Peter Fabrucius, januar 24, 2018
od ISS Africa
Posebno Sjedinjene Države, ali i Francuska, imale su mnogo toga flak za njihovo vojno prisustvo u Africi. Ipak iznenađujući broj drugih strane sile tokom proteklih nekoliko decenija su tiho stavljali čizme na afričko tlo, iako privlače malo pažnje.
Da li Afrička unija (AU) podržava sve ove aktivnosti? Da li to prati? Da li je to zabrinuto? A ako ne, da li bi obični Afrikanci trebali biti zabrinuti i zahtijevati akciju od kontinentalnog tijela?
Alex Vines, šef programa za Afriku u Chatham Houseu, prepoznaje 'rastuću diverzifikaciju sigurnosnih partnera' na kontinentu. "U 2000-u, sigurnost u Africi značila je uglavnom Francusku, malo SAD-a i neke niše raspoređivanja kao što su Maroko (kao predsjednički stražar) i Ujedinjene nacije (UN)", kazao je Vines ISS danas.
„Sada imamo Džibutija koji ima brojne vojne baze. Kina u 2017-u pridružuje drugim nedavnim dolascima u Džibuti sa vojnim objektima. I Japan ima svoju jedinu inostranu vojnu bazu kao i Italijani. Vojnici iz Nemačke i Španije su domaćini Francuzima, ali Rusi nisu uspeli da pregovaraju o partnerstvu sa Kinezima da bi podelili svoje objekte. Indija takođe razmatra otvaranje svoje baze u Džibutiju, kao i Saudijska Arabija.
Ali, ne samo Djibouti prihvata nove strane vojne baze, kaže on. U februaru 2017, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) osigurali su sporazum za stranu vojnu bazu u Somalilandu, nakon otvaranja vojnog objekta u Eritreji u 2015-u. Turska je u 2017-u otvorila bazu vojne obuke u Somaliji. ' I sada se veruje da Rusija pregovara sa Sudanom da bi ugostila bazu koju nije mogla da uspostavi u Džibutiju. Indija ima objekte u Mauricijusu i Madagaskaru i želi da produbi prisustvo Sejšela, kaže Vines. Ova 'diversifikacija sigurnosnih partnera će se nastaviti u 2018-u', kaže on.
U međuvremenu poznati igrači zadržavaju snažno prisustvo. "Očigledno imate i Francuze, posebno u Sahelu i Gabonu iu njegovim odeljenjima Reunion i Mayotte", kaže Vines, ukazujući da Francuska ostaje ključna strana vojna sila u Africi.
2017. godine SAD su obilježile desetljeće Africoma (američko zapovjedništvo za Afriku) koje je postavilo oko 4 vojnika u kamp Lemonnier u Džibutiju, njegovu jedinu stalnu bazu u Africi. Pod Trumpovom administracijom, Africom je povećao vojne udare protiv nasilnih islamističkih ekstremista - uglavnom al-Shabaaba u Somaliji, Islamske države u Libiji i sličnih al-Kaida u islamskom Magrebu (AQIM) u Nigeru.
Zašto ovo sve veće strano vojno prisustvo u Africi? 'Afričke nesigurnosti privlače druge nacije', vjeruje Vines.
To svakako nudi uvjerljivo objašnjenje za prisustvo francuskih, američkih i drugih evropskih vojnika koji su uglavnom usredotočeni na napad nasilnih islamskih ekstremista u zapadnoj, sjevernoj i istočnoj Africi. Ali oni također teže i vlastitim interesima, kaže Annette Leijenaar, voditeljica Programa mirovnih operacija i izgradnje mira na Institutu za sigurnosne studije (ISS). Doista, širenje stranih vojnika u Africi pratilo je rastuće komercijalno prisustvo tih zemalja ovde, sugerišući da mnogi štite svoje poslovne interese.
Sve je više prisutno na Bliskom istoku vojska u Africi kompleks, Omar Mahmood, istraživač na ISS u Adis Abebi, objašnjava. Mnogo toga ima veze sa sukob između Saudijske Arabije, UAE i Bahreina s jedne strane; i Katar s druge strane. Na primjer, baza Assab u Eritreji, očigledno je dio njene zajedničke kampanje sa Saudijcima protiv Houthi pobunjenika pod okriljem Irana samo preko prolaza Bab al-Mandab u Jemenu.
Turska se pridružila Kataru u velikom zalijevskom zastoju, a njena vojna baza u Mogadishu - dizajnirana za obuku somalijskih vojnika - mogla bi biti povezana s tim sukobom jer Somalija ostaje neutralna u zastoju. UAE su takođe otvorili bazu u Mogadishuu. Mahmood upozorava da su afričke države uvučene u zaljevske sukobe kao zamjenice, a malo je stvarnih nacionalnih interesa u pitanju.
Leijenaar je jedan od mnogih koji izražavaju zabrinutost da SAD i Francuska, dva velika igrača, napreduju u svojim interesima, uključujući i borbu protiv globalnog terora, a ne u afričkim zemljama. Međutim, to nisu nužno međusobno isključivi ciljevi, tvrdi Afrikonov glasnogovornik Robyn Mack. Ona kaže da se njeni vojni napadi u Somaliji i Libiji provode uz odobrenje vlada domaćina iu interesu domaćina i SAD-a.
Bez obzira da li sve veća strana vojna prisutnost predstavlja militarizaciju odgovora na terorizam, ili odražava geopolitiku srednjih i supersila u Africi, bit će implikacija za ljudsku sigurnost na kontinentu.
