hayden tvrdi da nije imao nikakvu zabrinutost zbog slike koju je kupila fotografija. Međutim, nakon što je ovaj pisac pitao kako analitičari CIA-e interpretiraju Mossadovu fotografiju o kupovini slike kao jedno od pitanja koje je njegovo osoblje zatražilo prije mogućeg intervjua sa Haydenom, on je odbio intervju.
Abushady ističe da su glavni problemi sa fotografijama koje je CIA objavila javno da li su zapravo snimljene na lokaciji al-Kibara i da li su bile u skladu s GCGM reaktorom. Jedna od fotografija pokazala je ono što je CIA video nazvao "čelični liner za armiranobetonski reaktor prije nego što je instaliran." Abushady je odmah primijetio da ništa na slici ne povezuje čeličnu košuljicu s al-Kibarom.
I video i CIA-ina konferencija za štampu objasnili su da je mreža malih cijevi na vanjskoj strani konstrukcije bila za "rashladnu vodu za zaštitu betona od intenzivne topline i zračenja reaktora".
Ali Abushady, koji se specijalizirao za takvu tehnologiju, istakao je da struktura na slici ne liči na plinski reaktor. "Ovaj brod ne može biti za reaktor sa hlađenjem gasom", objasnio je Abushady, "zasnovan na njegovim dimenzijama, debljini i cijevima prikazanim na strani broda."
Objašnjenje video snimka CIA-e da je mreža cijevi bila potrebna za "rashladnu vodu" nije imalo smisla, rekao je Abushady, jer reaktori hlađeni plinom koriste samo ugljični dioksid - ne vodu - kao rashladno sredstvo. Svaki kontakt između vode i Magnox-obloge koja se koristi u tom tipu reaktora, objasnio je Abushady, mogao bi izazvati eksploziju.
Druga Mossadova fotografija pokazala je ono što je CIA rekla da su "izlazne točke" za kontrolne šipke reaktora i gorivne šipke. CIA je tu fotografiju uspoređivala sa fotografijom vrhova kontrolnih šipki i gorivnih šipki sjevernokorejskog reaktora u Yongbyonu i tvrdila je da je "vrlo bliska" između te dvije.
Međutim, Abushady je pronašao velike razlike između ove dvije slike. Severnokorejski reaktor imao je ukupno 97 portova, ali slika navodno snimljena na al-Kibaru pokazuje samo 52 portove. Abushady je bio siguran da reaktor prikazan na fotografiji nije mogao biti zasnovan na reaktoru Yongbyon. On je takođe napomenuo da slika ima izražen sepijski ton, sugerirajući da je snimljen nekoliko godina ranije.
Abushady je upozorio Heinonena i ElBaradeija u njegovoj početnoj procjeni da je fotografija predstavljena u okviru zgrade reaktora izgledala kao stara fotografija malog reaktora hlađenog plinom, najvjerovatnije ranog takvog reaktora izgrađenog u Velikoj Britaniji.
Dvostruka obmana
Mnogi posmatrači su nagovestili da neuspeh Sirije da protestuje protiv štrajka u pustinji glasno sugeriše da je to zaista bio reaktor. Informacije koje je dao bivši sirijski avijatičar koji je prešao u vojno zapovjedništvo protiv Assada u Alepu i šef programa za atomsku energiju u Siriji pomažu otključati misteriju onoga što je stvarno bilo u zgradi u al-Kibaru.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad.
Sirijski major, "Abu Mohammed", rekao je Guardianu u februaru 2013 da služi na stanici za vazdušnu odbranu u Deir Azzoru, gradu koji je najbliži al-Kibaru, kada je dobio poziv od brigadnog generala na strateškom vazduhoplovstvu. Komanda u Damasku odmah posle ponoći, 6, 2007. Neprijateljski avioni su se približavali njegovom području, rekao je general, ali "ništa ne činite."
Major je bio zbunjen. Pitao se zašto bi sirijska komanda želela da dozvoli izraelskim borbenim avionima da pristupaju Deiru Azzoru nesmetano. Jedini logičan razlog za tako inače neobjašnjivu naredbu bio bi da, umjesto da želi zadržati Izraelce dalje od zgrade u al-Kibaru, sirijska vlada je zapravo htjela da Izraelci napadnu. Nakon štrajka, Damask je izdao samo neprozirnu izjavu u kojoj tvrdi da su izraelski avioni otjerani i da ćute o zračnom napadu na al-Kibar.
Abushady je ovom piscu rekao da je na sastancima sa sirijskim zvaničnicima tokom svoje posljednje godine u IAEA-u saznao da je sirijska vlada uistinu prvobitno izgradila strukturu na al-Kibaru za skladištenje raketa, kao i za fiksnu poziciju za pucanje. I rekao je da je Ibrahim Othman, šef Sirijske komisije za atomsku energiju, potvrdio to na privatnom sastanku sa njim u Beču u septembru 2015.
Othman je takođe potvrdio Abušadijevu sumnju da gleda satelitske fotografije da je krov nad centralnom sobom u zgradi napravljen sa dvije pokretne svjetlosne ploče koje se mogu otvoriti kako bi se omogućilo ispaljivanje projektila. I rekao je Abushadyju da je bio u pravu kada je verovao da je ono što se pojavilo na satelitskoj slici odmah nakon bombardovanja dva polukružna oblika, ono što je ostalo od originalnog betonskog silosa za lansiranje projektila.
Nakon izraelske invazije na južni Libanon, Izraelci su intenzivno tražili rakete i rakete Hezbolaha koje su mogle doći do Izraela i vjerovale su da se mnoga od tih oružja Hezbolaha skladište u Siriji. Da su želeli da skrenu pažnju Izraelaca sa stvarnih lokacija za skladištenje raketa, Sirijci bi imali dobar razlog da žele da ubede Izraelce da je to jedno od njihovih glavnih skladišta.
Othman je rekao Abushadyju da je zgrada napuštena u 2002-u nakon završetka izgradnje. Izraelci su dobili slike prizemlja iz 2001-02-a koje pokazuju izgradnju vanjskih zidova koji bi sakrili središnju dvoranu zgrade. Izraelci i CIA su u 2007-08-u insistirali na tome da ova nova konstrukcija ukazuje na to da ona mora biti zgrada reaktora, ali jednako je konzistentna sa zgradom projektovanom da sakrije skladištenje raketa i poziciju za lansiranje projektila.
Iako je Mossad uložio velike napore da ubedi Bushovu administraciju da je ta lokacija nuklearni reaktor, ono što su Izraelci zaista željeli bilo je da Bushova administracija pokrene američke vazdušne napade protiv Hezbolaha i Sirijskih raketnih skladišta. Visoki zvaničnici Bušove administracije nisu kupili izraelsku ponudu da dovedu SAD do bombardovanja, ali nijedno od njih nije postavilo pitanja o izraelskim prevarama.
Izgleda da su i Asadov režim i izraelska vlada uspeli da izvedu svoje delove u dvostrukoj prevari u sirijskoj pustinji.
Gareth Porter je nezavisni istraživački novinar i istoričar o američkoj nacionalnoj sigurnosnoj politici i dobitnik nagrade 2012 Gellhorn za novinarstvo. Njegova najnovija knjiga je Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu u Iranu, objavljena u 2014-u.
