Kako je kabinet NZ naučio da prestane da brine o bombi i voli NATO

Autor Matt Robson, Green LeftApril 21, 2023

Matt Robson je bivši ministar u vladi NZ, a služio je kao poslanik od 1996. do 2005. godine, prvo kao član savez, zatim kao Progresivac.

Kao ministar za razoružanje i kontrolu naoružanja Aotearoa/Novog Zelanda u koalicionoj vladi laburista-saveza 1999. godine, dobio sam mandat da promoviram protivljenje NZ nuklearnom oružju i članstvo u agresivnim vojnim blokovima kao što je NATO u svijetu. I jesam.

Ono što u to vrijeme nisam shvatio – a trebao sam, pročitavši Ralpha Milibanda o “Parlamentarnom socijalizmu” – je da su svi najviši članovi vojske NZ-a, obavještajne službe i najviši državni službenici radili prekovremeno kako bi osigurali da će Sjedinjene Države zvaničnici da će se NZ na kraju vratiti u krilo (naravno, ne njihove riječi) kao mlađa imperijalistička sila u južnom Pacifiku i pristalica saveza koje predvode američke vojske. I ovo je ono što se dešava.

Antinuklearna politika NZ i njeno korelativno suprotstavljanje nuklearnim oružanim vojnim blokovima zasnivala se na 1987. Zakon o slobodnoj nuklearnoj zoni, razoružanju i kontroli naoružanja, koji je donela tadašnja laburistička vlada, kako bi se ojačalo članstvo u Ugovoru o slobodnoj nuklearnoj zoni južnog Pacifika ili Ugovoru iz Rarotonge.

Ove snažne antinuklearne politike, koje su dovele do toga da je Novi Zeland izbačen iz vojnog pakta ANZUS od strane njegovih „saveznika“ — pri čemu je australijski premijer Bob Hawke bio posebno uporan — nametnuta je laburističkoj vladi živahnim masovnim pokretom koji se prelio u Radnička baza.

Lideri laburista trebali su cinično izjaviti da je pristanak na antinuklearnu poziciju vrijedan toga, kako bi skrenuli pažnju sa blickriga koji je nametnuo neoliberalni program veleprodajne privatizacije, deregulacije i ukidanja besplatnog javnog zdravstva i obrazovanja. Zaista, u periodu uspjeha antinuklearne kampanje, NZ je pretrpjela implementaciju kompletne neoliberalne agende i povlačenje socijalne države. Ova izdaja dobitaka radničkog pokreta dovela je do kraha laburista 1990. do najgoreg izbornog poraza.

Sada, laburisti provode novu izdaju: dobitke masovnog antiratnog pokreta. Koreni tog moćnog pokreta leže u protivljenju američkom imperijalističkom ratu protiv Vijetnama, ratnom zločinu u kojem su učestvovale i Australija i Novi Zeland, a koji je, zauzvrat, potpomagao masovni antinuklearni pokret, opoziciju južnoafričkom aparthejdu i potčinjavanje Istočnog Timora.

Protivljenje nuklearnom oružju i vojnim blokovima s nuklearnim oružjem bilo je toliko snažno da je čak i konzervativna Nacionalna stranka bila prisiljena to podržati. Lider Nationalove opozicije Don Brash rekao je gostujućim američkim senatorima 2004. da će antinuklearna politika nestati do ručka ako National bude ponovo izabran. U stvari, Brash je bio taj koji je otišao – ako ne do ručka, barem do popodnevnog čaja – i National je potvrdio svoju posvećenost da NZ bude bez nuklearne energije.

Bivša premijerka Jacinda Ardern - koju zapadni mediji promovišu kao promotor mira i dobre volje - posjetila je SAD u maju prošle godine. Tamo se sastala s američkim predsjednikom Joeom Bidenom i Kurtom Campbellom, Bidenovim američkim indo-pacifičkim koordinatorom za nacionalnu sigurnost, između ostalih.

Ministar odbrane Andrew Little također se sastao s Campbellom prošlog mjeseca i 23. marta je to potvrdio The Guardian da je NZ razgovarao o pridruživanju AUKUS stubu dva — nenuklearnom dijelu odbrambenog saveza koji su osnovale Australija, Britanija i SAD. Drugi stub pokriva razmjenu naprednih vojnih tehnologija, uključujući kvantno računanje i umjetnu inteligenciju.

Laburisti su također sa entuzijazmom, ali bez ikakve javne rasprave, postali dio NATO-ovog Asia Pacific 4 (AP4): Australija, Novi Zeland, Južna Koreja i Japan.

Čini se – iz brojnih izjava i akcija i posjeta najviših pandžandruma SAD-a, NATO-a i drugih – da je postignut dogovor o AUKUS stubu dva i njegovoj većoj integraciji sa AP4.

Očigledno je AP4 "ljubav u ovoj fazi koja se ne usuđuje izgovoriti svoje ime", iako je šef NATO-a Jens Stoltenberg to nedavno proglasio na govor na Univerzitetu Keio u Tokiju u februaru, o čemu je izvijestio Geoffrey Miller u članku od 11. aprila za democracyproject.nz. Stoltenberg je svojoj publici rekao da je NATO "na mnogo načina... već institucionalizirao" AP4 i opisao učešće četiri zemlje na samitu lidera NATO-a u Španiji 2022. godine kao "istorijski trenutak", napisao je Miler.

Šefica planiranja politike NATO-a Benedetta Berti govorit će na konferenciji NZ Instituta za međunarodne poslove (NZIIA) ove sedmice — gdje su 2021. Campbell i Ardern izveli izraz obostranog divljenja dok je premijer NZ pozdravio „demokratske“ i „zasnovane“ SAD nazad u Pacifik, da se suprotstavi Kini.

Na NZIIA-i će, bez sumnje, Berti objasniti kako NATO, najveća vojna sila na svijetu s politikom nuklearnog prvog udara i bazama posvuda, proširuje svoje veze s AP4 kako bi obuzdala agresivnu i militarističku Kinu.

Ministrica vanjskih poslova NZ Nanaia Mahuta Pohađao godišnjem sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Briselu ovog mjeseca — zajedno sa njenim kolegama iz Australije, Japana i Južne Koreje. Nedavno imenovani premijer Chris Hipkins otputovat će na Samit lidera NATO-a u Vilnius, Litvanija, u julu (u društvu drugih članica Azije i Pacifika) i bez sumnje pokazati Rusiji (i Kini, našem najvećem trgovinskom partneru) da smo dio najvećeg ruskog strah — kontinuirano napredovanje nuklearno naoružanog NATO-a i njegovih saveznika sve do ruske granice.

Učešće NZ u vojnim vježbama Talisman Saber i Rim of the Pacific i interoperabilnost dio su pripreme NZ za ovu agresiju.

Miller je pokazao da je najveća izdaja počela: potpuna integracija NZ u nuklearno naoružani NATO; učešće u strategiji obuzdavanja Kine u okviru NATO Pacifičke strategije; i kao dio drugog stupa AUKUS sa sajber sigurnošću itd. kao dio izgovora.

Čini se da će doći do dodatnog ublažavanja pozicije NZ. Nedavni komentari koje sam čuo od zvaničnika Ministarstva vanjskih poslova i trgovine – da je zakon iz 1987. zastario – svakako ukazuju na to.

Čini se da je samo Te Pati Maori (Partija Maora) spreman da se bori, a iz laburista nema ni glasa. Imamo borbu (da upotrebim militaristički izraz) u našim rukama.