David Swanson
Prekid vatre, čak i djelomični, samo od strane nekih strana u ratu u Siriji, savršen je prvi korak - ali samo ako se široko shvaća kao prvi korak.
Gotovo nijedna vijest koju sam vidio nije govorila u koju svrhu služi prekid vatre. I većina se fokusira na ograničenja prekida vatre i na to ko predviđa da će ga neko drugi prekršiti, a ko otvoreno obeća da će ga prekršiti. Velike vanjske stranke, ili barem Rusija, plus sirijska vlada, ići će bombardirati odabrane ciljeve, a oni će uzvraćati udarac, dok je Turska najavila da bi prestanak ubijanja Kurda samo pomalo uzimao cijelu stvar daleko (Kurdi koje SAD naoružavaju protiv drugih ljudi koje Sjedinjene Države naoružavaju, inače).
Sjedinjene Države zbog toga nemaju povjerenja u Rusiju, dok Rusija ne vjeruje Sjedinjenim Državama, razne sirijske opozicijske skupine ne vjeruju jedni drugima i sirijskoj vladi, svi ne vjeruju Turskoj i Saudijskoj Arabiji - Turci i Saudijci najviše, a američki neokonzioni i dalje opsjednuti iranskim zlom . Predviđanja neuspjeha mogla bi se samoispunjavati, kao što se činilo i prije.
Nejasan govor o „političkom rješenju“, koje stranke podrazumijevaju u potpunosti nespojive stvari, nije drugi korak osmišljen da uspjeh u prekidu vatre uspije. To je peti ili šesti ili sedmi korak. Drugi korak koji nedostaje, nakon prestanka direktnog ubijanja ljudi, je prestanak omogućavanja ubijanja ljudi od strane drugih.
To je bilo potrebno kad je Rusija 2012. godine predložila mir, a Sjedinjene Države to odbacile. To je ono što je bilo potrebno nakon sporazuma o hemijskom oružju 2013. Umjesto toga, Sjedinjene Države su zaustavile bombardiranje, pod pritiskom javnosti i međunarodne zajednice, ali su eskalirale naoružavanjem i obukom drugih za ubijanje te namigivanjem Saudijskoj Arabiji, Turskoj i drugima podsticanje nasilja.
Istina, ovo je bilo potrebno kada je predsjednik Barack Obama dopustio Hillary Clinton da ga uvjeri da zbaci vladu Libije u 2011-u. Vanjskim strankama je potreban sporazum o prestanku snabdijevanja oružjem i borcima, kao i sporazum o pružanju besprimjernog nivoa humanitarne pomoći. Cilj bi trebalo da bude razoružavanje onih koji bi ubili, podržavanje onih koji bi se pridružili nasilju iz ekonomske potrebe, i suprotstavljanje veoma uspješnoj propagandi grupa koje žive od napada na njih od strane spoljnih nacija.
ISIS sada napreduje u Libiji i odlazi na naftu. Italija, koja ima sramotnu istoriju u Libiji, pokazuje nevoljkost da pogorša situaciju tamo nastavljajući napad. Stvar nije u tome da lokalne snage mogu poraziti ISIS, ali da bi nenasilje učinilo manje štete nego nasilje u kratkom, srednjem i dugoročnom periodu. Hillary Clinton, sa svoje strane, graniči sa kriminalnim ludilom, ili barem sa zločincem, jer je upravo govorila o Libiji u svojoj najnovijoj debati o modelu trajne okupacije Nemačke, Japana ili Koreje. Toliko o nadi i promeni.
Drugi korak, čiji bi javni angažman mogao učiniti da prvi korak uspije, uključivao bi povlačenje Sjedinjenih Država iz regiona i inzistiranje na tome da Turska i Saudijska Arabija i druge države prestanu poticati nasilje. To bi uključivalo Rusiju i Iran koji su povukli sve snage i otkazali unazad ideje poput novog ruskog prijedloga za naoružavanje Armenije. Rusija u Siriju ne bi trebala isporučivati ništa osim hrane i lijekova. Sjedinjene Države trebale bi učiniti isto i obvezati se da više neće tražiti svrgavanje sirijske vlade - ne zato što je to dobra vlada, već zato što je moraju nenasilno srušiti snage koje zapravo dobro znače, a ne daleka carska sila.
Već najavljeni plan B državnog sekretara Johna Kerryja je podjela Sirije, što znači da će nastaviti poticati masovna ubojstva i patnje, dok se nadao da će smanjiti veličinu države savezničke Iranu i Rusiji, u korist jačanja terorista koje Sjedinjene Države osnažen u Afganistanu 1980-ih i u Iraku 2000-ih i trenutno u Jemenu. Američka zabluda da će još jedno svrgavanje, opet osnaživanje malih grupa ubica, popraviti stvari, osnovni je uzrok sukoba u ovom trenutku. Ali takva je i ruska zabluda da će bombardiranje pravih ljudi donijeti mir i stabilnost. Obje su države naletjele na prekid vatre, ali čini se da na to gledaju kao na priliku da ublaže malo globalnog bijesa dok se ponovno pune. Ako želite znati kako ide prekid vatre, gledajte zalihe oružanih kompanija.
