Čvrsta reizborna pobjeda iranskog predsjednika Rouhanija otvara put Iranu da nastavi sa svojim naporima da se ponovo uključi u globalnu zajednicu i proširi slobode unutar zemlje, izvještava Trita Parsi.
Autor: Trita Parsi, ConsortiumNews.
Politička sofisticiranost iranskog stanovništva i dalje impresionira. Uprkos veoma lošem političkom sistemu u kojem izbori nisu ni fer ni slobodni, ogromna većina izabrala je nenasilni put da postigne napredak.
Hassan Rouhani, predsjednik Islamske Republike Iran, obraća se Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, 22. septembra 2016. (Fotografija UN-a)
Oni su masovno učestvovali na izborima sa izlaznošću od 75 posto – uporedite to sa izlaznošću na američkim izborima 2016. godine, 56 posto – i dali su sadašnjem umjerenom predsjedniku Hassanu Rouhaniju ubedljivu pobjedu sa 57 posto glasova.
U regionalnom kontekstu, ovi izbori su još značajniji. U većem dijelu Bliskog istoka izbori se čak i ne održavaju. Uzmimo, na primjer, Saudijsku Arabiju, izbor predsjednika Donalda Trumpa za njegovo prvo putovanje u inostranstvo.
Postoji nekoliko stvari koje možemo reći o značenju kolektivne akcije iranskog naroda.
Prije svega, Iranci su još jednom glasali protiv kandidata za kojeg se vjerovalo da ga favorizira iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei. Ovo je sada jak obrazac.
Drugo, Iranci su ukorili prognane opozicione grupe i vašingtonske jastrebove i neokonzervaše koji su pozvali iranski narod da ili bojkotuje izbore ili glasa za tvrdolinijaškog kandidata Ebrahima Raisija kako bi ubrzali konfrontaciju. Jasno je da ovi elementi nemaju sljedbenika u Iranu.
Treće, uprkos Trumpovom podrivanju nuklearnog dogovora sa Iranom, i uprkos značajnim problemima sa procesom olakšavanja sankcija, zbog kojeg su mnogi Iranci bili razočarani nuklearnim sporazumom, Iranci su i dalje izabrali diplomatiju, rasterećenje i umjerenost u konfrontacijskoj liniji prethodnih iranskih administracija. Iran je danas jedna od retkih zemalja u svijetu u kojoj vam poruka umjerenosti i anti-populizma osigurava uvjerljivu izbornu pobjedu.
Mandat ljudskih prava
Četvrto, uprkos tome što Rohani nije ispunio svoja obećanja da će poboljšati stanje ljudskih prava u Iranu, Iranci i lideri lidera Zelenog pokreta dali su mu drugu šansu. Ali sada ima jači mandat – i manje izgovora. Sada je vrijeme da ispuni obećanja koja su inspirisala desetine miliona Iranaca da ga dvaput izaberu za predsjednika.
Iransko dijete drži fotografiju iranskog vrhovnog vođe Ali Khameneija na jednom od njegovih javnih nastupa. (fotografija iranske vlade)
On mora poduzeti odlučne mjere kako bi zaštitio ljudska prava i građanske slobode iranskog naroda, teže poboljšanju odnosa sa svijetom i promovira ekonomski rast iranskog naroda. Tvrdokorne snage koje stoje iza Iranovih proizvoljnih hapšenja i smaknuća smaknuća možda neće odgovarati direktno Rouhaniju, ali iranski narod koji ga je izabrao očekuje od njega da učini više u svom drugom mandatu da dovede do promjena.
Ako to ne učinite, rizikuje da se generacija Iranaca razočara od uvjerenja da njihov glas može napraviti razliku, potencijalno ustupajući budućnost Irana tvrdolinijaškim glasovima koji bi zemlju vratili u izolacionizm i konfrontaciju sa Zapadom.
Peto, dok je Saudijska Arabija domaćin Trampu i gurajući ga da se vrati politici potpune izolacije Irana, šefica vanjske politike Evropske unije Federica Mogerini čestitala je Rouhaniju na njegovoj izbornoj pobjedi i ponovno je uputila EU na nuklearni sporazum. Rezultati izbora će ojačati predanost EU da osigura opstanak sporazuma, kao i njegovu predanost inkluzivnom sigurnosnom okviru za Bliski istok.
Shodno tome, EU će se suprotstaviti Trampu i pokušaju Saudijske Arabije da izvedu konfrontaciju s Iranom. Time Trampova administracija još jednom nije u skladu s Evropom i zapadnim saveznicima SAD-a po ključnom sigurnosnom pitanju.
Diplomatija nad ratom
Šesto, Iranci su još jednom podržali politiku dijaloga sa Zapadom, ali pitanje je da li će Trump otkloniti svoju šaku i prihvatiti ovaj prozor za diplomaciju. Baš kao što je nuklearna kriza riješena pregovorima, preostale tačke sukoba između SAD i Irana mogu se riješiti i diplomatski, uključujući Siriju i Jemen. To je sada potrebno Bliskom istoku - više diplomatije, a ne prodaja oružja.
Sekretar odbrane Jim Mattis poželio dobrodošlicu zamjeniku prestolonasljednika Saudijske Arabije i ministru odbrane Mohamedu bin Salmanu u Pentagonu, 16. marta 2017. (Fotografija Ministarstva odbrane: Sgt. Amber I. Smith)
Sedmo, Kongres bi trebao izbjeći potkopavanje jasne poruke o angažmanu koju šalje iranski narod i osnaživanje tvrdolinijaša promicanjem provokativnog zakona o sankcijama nakon izbornih rezultata. Planirano je da nove sankcije Senata budu označene u odboru ove sedmice. Kakav užasan odgovor iranskom narodu nakon što je glasao za diplomatiju i umjerenost.
Konačno, borba za vlast u Iranu će se sve više pomicati prema pitanju ko će naslijediti ajatolaha Hameneija i postati sljedeći iranski vrhovni vođa. Rašireno je vjerovanje da Rouhani promatra ovu poziciju. Svojom ubedljivom pobedom poboljšao je svoje izglede. To je donekle i bilo na ovim predsjedničkim izborima.
Trita Parsi je osnivač i predsjednik Nacionalnog iransko-američkog vijeća i stručnjak za američko-iranske odnose, iransku vanjsku politiku i geopolitiku Bliskog istoka. Nagrađivani je autor dvije knjige, Izdajnički savez – Tajni poslovi Izraela, Irana i SAD-a (Yale University Press, 2007) i Jedan kocka kocke - Obamina diplomatija sa Iranom (Yale University Press, 2012). On tweets at @tparsi.
