McGovern vodi epizodu za postavljanje dvostruke rezolucije za glasanje AUMF-a; Osuđuje domaće rukovodstvo za neuspjeh u postupanju
WASHINGTON, DC - Danas, kongresmenu Jim McGovern (D-MA), drugom po redu najvišem Demokratskom odboru za kućna pravila, pridružili su se predstavnici Walter Jones (R-NC) i Barbara Lee (D-CA) u uvođenju dvopartijskog istovremena rezolucija po odredbama Rezolucije ratnih sila, da prisili Dom da raspravlja o tome da li bi se američke trupe trebale povući iz Iraka i Sirije. Ova rezolucija može biti iznesena za glasanje u sedmici Juni 22.
McGovern je bio vodeći glas u Kongresu pozivaju domsko republikansko rukovodstvo da ispoštuje svoju ustavnu obavezu kao lideri Doma da dovedu na glasanje o odobrenju upotrebe vojnih snaga (AUMF) o misiji SAD u borbi protiv Islamske države u Iraku, Siriji , i drugde.
McGovern je uveo sličnu rezoluciju u Juli 2014 i sa revidiranom verzijom te rezolucije nadmoćna dvostranačka podrška glasanjem 370-40-a, ali Republikansko liderstvo u Domu odbilo je da donese AUMF na glasanje za glasanje u 10 mesecima od kada su počele američke borbene operacije - čak i nakon što je predsjednik Obama poslao nacrt AUMF zahtjeva u februaru.
Puni tekst govora kongresmena McGovern-a je ispod.
Kao što je pripremljeno za isporuku:
M. Speaker, danas sam, zajedno sa svojim kolegama Walterom Jonesom (R-NC) i Barbarom Lee (D-CA), predstavio H. Con. Res. 55 kako bi natjerali ovaj dom i ovaj Kongres na raspravu o tome trebaju li se američke trupe povući iz Iraka i Sirije. Ovu smo rezoluciju uveli prema odredbama odjeljka 5 (c) Rezolucije o ratnim moćima.
Kao što svi moji kolege iz kuće znaju, prošle godine, predsjednik je odobrio zračne udare protiv Islamske države u Iraku i Siriji u kolovozu 7th. Više od 10 mjeseci Sjedinjene Države sudjelovale su u neprijateljstvima u Iraku i Siriji bez rasprave o ovlaštenju za ovaj rat. 11. februarath ove godine, skoro 4 prije nekoliko mjeseci, predsjednik je poslao Kongresu tekst za odobrenje za upotrebu vojnih snaga - ili AUMF - o borbi protiv islamske države u Iraku, Siriji i drugdje, a Kongres nije uspio djelovati na tom AUMF ili donijeti alternativu katu kuće, iako nastavljamo da odobravamo i prilagođavamo novac potreban za trajne vojne operacije u tim zemljama.
Iskreno govoreći, M. Speaker, to je neprihvatljivo. Čini se da ova kuća nema problema sa slanjem uniformiranih muškaraca i žena na štetu; čini se da nema problema potrošiti milijarde dolara za naoružanje, opremu i vazduhoplovstvo za vođenje ovih ratova; ali jednostavno se ne može natjerati da zakorači i preuzme odgovornost za ove ratove.
Naši vojnici i serviseri su hrabri i predani. Kongres je, međutim, plakat za kukavičluk. Rukovodstvo ovog doma cvili i prigovara sa strane, i cijelo vrijeme izbjegava svoje ustavne dužnosti da donese AUMF na pod ovaj dom, raspravlja o njemu i glasa o njemu.
Naša rezolucija, koja će doći pred ovaj Dom na razmatranje u kalendarskim danima 15, zahtijeva od predsjednika da povuče američke trupe iz Iraka i Sirije u toku 30 dana ili najkasnije do kraja ove godine, Decembar 31, 2015. Ako ovaj dom odobri ovu rezoluciju, Kongres će imati još šest mjeseci da učini pravu stvar i iznese AUMF pred Dom i Senat na raspravu i akciju. Ili Kongres treba da ispuni svoje odgovornosti i odobri ovaj rat, ili kontinuiranim zanemarivanjem i ravnodušnošću, naše trupe treba povući i vratiti se kući. To je tako jednostavno.
Duboko me muči naša politika u Iraku i Siriji. Ne vjerujem da je to jasno definirana misija - s početkom, sredinom i krajem - već samo više od istog. Nisam uvjeren da ćemo proširivanjem našeg vojnog otiska zaustaviti nasilje u regiji; poraz Islamske države; ili se pozabaviti osnovnim uzrocima nemira. Komplicirana je situacija koja zahtijeva složeni i maštovitiji odgovor.
Također su me zabrinule nedavne izjave uprave o tome koliko ćemo dugo biti angažirani u Iraku, Siriji i drugdje u borbi protiv Islamske države. Baš jučer, 3. junard, General John Allen, američki izaslanik za koaliciju pod vodstvom SAD-a koja se bori protiv ISIL-a, rekao je da bi ta borba mogla potrajati "generaciju ili više". Govorio je u Dohi, Katar na Američko-islamskom svjetskom forumu.
Gospodine predsjedniče, ako ćemo uložiti jednu generaciju ili više naše krvi i naše blago u ovaj rat, onda Kongres ne bi trebalo da raspravlja o tome da li da ga odobri ili ne?
Prema projektu Nacionalni prioriteti, sa sjedištem u Northamptonu, Massachusetts, u mom kongresnom okrugu, svaki sat poreznici iz Sjedinjenih Država plaćaju 3.42 miliona dolara za vojne akcije protiv Islamske države. 3.42 miliona dolara svakog sata, M. Speaker.
Ovo je povrh stotina milijardi poreskih dolara potrošenih na prvi rat u Iraku. I gotovo svaki peni ove ratne škrinje posuđen je novcem, stavljen na nacionalnu kreditnu karticu - predviđen kao takozvana hitna sredstva koja ne moraju biti obračunata ili podložna ograničenjima budžeta kao i sva druga sredstva.
Zašto, gospodine govorniče, izgleda da uvijek imamo dovoljno novca ili volje da posudimo sav novac potreban za vođenje ratova? Ali nekako, nikad nemamo novca za ulaganje u svoje škole, autoputeve i vodovodne sisteme, niti u svoju djecu, porodice i zajednice? Svaki dan ovaj Kongres prisiljen je donositi teške, ozbiljne, bolne odluke kojima će lišiti našu domaću ekonomiju i prioritete resursa potrebnih za uspjeh. Ali nekako uvijek ima novca za više ratova.
Pa, ako ćemo i dalje trošiti milijarde na rat; i ako ćemo nastaviti da kažemo našim oružanim snagama da očekujemo da će se boriti i umirati u tim ratovima; tada mi se čini da je najmanje što možemo učiniti ustati i glasati za odobravanje ovih ratova ili bismo ih trebali okončati. To dugujemo američkom narodu; to dugujemo našim trupama i njihovim porodicama; i to dugujemo zakletvom koju je svako od nas položio da pridržava Ustava Sjedinjenih Država.
Želim da budem jasan, gospodine govornice. Ne mogu više kritizirati predsjednika, Pentagon ili State Department kada je u pitanju preuzimanje odgovornosti za ovaj rat protiv Islamske države u Iraku i Siriji. Možda se ne slažem s politikom, ali oni su izvršili svoju dužnost. Na svakom koraku, počevši od 16. juna 2014., predsjednik je obavještavao Kongres o svojim akcijama slanja američkih trupa u Irak i Siriju i izvođenja vojnih operacija protiv Islamske države. I 11. februarath ove godine, poslao je Kongresu nacrt teksta AUMF.
Ne, gospodine predsedavajući, dok se ne slažem sa politikom, Uprava je obavila svoj posao. On je obavestio Kongres, i kako su vojne operacije nastavile da eskaliraju, poslale su zahtev za AUMF Kongresu na akciju.
Ovaj Kongres - ovaj dom - nije uspio, i to jadno, da izvrši svoje dužnosti. Uvijek se žaleći sa strane, rukovodstvo ovog doma prošle godine nije djelovalo da odobri ovaj rat, čak iako je eskalirao i širio se gotovo svakog mjeseca. Govornik je rekao da to nije odgovornost 113th Kongres da djeluje, iako je rat počeo tokom njegovog mandata. Ne! Ne! Nekako je to bila odgovornost sljedećeg Kongresa, 114th Kongres.
Pa, 114th Kongres se održao u januaru 6th i još uvijek nije učinila nijednu samotnu stvar koja je odobrila rat protiv Islamske države u Iraku i Siriji. Govornik je ustvrdio da Kongres nije mogao djelovati na rat dok predsjednik nije poslao AUMF Kongresu. Pa, gospodine predsjedavajući, predsjednik je upravo to učinio 11. februarath - i dalje vodstvo ove kuće nije učinilo ništa da odobri upotrebu vojne sile u Iraku i Siriji. A sada, predsjednik govori da želi da predsjednik pošalje Kongresu drugu verziju AUMF-a jer mu se prva ne sviđa. Šališ se?
Pa, žao mi je, gospodine govorniče, to ne ide tako. Ako se rukovodstvu ovog doma ne svidi originalni tekst predsjednikovog AUMF-a, posao Kongresa je da izradi alternativu, izvještaj koji je revidirao AUMF iz Komiteta za vanjske poslove Doma, da mu podnese riječ doma, i neka članovi ovog doma raspravljaju i glasaju o tome. Tako to funkcionira. Ako mislite da je predsjednikov AUMF preslab, onda ga ojačajte. Ako mislite da je previše širok, postavite mu ograničenja. A ako ste protiv ovih ratova, onda glasajte za povratak naših trupa kući. Ukratko, radite svoj posao. Nije važno je li to naporan posao. To smo mi radili ovde. To je ono što nam je prema Ustavu naloženo. I zato članovi Kongresa svake sedmice od američkog naroda primaju plaću - da donose teške odluke, a ne da bježe od njih. Sve što tražim, gospodine predsjedavajući, jeste da Kongres radi svoj posao. To je dužnost ovog Doma i većine zaduženih za ovaj Dom - jednostavno raditi svoj posao; da vlada, M. spiker. Ali umjesto toga, sve čemu svjedočimo je klonuće, okretanje i prigovaranje, cviljenje i optuživanje drugih, i potpuno i potpuno izbjegavanje odgovornosti, iznova i iznova. Dosta!
Dakle, s velikom nevoljkošću i frustracijom, predstavnici Jones, Lee i ja predstavili smo H. Con. Res. 55. Jer ako ovaj dom nema želudac da izvrši svoju ustavnu dužnost da raspravlja i odobri ovaj najnoviji rat, trebali bismo vratiti svoje trupe kući. Ako kukavički Kongres može svake večeri ići kući svojim porodicama i voljenima, onda bi i naše hrabre trupe trebale dobiti istu privilegiju.
Ne raditi ništa nije lako. I tužan sam što kažem, rat je postao lak; prelagano. Ali troškovi, u pogledu krvi i blaga, vrlo su visoki.
Pozivam sve moje kolege da podrže ovu rezoluciju i zatraže da rukovodstvo ovog Doma donese na ovaj dom AUMF za rat protiv Islamske države u Iraku i Siriji prije odlaska Kongresa u junu 26th za 4th jula.
Kongres mora raspraviti AUMF, M. spiker. Samo treba raditi svoj posao.
