Međunarodni sud pravde. Fotografija: ICJ
Napomena urednika: Poduzmite akciju ovdje.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarJanuar 10, 2024
Međunarodni sud pravde (ICJ) u Hagu održava svoj 11. januara prvo saslušanje u slučaju Južne Afrike protiv Izraela prema Konvenciji o genocidu. Prva privremena mjera koju je Južna Afrika zatražila od suda je da naredi hitan prekid ovog pokolja, u kojem je već ubijeno više od 23,000 ljudi, većinom žena i djece. Izrael pokušava bombardirati Gazu u zaborav i rastjerati terorizirane preživjele po cijeloj Zemlji, u potpunosti ispunjavajući definiciju genocida iz Konvencije.
Budući da zemlje uključene u genocid ne izjavljuju javno svoj pravi cilj, najveća pravna prepreka za bilo koje krivično gonjenje za genocid je dokazivanje namjere genocida. Ali u izuzetnom slučaju Izraela, čiji je kult biblijski određenog prava do kraja podržan bezuvjetnim saučesništvom SAD-a, njegovi lideri su bili jedinstveno drski u pogledu svog cilja uništenja Gaze kao utočišta palestinskog života, kulture i otpora.
Južnoafrička Republika na 84 stranice aplikacija ICJ sadrži deset stranica (počevši od strane 59) izjava izraelskih civilnih i vojnih zvaničnika koji dokumentuju njihove genocidne namjere u Gazi. Među njima su izjave premijera Netanyahua, predsjednika Herzoga, ministra odbrane Gallanta, pet drugih ministara iz kabineta, visokih vojnih oficira i članova parlamenta. Čitajući ove izjave, teško je shvatiti kako pravičan i nepristrasan sud može ne prepoznati genocidnu namjeru koja stoji iza smrti i razaranja koje izraelske snage i američko oružje nanose u Gazi.
Izraelac časopis +972 je razgovarao sa sedam sadašnjih i bivših izraelskih obavještajnih službenika koji su bili uključeni u prethodne napade na Gazu. Objasnili su sistematsku prirodu izraelske prakse gađanja i kako je raspon civilne infrastrukture koju Izrael gađa uvelike proširen u trenutnom napadu. Konkretno, proširila je bombardovanje civilne infrastrukture, ili ono što eufemistički definira kao „ciljeve moći“, koje su činile polovinu njenih meta od početka ovog rata.
Izraelske "mete moći" u Gazi uključuju javne zgrade poput bolnica, škola, banaka, vladinih ureda i višespratnica. Javni izgovor za uništavanje civilne infrastrukture Gaze je da će civili kriviti Hamas za njegovo uništenje i da će to potkopati njegovu civilnu bazu podrške. Ova vrsta brutalne logike pokazala se pogrešnom u sukobima koje podržavaju SAD širom svijeta. U Gazi to nije ništa više od groteskne fantazije. Palestinci savršeno dobro razumiju ko ih bombarduje – a ko isporučuje bombe.
Obavještajni zvaničnici rekli su +972 da Izrael održava opsežne brojke o popunjenosti svake zgrade u Gazi i da ima precizne procjene koliko će civila biti ubijeno u svakoj zgradi koju bombardira. Dok izraelski i američki zvaničnici javno omalovažavaju podatke o palestinskim žrtvama, obavještajni izvori su rekli +972 da su palestinski broj poginulih izuzetno u skladu s vlastitim procjenama Izraela o tome koliko civila ubija. Da stvar bude još gora, Izrael je počeo da koristi veštačku inteligenciju da generiše mete uz minimalan ljudski nadzor, i to radi brže nego što ih njegove snage mogu bombardovati.
Izraelski zvaničnici tvrde da svaka od visokih stambenih zgrada koje bombarduje sadrži neku vrstu prisustva Hamasa, ali jedan obavještajni službenik je objasnio: „Hamas je posvuda u Gazi; Ne postoji zgrada u kojoj nema nečeg od Hamasa, pa ako želite pronaći način da pretvorite neboder u metu, moći ćete to učiniti.” Kao što je sažeo Yuval Abraham iz +972: “Izvori su shvatili, neki eksplicitno, a neki implicitno, da je šteta civilima prava svrha ovih napada.”
Dva dana nakon što je Južna Afrika predala svoju prijavu Konvencije o genocidu ICJ-u, izraelski ministar finansija Smotrich proglašen u novogodišnjoj noći da bi Izrael trebao značajno isprazniti pojas Gaze od Palestinaca i dovesti izraelske naseljenike. “Ako postupimo na strateški ispravan način i potaknemo emigraciju”, rekao je Smotrič, “ako u Gazi bude 100,000 ili 200,000 Arapa, a ne dva miliona, cijeli diskurs o “dan poslije” bit će potpuno drugačiji.”
Kada novinari suočeni Glasnogovornik američkog State Departmenta Matt Miller o Smotrichevoj izjavi, kao i sličnim izjavama ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira, Miller je odgovorio da su premijer Netanyahu i drugi izraelski zvaničnici uvjeravali Sjedinjene Države da te izjave ne odražavaju politiku izraelske vlade.
Ali izjave Smotricha i Ben-Gvira uslijedile su nakon sastanka lidera stranke Likud na Božić gdje je sam Netanyahu rekao da je njegov plan bio je nastaviti masakr sve dok narod Gaze ne bude imao izbora nego otići ili umrijeti. "Što se tiče dobrovoljne emigracije, nemam problema s tim", rekao je bivši izraelski ambasador u UN-u Danny Danon. “Naš problem nije dozvoljavanje izlaska, već nedostatak zemalja koje su spremne da prime Palestince. I radimo na tome. Ovo je pravac u kojem idemo.”
Trebali smo naučiti iz izgubljenih američkih ratova da masovna ubistva i etničko čišćenje rijetko dovode do političke pobjede ili uspjeha. Češće samo pothranjuju duboku ogorčenost i želju za pravdom ili osvetom koji mir čine neuhvatljivijim, a sukobe endemskim.
Iako su većina mučenika u Gazi žene i djeca, Izrael i Sjedinjene Države politički opravdavaju masakr kao kampanju za uništenje Hamasa ubijanjem njegovih visokih čelnika. Andrew Cockburn opisano u svojoj knjizi Kill Chain: the Rise of the High-Tech Assassins kako je, u 200 slučajeva koje su proučavale američke vojne obavještajne službe, američka kampanja za ubistvo vođa iračkog otpora 2007. dovela do pojačanih napada na američke okupacione snage u svakom pojedinačnom slučaju. Svaki vođa otpora kojeg su ubili zamijenjen je u roku od 48 sati, uvijek novim, agresivnijim vođama odlučnim da se dokažu ubijanjem još više američkih vojnika.
Ali to je samo još jedna nenaučena lekcija, jer Izrael i Sjedinjene Države ubijaju vođe Islamskog otpora u Gazi, Zapadnoj obali, Libanu, Iraku, Jemenu i Iranu, riskirajući regionalni rat i ostavljajući sebe izolovanijim nego ikad.
Ako ICJ izda privremenu naredbu za prekid vatre u Gazi, čovječanstvo mora iskoristiti trenutak da insistira na tome da Izrael i Sjedinjene Države moraju konačno okončati ovaj genocid i prihvatiti da se vladavina međunarodnog prava primjenjuje na sve nacije, uključujući i njih same.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, koju je objavio OR Books u novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je neovisni novinar, istraživač za CODEPINK i autor Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
