Deveta godišnjica rata u Ukrajini

Autor Jeffrey D. Sachs, Ostale vesti, Mart 1, 2023

Nismo na godišnjici rata, kako tvrde zapadne vlade i mediji. Ovo je 1 godina od rata. I to čini veliku razliku.

Rat je počeo nasilnim svrgavanjem ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča u februaru 2014. državni udar koji je otvoreno i prikriveno podržala vlada Sjedinjenih Država (vidi takođe OVDJE). Od 2008. nadalje, Sjedinjene Države su gurale proširenje NATO-a na Ukrajinu i Gruziju. Janukovičev udar 2014. bio je u službi širenja NATO-a.

Moramo zadržati ovu nemilosrdnu težnju ka širenju NATO-a u kontekstu. SAD i Njemačka eksplicitno i uzastopno obećao je sovjetskom predsjedniku Mihailu Gorbačovu da se NATO neće širiti "jedan inč prema istoku" nakon što je Gorbačov raspustio sovjetski vojni savez poznat kao Varšavski pakt. Čitava pretpostavka proširenja NATO-a bila je kršenje dogovora postignutih sa Sovjetskim Savezom, a samim tim i sa kontinuitetom Rusije.

Neokonzervativci su gurali proširenje NATO-a jer nastoje da opkole Rusiju u regionu Crnog mora, slično ciljevima Britanije i Francuske u Krimskom ratu (1853-56). Američki strateg Zbignjev Bžežinski opisao je Ukrajinu kao „geografski stožer” Evroazije. Ako bi SAD mogle da okruže Rusiju u regionu Crnog mora i uključe Ukrajinu u američki vojni savez, sposobnost Rusije da projektuje moć u istočnom Mediteranu, Bliskom istoku i globalno bi nestala, ili barem tako kaže teorija.

Naravno, Rusija je to videla ne samo kao opštu pretnju, već i kao specifičnu pretnju postavljanjem naprednog naoružanja tačno do granice Rusije. Ovo je bilo posebno zlokobno nakon što su SAD jednostrano napustile Ugovor o antibalističkim raketama 2002. godine, koji je, prema Rusiji, predstavljao direktnu prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti.

Tokom svog predsjedništva (2010-2014), Janukovič je tražio vojnu neutralnost, upravo da bi izbjegao građanski rat ili proxy rat u Ukrajini. Ovo je bio veoma mudar i razborit izbor za Ukrajinu, ali je stajao na putu američkoj neokonzervativnoj opsesiji proširenjem NATO-a. Kada su krajem 2013. izbili protesti protiv Janukoviča nakon odlaganja potpisivanja mape puta sa EU, Sjedinjene Države su iskoristile priliku da eskaliraju proteste u državni udar, koji je kulminirao Janukovičevim svrgavanjem u februaru 2014. godine.

SAD su se nemilosrdno i prikriveno miješale u proteste, podstičući ih da nastave, čak i kada su na scenu stupile desničarske ukrajinske nacionalističke paravojne formacije. Američka nevladina organizacija potrošila je ogromne sume za finansiranje protesta i konačnog svrgavanja. Ovo finansiranje NVO nikada nije izašlo na videlo.

Tri osobe koje su bile blisko uključene u pokušaje SAD da svrgnu Janukoviča bile su Viktorija Nuland, tadašnja pomoćnica državnog sekretara, sada podsekretarka; Jack Sullivan, tada savjetnik za sigurnost potpredsjednika Joea Bidena, a sada američki savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Bidena; i potpredsjednik Bajden, sada predsjednik. Nulandova je bila slavna uhvaćen na telefonu sa američkim ambasadorom u Ukrajini, Geoffreyjem Pyatt-om, koji planira sljedeću vladu u Ukrajini, i ne dopuštajući Evropljanima da se predomisli (“Jebeš EU,” u Nulandovoj gruboj frazi snimljenoj na traci).

Presretnuti razgovor otkriva dubinu planiranja Biden-Nuland-Sullivan. Nuland kaže: „Dakle, o tom komadu, Geoff, kada sam napisala poruku da mi se Sullivan vratio VFR [direktno meni], rekavši da ti treba Bajden i rekla sam vjerovatno sutra za atta-boya i da dobijem detalje [detalje] stick. Dakle, Bajden je voljan.”

Američki filmski režiser Oliver Stone pomaže nam da razumijemo umiješanost SAD u državni udar u svom dokumentarnom filmu iz 2016. Ukrajina u plamenu. Pozivam sve ljude da ga pogledaju i da nauče kako izgleda operacija promjene američkog režima. Takođe pozivam sve ljude da pročitaju moćne akademske studije prof. Ivana Katchanovskog sa Univerziteta Ottawa (npr. OVDJE i OVDJE), koji je pomno pregledao sve dokaze o Majdanu i otkrio da većina nasilja i ubistava nije potekla od Janukovičevih sigurnosnih detalja, kako se navodi, već od samih vođa puča, koji su pucali u masu, ubijajući i policajce i demonstrante. .

Ove istine ostaju zamagljene američkom tajnovitošću i pokornošću Evrope prema američkoj moći. U srcu Evrope dogodio se državni udar koji je orkestrirao SAD, a nijedan evropski lider se nije usudio da kaže istinu. Uslijedile su brutalne posljedice, ali još uvijek nijedan evropski lider iskreno ne iznosi činjenice.

Državni udar je bio početak rata prije devet godina. Vanustavna, desničarska, antiruska i ultranacionalistička vlada došla je na vlast u Kijevu. Nakon državnog udara, Rusija je brzo povratila Krim nakon brzog referenduma, a rat je izbio u Donbasu dok su Rusi u ukrajinskoj vojsci promijenili stranu kako bi se suprotstavili vladi nakon puča u Kijevu.

NATO je skoro odmah počeo da ubacuje milijarde dolara oružja Ukrajini. I rat je eskalirao. Mirovni sporazumi Minsk-1 i Minsk-2, u kojima su Francuska i Njemačka trebale biti sujamci, nisu funkcionisali, prvo, zato što je nacionalistička ukrajinska vlada u Kijevu odbio da ih sprovedei drugo, jer Njemačka i Francuska nisu vršile pritisak na njihovu implementaciju, kao nedavno priznao od strane bivše kancelarke Angele Merkel.

Krajem 2021. godine, predsjednik Putin je vrlo jasno rekao da su tri crvene linije za Rusiju: ​​(1) proširenje NATO-a na Ukrajinu kao neprihvatljivo; (2) Rusija bi zadržala kontrolu nad Krimom; i (3) rat u Donbasu je trebalo da se reši implementacijom Minska-2. Bijela kuća Bajdena odbila je da pregovara o pitanju proširenja NATO-a.

Ruska invazija se tragično i pogrešno dogodila u februaru 2022. godine, osam godina nakon Janukovičevog puča. Sjedinjene Države su od tada uložile desetine milijardi dolara u naoružanje i budžetsku podršku, udvostručivši pokušaj SAD da proširi svoj vojni savez na Ukrajinu i Gruziju. Smrti i razaranja na ovom eskalirajućem bojnom polju su užasni.

U martu 2022. Ukrajina je rekla da će pregovarati na osnovu neutralnosti. Činilo se da je rat zaista blizu kraja. Pozitivne izjave dali su i ukrajinski i ruski zvaničnici, kao i turski posrednici. Sada znamo od bivšeg izraelskog premijera Naftali Bennetta da su Sjedinjene Države blokirao te pregovore, umjesto toga dajući prednost eskalaciji rata kako bi se „oslabila Rusija“.

U septembru 2022. godine dignuti su u zrak cjevovodi Sjeverni tok. Ogromni dokaz ovog datuma je da su Sjedinjene Države predvodile uništavanje gasovoda Sjeverni tok.  Račun Seymoura Hersha je vrlo kredibilan i nije opovrgnut ni u jednoj važnoj stvari (iako ga je Vlada SAD-a žestoko demantovala). To ukazuje da tim Biden-Nuland-Sullivan vodi uništavanje Sjevernog toka.

Nalazimo se na putu strašne eskalacije i laži ili šutnje u velikom dijelu glavnih američkih i evropskih medija. Cijeli narativ da je ovo prva godišnjica rata je neistina koja krije razloge ovog rata i način njegovog okončanja. Ovo je rat koji je počeo zbog nepromišljenog američkog neokonzervativnog pritiska za proširenje NATO-a, nakon čega je uslijedilo učešće američkih neokonzervativa u operaciji promjene režima 2014. godine. Od tada je došlo do masovne eskalacije naoružanja, smrti i razaranja.

Ovo je rat koji treba prestati prije nego što nas sve zahvati nuklearnim Armagedonom. Pohvalim mirovni pokret za njegove hrabre napore, posebno suočen s drskim lažima i propagandom vlade SAD-a i žudljivom šutnjom evropskih vlada, koje se ponašaju kao potpuno podređene američkim neokonzervativcima.

Moramo govoriti istinu. Obje strane su lagale i varale i vršile nasilje. Obe strane moraju da se povuku. NATO mora zaustaviti pokušaj proširenja na Ukrajinu i Gruziju. Rusija se mora povući iz Ukrajine. Moramo slušati crvene linije obje strane kako bi svijet opstao.