Poništi policiju, Poništi vojsku

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, June 9, 2020

1. lipnja predsjednik Trump je zaprijetio da će rasporediti američke vojne snage protiv mirnih prosvjednika Black Lives Matter-a u gradovima širom Amerike. Trump i guverneri država na kraju su rasporedili najmanje 17,000 vojnika Nacionalne garde širom zemlje. U glavnom gradu države Trump je rasporedio devet jurišnih helikoptera Blackhawk, hiljade vojnika Nacionalne garde iz šest država i najmanje 1,600 Vojne policije i borbenih snaga aktivne dužnosti iz 82. zrakoplovne divizije, s pisanim nalozima za pakiranje bajoneta.

Nakon tjedan dana sukobljenih zapovijedi tijekom kojih je Trump zahtijevao 10,000 vojnika u glavnom gradu, aktivne trupe konačno su naredne godine 5. lipnja vraćene u svoje baze u Sjevernoj Karolini i New Yorku, jer je mirna priroda protesta koristila vojsku sila vrlo očigledno suvišna, opasna i neodgovorna. Ali Amerikance su ostavile šokirane od strane teško naoružanih trupa, suzavaca, gumenih metaka i tenkova koji su američke ulice pretvorili u ratne zone. Oni su, takođe, šokirani kada su shvatili kako je lako predsjedniku Trumpu da, iz ruku u ruke, prikupi tako zastrašujuću silu.

Ali ne bismo se trebali čuditi. Dozvolili smo našoj korumpiranoj vladajućoj klasi da izgradi najrazorniju ratnu mašinu u historiji i da je stavi u ruke zlobnog i nepredvidivog predsjednika. Dok su protesti protiv policijske brutalnosti preplavili ulice naše države, Trump se osjećao nemirnim okrenuti ovu ratnu mašinu protiv nas - i možda će biti voljan da to ponovo učini ako postoje sporni izbori u novembru.

Amerikanci dobijaju mali ukus vatre i bijesa koji američka vojska i njeni saveznici redovno nanose ljudima u inozemstvo, od Iraka i Afganistana do Jemena i Palestine, i zastrašivanja koju osjećaju ljudi Irana, Venecuele, Sjeverne Koreje i druge zemlje koje su dugo živjele pod američkim prijetnjama da će ih bombardirati, napasti ili izvršiti napad.

Za Afroamerikance je posljednja runda bijesa koju su pokrenuli policija i vojska samo eskalacija niskog stepena rata koji su američki vladari stoljećima vodili protiv njih. Od užasa ropstva do zakupa osuđenih lica nakon građanskog rata, do sistema apartheida Jim Crow, do današnje masovne kriminalizacije, masovnog zatvaranja i militarizovane policije, Amerika je Afroamerikance uvijek tretirala kao trajnu potklasu koju treba eksploatirati i „zadržati na svom mjestu“ s toliko snage i brutalnosti koliko je to potrebno.

Danas crnoamerikanci imaju najmanje četiri puta veću vjerovatnoću da će ih policija ustrijeliti od bijelih Amerikanaca i šest puta veću vjerovatnoću da će biti bačeni u zatvor. Tri puta je veća vjerovatnoća da će crni vozači biti pretraženi, a dvostruko vjerovatniji da će biti uhapšeni tokom zaustavljanja prometa, iako policija ima više sreće u pronalaženju krijumčarene robe u bijelim automobilima. Sve ovo doprinosi rasističkom policijskom i zatvorskom sistemu, čiji su glavni ciljevi muškarci Afroamerikanci, čak i kad se američke policijske snage sve više militarizuju i naoružavaju od strane Pentagona.

Rasistički progon ne prestaje kad Afroamerikanci izađu iz zatvorske kapije. U 2010. godini, trećina afroameričkih muškaraca bila je osuđena za krivično djelo, zatvarajući vrata za posao, stanovanje, pomoć studentima, programe sigurnosnih mreža poput SNAP-a i novčane pomoći, au nekim državama i pravo glasa. Od prvog zaustavljanja i zaustavljanja prometa, muškarci Afroamerikanci suočavaju se sa sistemom osmišljenim da ih uhvati u trajno drugorazredno državljanstvo i siromaštvo.

Baš kao što narod Irana, Sjeverne Koreje i Venecuele pati od siromaštva, gladi, bolesti koja se može spriječiti i smrti kao predviđeni rezultati brutalnih američkih ekonomskih sankcija, sistemski rasizam ima slične efekte i u SAD-u, držeći Afroamerikance u izuzetnom siromaštvu, s dvostrukim stopa smrtnosti odojčadi i škola koja je jednako odvojena i nejednaka kao kad je segregacija bila zakonita. Čini se da su te razlike u zdravstvenom i životnom standardu glavni razlog zašto Afroamerikanci umiru od Covid-19 više nego dvostruko više nego bijeli Amerikanci.

Oslobađanje neokolonijalnog sveta

Iako je američki rat protiv crnačke populacije kod kuće sada izložen cijeloj Americi - i cijelom svijetu, žrtve američkih ratova u inostranstvu i dalje su skrivene. Trump je eskalirao stravičnim ratovima koje je naslijedio od Obame, bacivši više bombi i projektila u 3 godine nego što su to činili ili Bush II ili Obama u svojim prvim terminima.

Ali Amerikanci ne vide zastrašujuće vatrene kugle od bombi. Oni ne vide mrtva i osakaćena tela i ruševine bombe koje ostavljaju za sobom. Američki javni diskurs o ratu gotovo se potpuno vrtio oko iskustava i žrtva američkih trupa, koje su, na kraju krajeva, članovi naše porodice i susjedi. Poput dvostrukog standarda između bijelih i crnih života u SAD-u, postoji sličan dvostruki standard između života američkih trupa i miliona žrtava i uništenih života na drugoj strani sukoba koje oružane snage SAD-a i američko oružje otpuštaju na drugim zemalja.

Kad umirovljeni generali govore protiv Trumpove želje za raspoređivanjem vojnika aktivnih snaga na američke ulice, trebali bismo razumjeti da oni brane upravo ovaj dvostruki standard. Iako je ispraznila američku blagajnu da izvrši užasno nasilje nad ljudima u drugim zemljama, iako nije uspela da "pobedi" u ratovima čak i po svojim zbunjenim uslovima, američka vojska je zadržala iznenađujuće dobru reputaciju u američkoj javnosti. To je u velikoj mjeri izuzelo oružane snage od rastućeg javnog gađenja prema sistemskoj korupciji drugih američkih institucija.

Generali Mattis i Allen, koji su izlazili protiv Trumpovog raspoređivanja američkih trupa protiv mirnih prosvjednika, vrlo dobro razumiju da bi najbrži način da se uništi javni „teflonski“ ugled vojske bilo njegovo širenje i otvorenije protiv Amerikanaca unutar Sjedinjenih Država.

Baš kao što razotkrivamo trulež u američkim policijskim snagama i pozivamo na odbranu policije, tako moramo izložiti trulež u vanjskoj politici SAD-a i pozivati ​​na obranu Pentagona. Američki ratovi protiv ljudi u drugim zemljama vođeni su istim rasizmom i vladajućim klasnim ekonomskim interesima kao i rat protiv Afroamerikanaca u našim gradovima. Predugo smo puštali da nas cinični političari i poslovni lideri razdvajaju i vladaju, finansirajući policiju i Pentagon nad stvarnim ljudskim potrebama, kočeći nas jedni protiv drugih kod kuće i vode nas u ratove protiv naših susjeda u inostranstvu.

Dvostruki standard koji posvećuje živote američkih trupa u odnosu na ljude čije zemlje bombardiraju i napadaju jednako je cinično i smrtonosno kao i onaj koji cijeni bijele živote u odnosu na crne u Americi. Dok skandiramo „Crna životna materija“, trebali bismo uključiti živote crnaca i smeđih ljudi koji svakodnevno umiru od američkih sankcija u Venecueli, živote crnaca i smeđih ljudi koje eksplodiraju američke bombe u Jemenu i Avganistanu, živote ljudi boje u Palestini koje su suzavcem, tukli i pucali izraelskim oružjem koje financiraju američki poreznici. Moramo biti spremni pokazati solidarnost s ljudima koji se brane od nasilja koje sponzorira SAD, bilo u Minneapolisu, New Yorku i Los Angelesu, ili Afganistanu, Gazi i Iranu.

Prošle sedmice naši prijatelji širom svijeta dali su nam veličanstven primjer kako izgleda ovakva međunarodna solidarnost. Od Londona, Kopenhagena i Berlina do Novog Zelanda, Kanade i Nigerije ljudi su se izlili na ulice kako bi pokazali solidarnost s Afroamerikancima. Oni shvaćaju da SAD leži u srcu rasističkog političkog i ekonomskog međunarodnog poretka koji i dalje dominira svijetom 60 godina nakon formalnog završetka zapadnog kolonijalizma. Oni razumiju da je naša borba njihova borba, i trebali bismo shvatiti da je njihova budućnost ujedno i naša budućnost.

Kao što drugi stoje sa nama, isto tako moramo stajati i s njima. Zajedno moramo iskoristiti ovaj trenutak da pređemo od inkrementalne reforme do stvarne sistemske promjene, ne samo unutar SAD-a, već u cijelom rasističkom, neokolonijalnom svijetu koji nadgleda američka vojska.

Medea Benjamin suosnivačica je CODEPINK-a za mir i autorica nekoliko knjiga, uključujući Inside Iran: The Real History and Politics of Islamska Republika Iran. Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač CODEPINK-a i autor knjige Blood On Our Hands: American Invasion and Destruction of Iraq