Američki predstavnik u UN-u Robert Wood diže ruku da stavi veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti kojom se poziva na prekid vatre u Gazi. Foto: Charly Triballeau/AFP
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND War, Decembar 13, 2023
U petak, 8. decembra, UN Vijeće sigurnosti sastao se prema članu 99 tek četvrti put u istoriji UN-a. Član 99 je hitna odredba koja omogućava generalnom sekretaru da sazove Vijeće da odgovori na krizu koja “prijeti održavanju međunarodnog mira i sigurnosti”. Prethodne prilike bile su belgijska invazija na Kongo 1960., talačka kriza u američkoj ambasadi u Iranu 1979. i građanski rat u Libanu 1989. godine.
generalni sekretar Antonio Guterres rekao je Vijeće sigurnosti da se pozvao na član 99 kako bi zahtijevao "trenutni prekid vatre" u Gazi jer smo "na prelomnoj tački", sa "velikim rizikom od potpunog kolapsa sistema humanitarne podrške u Gazi". Ujedinjeni Arapski Emirati izradili su nacrt rezolucije o prekidu vatre koja je brzo prikupila 97 kosponzora.
Svjetski program za hranu izvijestio je da je Gaza na rubu mase gladovanje, pri čemu 9 od 10 ljudi provede cijele dane bez hrane. U dva dana prije nego što se Guterres pozvao na član 99, Rafah je bio jedini od pet okruga Gaze kojem su UN uopće mogle isporučiti bilo kakvu pomoć.
Generalni sekretar je naglasio da “brutalnost koju je počinio Hamas nikada ne može opravdati kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda... Međunarodno humanitarno pravo ne može se primjenjivati selektivno. On je jednako obavezujući za sve strane u svakom trenutku, a obaveza poštivanja ne zavisi od reciprociteta.”
G. Guterres je zaključio: „Narod Gaze gleda u ponor... Oči svijeta – i oči istorije – gledaju. Vrijeme je za djelovanje.”
Članovi UN-a iznijeli su elokventne, uvjerljive molbe za trenutni humanitarni prekid vatre na koji je pozivala rezolucija, a Vijeće je glasalo trinaest prema jedan, uz uzdržanost Ujedinjenog Kraljevstva, da odobri rezoluciju. Ali jedan glas protiv Sjedinjenih Država, jedne od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti koje imaju pravo veta, ubio je rezoluciju, ostavljajući Vijeće nemoćnim da djeluje kako je generalni sekretar upozorio da mora.
Ovo je bio šesnaesti veto Vijeća sigurnosti SAD-a od 2000. godine – i to četrnaest veto bili su da štite politiku Izraela i/ili SAD prema Izraelu i Palestini od međunarodne akcije ili odgovornosti. Dok su Rusija i Kina stavile veto na rezolucije o raznim pitanjima širom svijeta, od Mjanmara do Venecuele, ne postoji paralela sa izvanrednom upotrebom veta od strane SAD-a prvenstveno kako bi osigurale izuzetnu nekažnjivost prema međunarodnom pravu za jednu drugu zemlju.
Posljedice ovog veta teško da mogu biti ozbiljnije. Kako je brazilski ambasador u UN-u Sérgio França Danese rekao Vijeću, da SAD nisu stavile veto na prethodnu rezoluciju koju je Brazil izradio 18. oktobra, "hiljade života bi bile spašene". I kao što je predstavnik Indonezije pitao: „Koliko još mora umrijeti prije nego što se ovaj nemilosrdni napad zaustavi? 20,000? 50,000? 100,000?”
Nakon prethodnog veta SAD-a na prekid vatre u Vijeću sigurnosti, Generalna skupština UN-a preuzela je globalni poziv na prekid vatre, a rezolucija, koju je sponzorirao Jordan, prošao sa 120 glasova za, 14 protiv, uz 45 uzdržanih. 12 malih zemalja koje su glasale sa Sjedinjenim Državama i Izraelom predstavljale su manje od 1% svjetske populacije.
Izolovana diplomatska pozicija u kojoj su se našle Sjedinjene Države trebala je biti poziv na buđenje, posebno sedmicu nakon što je anketa Data For Progress pokazala da 66% Amerikanaca podržano prekid vatre, dok je anketa Mariiv to pokazala samo 29% Izraelaca je podržao skoru kopnenu invaziju na Gazu.
Nakon što su Sjedinjene Države ponovo zalupile vrata Vijeća sigurnosti Palestini 8. decembra, očajnička potreba da se okonča masakr u Gazi vratila se Generalnoj skupštini UN-a 12. decembra. Identična rezolucija onoj na koju su SAD stavile veto u Vijeću sigurnosti bila je odobreno sa 153 glasova za i 10, uz 33 glasa više za od onog u oktobru. Iako rezolucije Generalne skupštine nisu obavezujuće, one imaju političku težinu, a ova šalje jasnu poruku da je međunarodna zajednica zgrožena pokoljem u Gazi.
Još jedan moćan instrument koji svijet može koristiti da pokuša zaustaviti ovaj masakr je Konvencija o genocidu, koji su ratificirali i Izrael i Sjedinjene Države. Potrebna je samo jedna zemlja da pokrene slučaj pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) prema Konvenciji, i, iako se slučajevi mogu odugovlačiti godinama, ICJ u međuvremenu može preduzeti preliminarne mjere da zaštiti žrtve.
Sud je 23. januara 2020. godine upravo to u predmetu koji je pokrenula Gambija protiv Mjanmara, navodeći genocid nad svojom manjinom Rohingya. U brutalnoj vojnoj kampanji krajem 2017. godine, Mjanmar je masakrirao desetine hiljada Rohingya i spalio desetine sela. 740,000 Rohinja je pobjeglo u Bangladeš, a misija za utvrđivanje činjenica koju podržavaju UN otkrila je da bi se 600,000 koji su ostali u Mjanmaru “mogli suočiti s većom prijetnjom genocida nego ikad”.
Kina je stavila veto na upućivanje Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) u Vijeću sigurnosti, tako da je Gambija, koja se i sama oporavlja od 20 godina represije pod brutalnom diktaturom, predala slučaj ICJ-u prema Konvenciji o genocidu.
To je otvorilo vrata za jednoglasnu odluku 17 sudija u ICJ-u da Mjanmar mora spriječiti genocid nad Rohinjama, kao što to zahtijeva Konvencija o genocidu. ICJ je tu presudu donio kao preventivnu mjeru, ekvivalentnu preliminarnoj zabrani na domaćem sudu, iako bi do konačne presude o meritumu slučaja moglo biti još mnogo godina. Također je naložilo Mijanmaru da podnese izvještaj Sudu svakih šest mjeseci u kojem će detaljno navesti kako štiti Rohingya, signalizirajući ozbiljnu stalnu kontrolu ponašanja Mjanmara.
Dakle, koja će država pokrenuti postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde prema Konvenciji o genocidu? Aktivisti već razgovaraju o tome sa brojnim zemljama. RootsAction i World BEYOND War su kreirali an upozorenje o akciji koje možete koristiti za slanje poruka 10 najvjerovatnijih kandidata (Južna Afrika, Čile, Kolumbija, Jordan, Irska, Belize, Turkije, Bolivija, Honduras i Brazil).
Bilo je i takvih sve veći pritisak na Međunarodnom krivičnom sudu da pokrene slučaj protiv Izraela. MKS je brzo pokrenuo istragu Hamasa za ratne zločine, ali je odugovlačio sa istragom Izraela. Nakon nedavne posjete regionu, tužiocu ICC-a Karimu Khanu Izrael nije dozvolio da uđe u Gazu, a Palestinci su ga kritikovali zbog posjete područja koja je Hamas napao 7. oktobra, ali nije posjetio stotine ilegalnih izraelskih naselja, kontrolnih punktova i izbjeglica logorima na okupiranoj Zapadnoj obali.
Međutim, sve dok je svijet suočen s tragičnom i iscrpljujućom zloupotrebom institucija od strane Sjedinjenih Država, od kojih ostatak svijeta ovisi u provođenju međunarodnog prava, ekonomske i diplomatske akcije pojedinih zemalja mogu imati veći utjecaj od njihovih govora u New Yorku .
Dok je istorijski postojalo oko dvadesetak zemalja koje nisu priznale Izrael, u posljednja dva mjeseca, Belize i Bolivija su prekinuli veze s Izraelom, dok su druge – Bahrein, Čad, Čile, Kolumbija, Honduras, Jordan i Turska – prekinule povukli svoje ambasadore.
Druge zemlje pokušavaju da imaju oba načina – javno osuđujući Izrael, ali zadržavajući svoje ekonomske interese. U Vijeću sigurnosti UN-a u Egiptu eksplicitno optužio Izrael za genocid, a SAD za ometanje prekida vatre.
Ipak, dugogodišnje partnerstvo Egipta s Izraelom u blokadi Gaze i njegova stalna uloga, čak i danas, u ograničavanju ulaska humanitarne pomoći u Gazu preko vlastitih graničnih prijelaza, čine ga saučesnikom u genocidu koji osuđuje. Ako misli ono što kaže, mora otvoriti svoje granične prelaze za svu potrebnu humanitarnu pomoć, prekinuti saradnju s izraelskom blokadom i preispitati svoje pokorne i kompromitovane odnose s Izraelom i Sjedinjenim Državama.
Katar, koji je naporno radio na pregovorima o izraelskom prekidu vatre u Gazi, bio je elokventan u svom osuđivanju izraelskog genocida u Vijeću sigurnosti. Ali Katar je govorio u ime Zaljevskog vijeća za saradnju, koje uključuje Saudijsku Arabiju, Bahrein i Ujedinjene Arapske Emirate (UAE). Prema takozvanim Abrahamovim sporazumima, šeici Bahreina i UAE okrenuli su leđa Palestini kako bi potpisali otrovni napitak sebičnih komercijalnih odnosa i sto miliona dolara poslovi sa oružjem sa Izraelom.
U New Yorku su UAE sponzorirali posljednju neuspjelu rezoluciju Vijeća sigurnosti i njenog predstavnika proglašen, „Međunarodni sistem je na ivici. Za ove ratne signale koji bi mogli biti ispravni, da poštivanje međunarodnog humanitarnog prava zavisi od identiteta žrtve i počinitelja.”
Pa ipak, ni UAE ni Bahrein se nisu odrekli svojih Abrahamovih sporazuma s Izraelom, niti njihova uloga u politici SAD-a „mogla bi biti ispravna“ koja je decenijama izazivala pustoš na Bliskom istoku. Preko hiljadu pripadnika američkog ratnog vazduhoplovstva i desetine američkih ratnih aviona i dalje se nalaze u zračnoj bazi Al-Dhafra u Abu Dabiju, dok Manama u Bahreinu, koju američka mornarica koristi kao bazu od 1941. godine, ostaje sjedište američke Pete flote .
Mnogi stručnjaci upoređuju aparthejd Izrael do aparthejda u Južnoj Africi. Govori u UN-u su možda pomogli da se sruši režim aparthejda u Južnoj Africi, ali do promjena nije došlo sve dok zemlje širom svijeta nisu prihvatile globalnu kampanju za njegovu ekonomsku i političku izolaciju.
Razlog zašto su okorjele izraelske pristalice u Sjedinjenim Državama pokušale zabraniti, ili čak kriminalizirati, kampanju za bojkot, oduzimanje i sankcije (BDS) nije to što je nelegitimna ili antisemitska. Upravo zato što bojkot, sankcionisanje i oslobađanje od Izraela mogu biti efikasna strategija koja će pomoći da se sruši njegov genocidni, ekspanzionistički i neodgovorni režim.
Alternativni predstavnik SAD u UN Robert Wood rekao je Vijeće sigurnosti da postoji “fundamentalna nepovezanost između diskusija koje smo vodili u ovoj dvorani i stvarnosti na terenu” u Gazi, što implicira da samo izraelski i američki stavovi o sukobu zaslužuju da budu shvaćeni ozbiljno.
Ali prava nepovezanost u korijenu ove krize je ona između izolovanog svijeta u ogledalu američke i izraelske politike i stvarnog svijeta koji vapi za prekidom vatre i pravdom za Palestince.
Dok Izrael sa američkim bombama i granatama iz haubica ubija i sakaćuje hiljade nevinih ljudi, ostatak svijeta je zgrožen ovim zločine protiv čovječnosti. Pozivi za okončanje masakra nastavljaju da se šire, ali globalni lideri moraju ići dalje od neobavezujućih glasova i istraga na bojkot izraelskih proizvoda, stavljanje embarga na prodaju oružja, prekidanje diplomatskih odnosa i druge mjere koje će Izrael učiniti parijskom državom u svijetu pozornici.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, koju je objavio OR Books u novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
