Bajdenova vanjska politika tone kongresne demokrate—i Ukrajinu

Predsjednik Joe Biden potkopava izglede svoje stranke u Kongresu kroz duboko pogrešnu vanjsku politiku. Bajden vjeruje da je američka globalna reputacija dovedena u pitanje u ukrajinskom ratu i dosljedno je odbijao diplomatsko odstupanje. Rat u Ukrajini, u kombinaciji sa administrativnim prekidima ekonomskih odnosa s Kinom, pogoršava stagflaciju koja će vjerovatno predati republikancima jedan ili oba doma Kongresa. Daleko gore, Bajdenovo otpuštanje diplomatije produžava uništenje Ukrajine i prijeti nuklearnim ratom.

Bajden je naslijedio ekonomiju opterećenu dubokim poremećajima u globalnim lancima nabavke uzrokovanim pandemijom i Trumpovom nestalnom trgovinskom politikom. Ipak, umjesto da pokuša smiriti vode i popraviti poremećaje, Biden je eskalirao sukobe SAD-a i s Rusijom i sa Kinom.

Bajden je napao vođu manjine republikanskog doma Kevina McCarthyja jer je izrazio sumnju u još jedan veliki finansijski paket Ukrajine, deklaracija: „Oni [republikanci iz Doma] su rekli da, ako pobijede, nije vjerovatno da će finansirati – da pomognu – nastaviti finansirati Ukrajinu, ukrajinski rat protiv Rusa. Ovi momci to ne shvataju. Mnogo je veća od Ukrajine—to je istočna Evropa. To je NATO. To su stvarni, ozbiljni, ozbiljni posljedični ishodi. Oni nemaju smisla za američku vanjsku politiku.” Slično tome, kada je grupa progresivnih kongresnih demokrata pozvala na pregovore o okončanju rata u Ukrajini, demokrate su ih ogorčili na liniji Bijele kuće i primorani da odustanu od svog poziva na diplomatiju.

Bajden vjeruje da američki kredibilitet zavisi od proširenja NATO-a na Ukrajinu, i ako je potrebno, od poraza Rusije u ukrajinskom ratu da bi se to postiglo. Bajden je više puta odbijao da se uključi u diplomatiju sa Rusijom po pitanju proširenja NATO-a. Ovo je bila teška greška. To je podstaklo proxy rat između SAD-a i Rusije u kojem je Ukrajina devastirana, ironično u ime spašavanja Ukrajine.

Čitavo pitanje proširenja NATO-a zasniva se na američkoj laži iz 1990-ih. SAD i Njemačka obećao je Gorbačov da će se NATO pomaknuti „ni za jedan inč prema istoku“ ako Gorbačov raspusti sovjetski vojni savez Varšavskog pakta i prihvati ponovno ujedinjenje Njemačke. Pogodno – i sa tipičnim cinizmom – SAD su odustale od dogovora.

Godine 2021. Bajden je mogao krenuti u rat u Ukrajini bez žrtvovanja bilo kojeg vitalnog interesa SAD-a ili Ukrajine. Sigurnost SAD apsolutno ne zavisi od proširenja NATO-a na Ukrajinu i Gruziju. U stvari, proširenje NATO-a dublje u crnomorski region podriva američku bezbednost dovodeći SAD u direktnu konfrontaciju sa Rusijom (i dalje kršenje obećanja datih tri decenije ranije). Niti sigurnost Ukrajine ne zavisi od proširenja NATO-a, što je predsjednik Volodimir Zelenski priznao u brojnim prilikama.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je više puta upozoravao SAD od 2008. da drže NATO podalje od Ukrajine, regije od vitalnog sigurnosnog interesa za Rusiju. Bajden je jednako odlučno insistirao na proširenju NATO-a. Putin je krajem 2021. napravio posljednji diplomatski pokušaj da zaustavi proširenje NATO-a. Bajden ga je potpuno odbio. Ovo je bila opasna spoljna politika.

Koliko god mnogi američki političari to ne žele da čuju, Putinovo upozorenje o proširenju NATO-a bilo je i stvarno i prikladno. Rusija ne želi teško naoružanu NATO vojsku na svojoj granici, baš kao što SAD ne bi prihvatile teško naoružanu meksičku vojsku koju podržavaju Kinezi na granici između SAD i Meksika. Posljednje što treba SAD-u i Evropi je dugi rat sa Rusijom. Ipak, upravo je to dovelo do toga Bajdenovo insistiranje na proširenju NATO-a na Ukrajinu.

SAD i Ukrajina treba da prihvate tri apsolutno razumna uslova za okončanje rata: vojnu neutralnost Ukrajine; De facto rusko držanje Krima, dom njene crnomorske mornaričke flote od 1783; i dogovorenu autonomiju za etničko-ruske regije, kao što je traženo u sporazumima iz Minska, ali što Ukrajina nije uspjela implementirati.

Umjesto ovakvog razumnog ishoda, Bajdenova administracija je više puta govorila Ukrajini da se bori dalje. To je zalilo hladnu vodu pregovorima u martu, kada su Ukrajinci razmišljali o pregovorima o okončanju rata, ali su umjesto toga otišli od pregovaračkog stola. Ukrajina zbog toga teško pati, njeni gradovi i infrastruktura su pretvoreni u ruševine, a desetine hiljada ukrajinskih vojnika ginu u borbama koje su uslijedile. Uz svo hvaljeno oružje NATO-a, Rusija je nedavno uništila do polovine ukrajinske energetske infrastrukture.

U međuvremenu, trgovinske i finansijske sankcije Rusiji koje predvode Sjedinjene Američke Države doživjele su bumeranž. Sa prekidom ruskih energetskih tokova, Evropa je u dubokoj ekonomskoj krizi, sa negativnim efektima na američku ekonomiju. Uništenje gasovoda Sjeverni tok dodatno je produbilo evropsku krizu. Prema Rusiji, to su uradili britanski operativci, ali gotovo sigurno uz učešće SAD. Podsjetimo, u februaru, Bajden rekao da ako Rusija napadne Ukrajinu, „mi ćemo to okončati [Sjeverni tok].“ "Obećavam vam", rekao je Bajden, "da ćemo to moći učiniti."

Bajdenova pogrešna spoljna politika dovela je i do onoga na šta su upozoravale generacije spoljnopolitičkih stratega od Henrija Kisindžera i Zbignjeva Bžežinskog: guranje Rusije i Kine u čvrst zagrljaj. On je to učinio dramatično eskalirajući hladni rat s Kinom u isto vrijeme kada vodi vrući rat s Rusijom.

Od početka svog predsjedništva, Bajden je oštro smanjio diplomatske kontakte s Kinom, pokrenuo nove kontroverze u vezi s dugogodišnjom američkom politikom Jedne Kine, više puta je pozivao na veću prodaju oružja Tajvanu i implementirao globalnu zabranu izvoza visoke tehnologije u Kinu. Obje strane su se okupile za ovu destabilizirajuću antikinesku politiku, ali cijena je dalja destabilizacija svijeta, a također i američke ekonomije.

Ukratko, Bajden je naslijedio tešku ekonomsku ruku – pandemiju, višak likvidnosti Fed-a stvoren 2020., veliki budžetski deficit 2020. i postojeće globalne tenzije. Ipak, on je uvelike pogoršao ekonomske i geopolitičke krize, a ne riješio ih. Potrebna nam je promjena vanjske politike. Nakon izbora, bit će važno vrijeme za ponovnu procjenu. Amerikancima i svijetu su potrebni ekonomski oporavak, diplomatija i mir.