Joy First
Mount Horeb, Wisc. - Bonnie Block, Jim Murphy, Lars i Patty Prip, Mary Beth Schlagheck i ja bili smo na odmorištu 10 duž I- 90/94, oko 5 km južno od Maustona, od 10:00 do podneva u četvrtak, 9. oktobra 2014. Imali smo model bespilotne letjelice i gomilu letaka „6 stvari koje biste trebali znati o dronovima“ kako bi nam pomogli da dođemo do javnosti i kako bi mogli saznati više o tome što se događa samo na putu u bazi Nacionalne garde Volk Field Air. Bili smo tamo solidarni s drugima širom zemlje u okviru „Nedjelje za prostor za mir“ i globalnih dana akcija protiv dronova koje sponzoriraju Code Pink, Know Drones i druge grupe.
Odlučili smo letak na ovom određenom odmorištu, jer je najbliži bazi Nacionalne garde Volk Field Air, oko 20 milja južno od baze. Mi, kao Wisconsin koalicija za prizemljivanje dronova i okončanje ratova, budno bdijemo pred vratima Volk Fielda gotovo tri godine, protestirajući zbog tamošnje obuke pilota koji upravljaju Sjenčanim dronovima. Nalazimo se u bazi sa svojim znakovima svaka 4th Utorak meseca od 3: 30-4: 30. At 4: 00 pm oko 100 automobila napuštaju bazu i voze se pored nas i tako imamo mnogo izlaganja.
Jim nas već nekoliko godina potiče da isprobamo flajeriranje na odmorištu, a pokazalo se da je to izvrsna prilika za javno obrazovanje. Uspjeli smo se povezati sa stvarnim presjekom srednje Amerike i imali smo priliku podijeliti svoje letke i razgovarati s ljudima o tome što se događa na Volk Fieldu, kao i u ratovima dronova u inozemstvu. Priličan broj ljudi pružio nam je podršku i bio angažiran s nama. Nemalo ih se činilo kao da nemaju puno osjećaja u vezi s ratovanjem dronova na ovaj ili onaj način. Bilo je malog broja ljudi koji su bili vrlo nesretni što su nas vidjeli tamo i pustili se s prilično neprijateljskim jezikom.
Ubrzo nakon što smo stigli na odmorište i počeli postavljati dron, izašao je upravitelj odmorišta i rekao nam da ćemo se morati spakirati i otići. Rekli smo da smo u javnom vlasništvu i da planiramo tamo ostati do podne. Također smo joj rekli da nećemo nikoga blokirati ili se ponašati prijeteće, a dali smo joj i letak. Uznemirila se i naljutila kad smo joj to rekli i rekla je da će, ako ne odemo, morati nazvati Državnu patrolu i nije mislila da bismo željeli da to ide tako daleko. Odgovorili smo da bismo željeli da ona pozove Državnu patrolu jer smo znali da imamo pravo biti tamo. Otišla je napamet.
Prošlo je otprilike 15 minuta prije nego što nam je prišao policajac u civilu odjeven u odijelo urednog kroja i posteljinu oko vrata. Rekao je da su mu rekli da je došlo do poremećaja i pitao nas je da li postoji poremećaj. Jim je odgovorio pitanjem čini li se da je došlo do poremećaja. Policajac je ljutito odgovorio da će on postavljati pitanja, a mi ćemo odgovarati.
Objasnili smo mu šta radimo, da smo u javnom vlasništvu i da je naše ustavno pravo biti tamo. Rekli smo mu da nikoga ne blokiramo, a ako ne želi letak, nismo ga gurnuli.
U tom trenutku na lice mesta stigao je uniformisani službenik Državne patrole. Policajac s kojim smo razgovarali rekao je da će ga preuzeti uniformisani oficir. Nakon što su njih dvoje razgovarali nekoliko minuta, uniformisani policajac je prišao i rekli smo mu šta radimo. Rekao nam je da neki ljudi možda neće cijeniti naš stav i rekao je da ako počnu govoriti stvari koje nam se ne sviđaju, trebamo okrenuti drugi obraz. Rekli smo mu da se bavimo nenasiljem i da smo dobri u deeskalaciji takvih situacija. Rekao nam je da imamo dobar dan i otišao. Činilo se kao da je ovo mala pobjeda za nas. Nije često da se policija pozove i na kraju nam kažu da nastavimo i dalje radimo ono što radimo.
Nekoliko minuta kasnije, automobil šerifa okruga Juneau zaustavio se u odmorištu i parkirao. Nije razgovarao s nama, već je nekoliko minuta razgovarao s nekim u neobilježenom policijskom automobilu prije nego što su se oboje odvezli. Činilo se da je građanski aktivizam pobijedio za taj dan.
Želim da ispričam priču o jednom čovjeku s kojim sam razgovarao. Kad sam mu uručio letak, rekao je da podržava ono što radimo. Ali, rekao je, njegov unuk je bio u vojsci i radio je kameru za dronove i nije ubijao djecu. (Na jednom od naših natpisa pisalo je „Trutovi ubijaju djecu“.) Odgovorio sam da postoji mnogo nevinih ljudi, uključujući mnogo djece, koja su ubijena napadima dronova u zemljama prekomorskim. Ponovno je rekao da njegov unuk nije ubijao djecu. Rekao sam mu da imamo spisak imena mnogih ubijene djece. Ponovno je rekao da je njegov unuk porodični čovjek sa četvero djece i da neće ubijati djecu. Dodao je da je dugi niz godina bio medicinska sestra koja je pomagala u operaciji s djecom i znao je kako je s traumatiziranom djecom i njegov unuk neće ubijati djecu.
Ova priča zaista ilustrira nepovezanost i poricanje u našem društvu o tome koliko želimo vjerovati da smo dobri momci i da ne bismo naudili drugima. Ipak, ljudi umiru širom svijeta kao rezultat politike naše vlade. Čini se da nema dovoljno ljudi koji se izjašnjavaju protiv onoga što se događa jer toliko ljudi odbija stvarno pogledati smrt i razaranje koje naša vojska ostavlja širom svijeta. Mnogo je lakše zatvoriti oči. Mislim da je ovo bio stvarno dobar čovjek s kojim sam razgovarala, a toliko je dobrih ljudi poput njega. Kako postići da se ti dobri ljudi probude i uključe u borbu, da priznaju i preuzmu odgovornost za strahote koje naša vlada i mi počinimo širom svijeta?
Svih šestero koji smo bili tamo osjećali smo da je to uspješan pothvat i svi smo se složili da se moramo vratiti u odmorište gdje možemo doći do ljudi do kojih inače ne bi došlo. Nemoguće je znati kakav smo utjecaj mogli imati, ali nadamo se da smo dodirnuli nekoliko ljudi.
Molimo vas uzmite u obzir odmorišta u vašoj blizini kao moguće mjesto za demonstracije. Više nemamo gradskih trgova. Protuzakonito je, barem u Wisconsinu, prosvjedovati u tržnim centrima jer su oni u privatnom vlasništvu. Nije uvijek lako pronaći javni prostor u kojem ima puno ljudi, ali ovo je danas bio dobar test i otkrili smo da nas policija neće pokušati spriječiti u demonstracijama na odmorištu u Wisconsinu. Ali opet, ko zna šta se može dogoditi sledeći put. Sve što pouzdano znam je da ćemo se vratiti.
